Razgovarao: Marko Golub
S grafičkom dizajnericom Lanom Cavar razgovarali smo o njenom viđenju uloge dizajna u današnjem društvu, preispitivanju granica dizajnerske profesije i njenim osnovnim izazovima, o odgovornosti za dizajnersko nasljeđe prošlih vremena te o nekoliko tekućih projekata.
Ako se treba osvrnuti na same početke, Lana Cavar suosnivačica je studija Cavarpayer, izuzetno važnog studija na domaćoj dizajnerskoj sceni kraja devedesetih i dvijetisućitih, prepoznatog prije svega po radovima u području kulture. Od 2004. godine, kada odlazi na postdiplomski studij na prestižnom sveučilištu Yale, Lanin rad obilježen je prije svega brojnim suradnjama na internacionalnoj razini, kao i snažnijim usmjeravanjem prema eksperimentalnoj dizajnerskoj praksi. Osim kao samostalna autorica, njeno današnje djelovanje odvija se kroz dvije suradničke platforme – Placement i I.T.U. (International Typographical Union).
I.T.U. je suradnja s dizajnericom Danielle Aubert iz Detroita, najpoznatija po do sada već puno puta izlaganom i publiciranom projektu Paper Rehabilitation, koncentriranom na vraćanju u “funkciju” i opticaj odbačenog i otpisanog papira iz različitih tiskarskih skladišta i drugih izvora. Placement pak, osim Lane Cavar i već spomenute Danielle Aubert, uključuje i Natashu Chandani, dizajnericu profesionalno vezanu uz New York. Njihova nedavno objavljena knjiga “Thanks for the View, Mr Mies” dobila je sjajan medijski i javni odjek, i to ne samo u području arhitekture i dizajna, nego i puno šire, a proizvod je višegodišnjeg istraživanja naselja Lafayette Park u Detroitu, podignutog šezdesetih godina kao plod arhitektonske i urbanističke suradnje Mies van der Rohea, Ludwiga Hilbersheimera i Alfreda Caldwella.
Na nedavnoj javnoj raspravi o knjizi, Boris Ljubičić je istaknuo potrebu da se o knjizi ipak pokuša govoriti i kao o dizajnerskom projektu. To vraćanje u kontekst dizajna je zanimljivo ne samo zbog činjenice da su slučajno sve tri urednice knjige profesionalne dizajnerice, nego i zbog pozicioniranja prema samoj ulozi dizajna danas. Dakle, u kojoj je mjeri ova knjiga zapravo dizajnerski projekt, ako isključimo sve formalne datosti kao što su prijelom, naslovnica, tipografija itd? Misliš li da ona na neki način odražava sve veće širenje područja kompetencija i djelovanja u dizajnu – od klišeja samostalnog stvaraoca prema intenziviranju oduvijek prisutne medijacijske uloge dizajna koja poseže i izvan granica dizajnerskog proizvoda i njegovog neposrednog učinka, prema društvu, stvaranju veza i obavljanju mnogih drugih funkcija od onih usko specijalističkih?
Nikad nisam dvojila da je ovo prije svega knjiga i projekt o dizajnu. Bez obzirna na svu drskost “samostalnog stvaratelja” koji se odlučio na “širenje granica kompetencije”, bilo bi jako teško uhvatiti se neke druge teme doli one o kojoj zaista nešto i znamo. Pritom uopće ne mislim na zanatsku vještinu prelamanja, već na kako si i sam rekao, ulogu medijacije. Naš je proces na ovoj knjizi bio inverzan – znale smo kakvu knjigu želimo napraviti, i prije nego smo se konkretno počele baviti temom. Znale smo i zašto: jer nas zanima reprezentacija arhitekture, propitivanje etabliranih komunikacijskih normi i potraga za suvremenim tretmanom teme. A to su u potpunosti dizajnerski razlozi.
Danielle i ja smo u nekom trenutku razgovarale o pokretanju magazina za dizajn u kojemu se ne bi pisalo o dizajnu, već iz dispozicije dizajnera. Dakle, mogle bismo govoriti o bilo čemu, a da to ipak bude razgovor o dizajnu, vjerojatno puno zanimljiviji od uobičajenih razgovora o tipografiji i marginama.
Je li tu posrijedi refleks sličnih stvari koje se događaju i u suvremenoj umjetnosti, čije su prakse zadnjih desetljeća sve više multidisciplinarne i sve više okrenute prema profesionalnim i intelektualnim resursima koji nisu iz njenog uskog okruženja? Događa li se u tom području neko približavanje, ali i općenito despecijalizacija i dekonstrukcija dotadašnjih ‘teritorija’?
Na neki način doista svjedočimo dekonstrukciji dosadašnjih dizajnerskih teritorija. Ako ćemo već povlačiti paralele, mene današnji dizajnerski trenutak podsjeća na razdvajanje likovnih umjetnosti na konceptualnu i figurativnu, štafelajnu umjetnost. U djelovanju grafičkih dizajnera u posljednjih deset godina može se primijetiti slična geneza – struka je dobila kritički kontrapunkt, konceptualniju dizajnersku praksu koja se kritički odnosi prema etabliranim, mahom formalnim ili strogo funkcionalnim principima dizajnerskog djelovanja. Ta opcija ne inzistira na autonomnim projektima, niti negira prisustvo naručitelja ali nalaže da se sa njima uđe u kritički odnos jer dizajn je ipak intelektualna disciplina.
