Drugi jezik na kojem je dostupan ovaj članak: English
Piše: Ekrem Dupanović
Valerija Prevolšek direktorica je Media Poola, jedne od najvećih slovenskih medijskih agencija. Pošto je Media Pool organizator Konferencije o medijskim trendovima SEMPL, tako je i Valerija predsjednica SEMPL-a koji je krajem novembra održan u Portorožu po 17. put. SEMPL je najvažniji događaj u godini za medijsku industriju i agencije koje se bave zakupom medijskog prostora. To dovoljno govori o odgovornosti koju je na sebe preuzela ova poduzetna i vitalna žena.
Kako Valerija vidi odnos muškaraca i žena u turbulentnoj oglašivačkoj profesiji? „Važna je personalna sposobnost. Ova podjela na razini spola čini mi se potpuno prevaziđena. Ja uopće na posao i profesiju ne gledam kao na mušku ili žensku kategoriju, jedini kriterij mi je da li je neko u svom poslu više ili manje dobar. I ako preuzmu primat dobri, onda nemam ništa protiv. Ali jedno je neporecivo: očito imamo toliki broj sposobnih žena kojima je oglašavanje atraktivno i uspjele su na menadžerskim pozicijama, da su isprovocirale ova pitanja. U jednom globalnom istraživanju, koje sam pročitala, su zaključili: kada firmi ide dobro, menadžeri su uglavnom muškarci. A ako je preduzeće u krizi, onda dovedu ženu. Možda nam to nešto govori o oglašavanju u regiji? Ili, možda, o ulozi žena u poslu? Ili oboje?
Valerija je vrlo oprezna kada odgovara na pitanje šta se desilo s muškarcima u oglašavanju, da li su se umorili, iscrpili, prepali, ili možda zasitili svega: „Ja znam mnogo muškaraca u advertising i medijskom biznisu koji su još uvijek veliki tvorci ideja i posla… Tako da uopće toliko ne primjećujem ovaj fenomen onako kako ga vi definirate. I da, nadam se da ima mnogo žena koje uopće ne mare za ‘patrijarhalne stege’.“ Ali zato s mnogo entuzijazma i uvjerljivosti odgovara na sljedeće pitanje: „Da li je moguće poslovno čudo u Evropi, da Balkan postane raj za žensko poduzetništvo?“ Pažljivo pročitajte ovaj odgovor, možda je u njemu pohranjena klica budućeg razvoja regije: „Da, moguće je, naravno. Žene će zavladati Balkanom. Jedva čekam da se to dogodi. Možda ćemo onda know how prodati svim ostalim zemaljama i konačno naći tržišnu nišu u gospodarstvu kojom ćemo se obogatiti.“
Poznata je činjenica da se ni Evropska unija nije baš proslavila povodom rodne ravnopravnosti. U martu prošle godine Evropski parlament odbacio je izvještaj o ravnopravnosti muškaraca i žena, u kojemu se pozivalo da im se garantira ista plaća za isti posao. Čovjek bi zbog toga pomislio da Balkan možda i nije tako crn, ali Valerija ne dozvoljava nikakva proizvoljna tumačenja. Njen komentar je kratak, ubojit, nedvosmislen: „Kako imam background iz HR (ljudski resursi) profesije, vjerujte mi, na tom području još uvijek smo crni kao ugljen!“
Nekada su razlike neporecive, ne možete ih ignorirati. Zato nas je zanimalo šta naša sagovornica misli o tome šta karakterizira firme kojima rukovode žene? Da li je atmosfera demokratičnija, ima li više inovativnog rada, je li smanjen intenzitet mobbinga? Njeno je mišljenje da sve zavisi od osobe. „Sva istraživanja“, kažeValerija, „ukazuju na to, da su takozvani mekani principi rukovođenja vrlo uspješna metoda, posebno u vrijeme krize. Dakle empatija, sistem vrijednosti i iskrena, direktna komunikacija na jednoj strani, i odlučnost te jasnost ciljeva i strategija na drugoj. Teško je manevrirati između toga i naročito se ženama pripisuje uspješnost u takvim manevrima.“
I tu onda dolazimo do situacije koja se u novinarstvu kolokvijalno zove ping-pong. To je ono kada sagovorniku, u ovom slučaju sagovornici, postavite kratko pitanje i dobijete isto tako kratak ali efikasan odgovor. A ovdje smo tu situaciju imali u dvostrukom izdanju: „Šta je bilo presudno za vaš uspjeh?“ „Hrabrost i fair-play.“ „A šta je danas potrebno za uspjeh?“ Vjerovano nešto sasvim drugo u odnosu na vrijeme od prije deset, ili čak pet godina. Kao što vidimo, uslovi poslovanja dramatično se mijenjaju… „Još više hrabrosti i fair-playa.“
KADA ZAGUSTI, SVI ZOVU ŽENE: Jedno je neporecivo: očito imamo toliki broj sposobnih žena koje su uspjele na menadžerskim pozicijama, da su isprovocirale ova pitanja. U jednom globalnom istraživanju, koje sam pročitala, stoji zaključak: kada firmi ide dobro, menadžeri su uglavnom muškarci. A ako je poduzeće u krizi, onda dovedu ženu. Možda nam to nešto govori i o oglašavanju u regiji? Ili možda o ulozi žena u poslu? Ili oboje?
