Drugi jezik na kojem je dostupan ovaj članak: English
Udruženje za tržišne komunikacije Srbije održalo je panel “Obrazovanje za digitalne tehnologije – za šta univerziteti spremaju studente, a šta kompanije očekuju od njih“. U svojim izlaganjima, panelisti su istakli značaj međusobne komunikacije akademske zajednice, privrede i države u kreiranju i sinhronizovanju aktivnosti na planu obrazovanja za digitalne tehnologije koje postaju osnova ekonomomije 21. vijeka, sa zajedničkim ciljem stvaranja vrhunskih stručnjaka koji će znati da najnovije tehnologije uspješno primjene u praksi, i postizanja konkurentnosti na tržištu.
Učesnici panela su se složili da postoji niz sistemskih nedorečenosti, poput neusaglašenosti zvanične nomenklature zanimanja koja ne prepoznaje mnoga nova zanimanja, preko nedostatka nastavnog kadra koji će moći da edukuje buduće stručnjake iz oblasti digitalnih tehnologija, do metodologije prenošenja specifičnih znanja iz ove oblasti. Vitalnost ličnih inicijativa u pozitivnom, dinamičnom ambijentu gdje je kreativnost i sposobnost rješavanja problema postavljena kao izazov – uspješno premošćuje sistemske nedostatke ali svakako ne može biti dugoročno rešenje.
Prof. dr Slavica Cicvarić Kostić, Fakultet organizacionih nauka, Univerzitet u Beogradu istakla je da ovaj fakultet, bez obzira što se obavezujuće akreditacije daju na svakih pet godina, pored formalnih, ima niz neformalnih programa kroz koje obrađuje različite teme i sprovodi obuke, kako bi svoje studente što bolje pripremili za aktuelne zahtjeve tržišta. Ugovori koje ovaj fakultet ima sa preko sedamstotina kompanija omogućuju sticanje praktičnih veština ali i posao svršenim studentima.
“Nove generacije sve manje gravitiraju korporacijama, žele nešto brže, dinamičnije, ali je praksa svakako korisna kao prvi susret sa tržištem“ istakla je dr Cicvarić Kostić.
Prof. dr Nataša Krstić, Fakultet za medije i komunikacije, Univerzitet Singidunum, ukazala je da nadležno ministarstvo ne uvažava dovoljno ubrzane promjene i potrebu fleksibilnijeg prilagođavanja nastavnih planova i programa. “Gradivo bi moralo da prati ne samo potrebe tržišta, već potrebe novih generacija. Nove generacije studenata neretko dolaze na fakultet sa svojim biznisom, manje čitaju i njima se ne može pristupiti na tradicionalan način koji podrazumeva da predavač predaje, uputi na knjigu. Oni dolaze na studije da nauče veštine, da savladaju praktična znanja potrebna za obavljanje posla kojim se bave. “Ja sam našla na katedri za digitalni marketing formulu da im napravimo miks teorije i praktičnih znanja plus nekih međunarodno priznatih diploma. Uveli smo Guglove i FB sertifikacije.” istakla je ona. Mladi koji izlaze sa fakulteta imaju freelance način razmišljanja i to je činjenica koju treba uvažiti, smatra dr Krstić ukazujući da model neplaćene prakse njenim studentima nije interesantan.
Lea Stanković, Executive Director agencije Communis, osvrnula se na svoje iskustvo predavača odnosno na dilemu šta i kako predavati u vremenu ubrzane promjene znanja. “Od fakulteta se ne mogu očekivati “gotovi proizvodi” jer niko od nas to nije” rekla je ona, ističući važnost promjene percepcije učenja kao kontinuiranog doživotnog procesa. Mladi ljudi još uvijek vide fakultet kao finalnu destinaciju. Sa aspekta agencije, sve je veća konkurencija, i izazov koji se nameće poslodavcima je da se suoče sa preduzeničkim duhom novih generacija, povećanom fluktuacijom i da ih uputi na pravi način u prednosti korporacijskog rada u kom se, po njenom mišljenju, brže i kvalitetnije profesionalno sazrijeva.
Nikola Parun, PR, Digital & Media Manager, Ovation BBDO, istakao je da se digitala odnosi na celo duštvo, a gro fakulteta i srednjih škola, uz izuzetke koji potvrđuju pravilo, nije sposobno da isprati potrebe tržišta odnosno znanja i vještine koje će mladim ljudima trebati. Parun smatra da Srbija kasni bar dvije godine u odnosu na razvijene zemlje. Takođe je ukazao na problem negativne percepcije mladih prema tržištu, pozivajući se na nedavno istraživanje po kom 70 odsto studenata privatnih fakulteta ima negativnu emociju prema tržištu. Govoreći o iskustvima svoje agencije, da oni ne raspisuju klasične formalne konkurse odnosno pozicije, već uključuju u projekte one koji gravitiraju agenciji i shodno tome oblikuju pozicije. „Pratimo ih kao ukupne profile ličnosti, važno nam je ko su, kako razmišljaju, kakvi su im životni stavovi. Kod nas su ljudi sa različitih fakulteta – od Pravnog, Ekonomskog, Filozofskog , Filološkog…“ kaže Parun.
Srđan Vasić, osnivač i direktor Mosquito Video & Animation, se osvrnuo na prednosti i nedostatke samostalnog i korporacijskog posla, ističući da njegovo iskustvo govori u prilog bržem napredovanju u sistemu. Po njegovom mišljenju, novi radnik nije odmah funkcionalno spreman da “uskoči” u posao i nepohodno je između tri do šest mjeseci obuke i ulaganja u novog čovjeka.
Danica Marković, Account Manager agencije Homepage, rekla je da u izboru novih ljudi više polažu na kreativnost, način razmišljanja i ukupan profil ličnosti, nego na formalno obrazovanje i da 80 odsto onih koje prime ostaju kod njih.
Ivan Rečević, MarTech konsultant, Gaia Consulting, apostrofirao je posvećenost poslu kao diferentiu specificu u selekciji. Agencije imaju određeni set usluga koje nude i ne mogu da se mijenjaju previše brzo, a s druge strane, digitalne tehnologije se stalno mijenjaju. „Stoga učimo mlade ljude da menjaju sebe, da postavljaju pitanja, da ne budu okoštali i da se eksportuju.“
Prisutni studenti Fakulteta organizacionih nauka i fakulteta za medije i komunikacije aktivno su učestvovali u diskusiji. Na panelu koji je potrajao dva ipo sata, učesnici su se saglasili da je tema u kojoj je sadržan set problemskih cjelina važna i da prosto „zove“ na saradnju, te da su ovakve forme susretanja potrebne i korisne.