U HDD galeriji smo prije malo više od godine dana realizirali izložbu “Sudi knjigu po koricama”, čije ste autorice ti i Narcisa Vukojević. Sada, nakon svih gostovanja i različitih prezentacija projekta, da li se on i dalje spontano razvija? Postoji li mogućnost daljnjeg interpretiranja i povezivanja građe koju ste sakupile?
Izložba koja je prije godine dana realizirana u HDD-u bila je prva stanica projekta, i dobar razlog da se Narcisa i ja konačno zaustavimo u mahnitom rovanju po raznim arhivima. Stale smo, međutim sad točno znamo što još nedostaje u našoj fizičkoj i digitalnoj kolekciji pa kad god imamo priliku, opet malo kopamo. Upravo završavamo dvojezični web na kojemu je pohranjena kompletna dokumentacija, više od tisuću naslovnica koje smo arhivirale za Iskopavanja, te se pripremamo za rad na knjizi. Sadržajnu strukturu i vizualni materijal imamo ali još treba obaviti razgovore s živućim dizajnerima i urednicima, i sve skupa zapakirati u knjigu. U svakom slučaju, ovaj projekt nije završen, čeka nas još puno posla.
U kojoj je fazi tvoje i Narcisino istraživanje drugog dijela projekta Iskopavanja, u kojem istražujete različite vizualne identitete iz prošlih razdoblja, one koji s zaboravljeni, ne koriste se ili im je istekao rok trajanja? Koja su vaša početna polazišta u tom projektu? Što vidite kao ključne točke i moguće scenarije iskopavanja?
Opet smo zagrizle u veliki kolač! I sad ga se trudimo obuzdati. Naime, knjige se barem čuvaju u knjižnicama, a identiteti doslovce nestaju. U tome je izazov ali i muka ovog projekta. Stoga smo se odlučile reducirati na dostupne i fenomenološki zanimljive aplikacije identiteta, poput npr. značaka, majica ili natpisa na trgovinama. Vidjet ćemo kako će se sve to spojiti i po kojem ključu, jer još smo u fazi istraživanja.
Samoinicirani dizajnerski projekti danas poprimaju prilično različite oblike, a događaju se praktički u svim poljima. U produkt dizajnu oni su pokušaj da se usustave neki novi i zdraviji odnosi između dizajna, produkcije i distribucije te zasad predstavljaju vrlo karakterističan i obećavajući model npr. S druge strane tu su i projekti poput vašeg “Thanks for the View”, “Paper Rehabilitation Projecta”, pa čak na neki način i “Iskopavanja”, koji svi donose nove mogućnosti djelovanja, ali i nove rizike. Što vidiš kao prednosti, a što kao mane takvog načina djelovanja?
Samoinicirane prakse, ako su imalo utemeljene, reagiraju na postojeće odnose u trokutu dizajner-produkcija-distribucija. Iako se može učiniti da su to važnija pitanja kod produkt dizajna, stvar je ista i u grafičkom dizajnu, svi mi radimo s masovnom produkcijom i distribucijom. Naša je uloga kako si i sam primijetio ranije, medijacijska, i pa ne iznenađuje što imamo potrebu kreirati ne samo konačni produkt već i odnose u procesu. Pogledajmo npr. ekonomiju knjiga, te distribucijske i produkcijske modele u kojima bi ona trebala preživjeti. Pogledajmo kako oni, takvi kakvi su danas u komercijalnom izdavaštvu, utječu na dizajn i što to znači za ukupnu kvalitetu knjige kao objekta. Mali samoinicirani izdavački poduhvati, kakvih je mnoštvo u Zapadnoj Europi, odgovor su upravo na to stanje, te pokušaj da se nađu alternativni modeli za publiciranje knjiga kakve ne želimo izgubiti. Niša tzv. art publishinga jako se razvila u zadnjih deset godina, gotovo svaki veći zapadni grad ima sajam umjetničkih publikacija, a količina izdanja iz godine u godinu raste.. Ne bi me iznenadilo da kindleizacija uništi velike lance knjižara poput Barnes and Noble te omogući malim nezavisnim knjižarama da prežive. A s njima će preživjeti i knjige koje ćete željeti držati u ruci, čitati s papira a ne s ekrana. Dizajneri su itekako svjesni ovih promjena, a njihove samoinicirane prakse, osim što su način da se bave onime što ih doista i zanima, način su i da se ukaže na ove promjene. Na kraju krajeva, potreba dizajnera za se aktivno uključi u uređivanje i izdavaštvo nije nimalo nova, oduvijek su postojali dizajneri koji čitaju tekstove, imaju mišljenje i žele ga uključiti u dizajn, sjetimo se samo Williama Morrisa. Sva tri spomenuta projekta reakcija su na etablirane forme dizajnerskog ponašanja: Thanks for the View naša je reakcija na reprezentaciju arhitekture i modernizma; Paper Rehabilitation Project na postojeće produkcijske i distribucijske modele, a Iskopavanja na stanje u hrvatskom dizajnu. Samoinicirano djelovanje dizajnera, iako izazovno, iznimno je naporno, i u ovoj zemlji financijski teško održivo. Ekonomija u kojoj funkcioniramo naprosto podrazumijeva naručitelja.