Zanimalo nas je kako menadžerica stimulira kvalitetne ljude. Ima li tu razlike između muškog i ženskog principa? „Kvalitetni ljudi stimuliraju i motiviraju se samim time što rade stvari koje su njima cool. Moj doprinos je samo taj da se trudim, da svi znamo koji su nam ciljevi i da se uz postizanje ciljeva, koliko god je moguće, još i zabavljamo.“
Pa onda još malo ping-ponga: „Zanimanje budućnosti je u informaciono-komunikacijskim tehnologijama. Mali je broj žena u ovoj oblasti, i u svijetu i kod nas. Zašto je to tako?“ „Pa ako pogledamo broj studenata u tim zanimanjima, onda brzo imamo odgovor. A svi znamo gdje i kako počinju reference za odabir zanimanja, interesa.“ „A pri tome svi zaboravljaju da je prvi programer bila žena?“ „Ha, nezamislivo, zar ne? Očito je odabrala raditi što joj je bilo blisko i interesiralo ju je… I uspjela!“
U svijetu se sve češće dešava da iz drugog plana u prvi prodre neka uspješna, obrazovana žena i automatski privuče pažnju javnosti. Vjerovatno bismo se svi lako složili da nam je prošlost, kojom su dominirali muškarci, uglavnom mračna i da bi bilo fino napraviti eksperment s budućnošću, povjerivši je ženama: „Način da je neki eksperiment relevantan za potvrdu ili pobijanje neke teorije jest da je napravljen u kontroliranim uvjetima. Tako da teško ćemo potvrditi ili mračnu prošlost ili svijetlu budućnost, kamoli koji je spol odgovoran.“
Međutim, u svijetu imamo i jake retro trendove. Pitamo Valeriju šta je njena najveća zamjerka muškarcima koji brane sopstvene interese i pozicije moći? „Iako znam da nije ženski princip, zamjerke nisu moja stvar. Ako neki muškarci (ili žene) žele još uvijek živjeti u prošlosti, onda neka izvole. Mene zanima budućnost.“
Oglašivačka industrija traži maštu, kreativnost, opuštenost, demokratičnost mišljenja. Sve su to više ženski nego muški kvaliteti. „Ali ako pogledamo koliko imamo kreativnih direktorica,“ ironizira Valerija, „onda je očito da mi žene nemamo mašte, kreativnosti, opuštenosti… Možda ovdje treba napraviti istraživanje o primatu muškarca na kreativnim pozicijama?“
Ko su vam najinspirativnije žene današnjice? I zašto? „Sve one, koje dnevno riskiraju svoj život zato da bi jednom, same ili sa svojom djecom, partnerima, porodicom, ostvarile i doživjele svoje snove. Nažalost, još uvijek ih ima premalo.“ Da onda zaključimo ovaj stručni dio razgovora: u čemu je istinska snaga žene, šta je ono što nikakav muški šovinizam ne može zaustaviti ni ugroziti? „Upravo to. Osobna odluka žene da je neće ugroziti nikakav muški šovinizam.“
Omiljena filmska replika?
Dvije mi padaju na pamet: „My name is Bond. James Bond.“ I druga: „You take the blue pill, the story ends. You wake up in your bed and believe whatever you want to believe. You take the red pill, you stay in wonderland, and I show you how deep the rabbit hole goes.”
Imate li vremena za sport i brigu o tijelu?
Tek prije šest mjeseci uspjela sam pronaći savršenu teretanu u Ljubljani, pa idem tamo što više mogu. Uz to, brojim ljeti kilometre na biciklu, a zimi na skijama.
Ko je gazda u vašoj kući?
Gospođa koja mi sprema stan. Sve što izgubim, ona pronađe.
A ko u vašoj firmi?
Vlasnici.
Koji ste savjet u mladosti najviše mrzili, a danas vam je najkorisniji?
„Sve u svoje vrijeme.“ Kad si mlad želiš da ti se stvari dogode i slože odmah. A danas znam da nekim stvarima treba vrijeme da dozriju.
Ko su bolji vozači – muškarci ili žene?
Bolji je vozač onaj koji napravi više kilometara. Dakle, odlučujuči faktor je iskustvo uz ljubav prema vožnji.
A ko bolje kuha?
Apsolutni pobjednik u toj kategoriji je moja mama (koja je sasvim slučajno žena). Njezin najveći specijalitet jest da barem nekoliko puta godišnje napravi nešto što miriše na moje djetinjstvo… To nitko drugi ne može.