Kad smo na kavi, da nam brže prođe vrijeme, mi raspravljamo. Ali, kada želimo stvoriti nešto čega nije bilo, potrebno nam je paralelno i lateralno razmišljanje. Zaista, kroz rasprave će se naše razmišljanje vrtjeti u krug. Bit ćemo smušeni, jer će svaki govornik vući u svom smjeru. Na svaku tvrdnju će svaki govornik reagirati analiziranjem, kritiziranjem i argumentiranjem. Uvjereni da su argumenti objektivne istine, sve ćemo se više zaplitati u ozbiljne nesporazume. Ustvari, argumenti su logični samo nama jer se potpuno podudaraju s našim odgojnim vrijednostima, ranijim iskustvima, dobijenim informacijama i trenutnim raspoloženjem. Zanemarujemo da naš sagovornik ima drugačije vrijednosti, iskustva, informacije…
Paralelnim razmišljanjem svoje ćemo misli namjerno usmjeravati (nećemo dopustiti da one usmjeravaju nas). Zajedno sa sagovornikom, odnosno sagovornicima, razmišljat ćemo u istom smjeru, korak po korak. Kada budemo generirali ideje, samo ćemo generirati ideje. Kada budemo ocjenjivali, samo ćemo ocjenjivati itd. Dakle, razmišljanje ćemo podijeliti na dva dijela. Prije odlučivanja (i posljedičnog ubjeđivanja), uvešćemo još i vrijeme za istraživanje teme i za traženje mogućih alternativa.
Kod nabrajanja alternativnih mogućnosti dobro će nam doći lateralno razmišljanje pri kojem se trudimo generirati što veći broj što svježijih ideja, kako bismo se odmakli od rutinskog razmišljanja pa i od logičnog razmišljanja kojem su nas stalno učili u školi.
(Nastja Mulej je magistrica komunikologije, diplomirana ekonomistica i diplomirani sociology. Godine 2006. godine dobila je licence od liječnika i psihologa dr. Edwarda de Bona koji predstavlja svjetski autoritet na području kreativnog razmišljanja i neposrednog učenja.)