Piše: Sandra Babić
Posljednje što je svijet mogao očekivati od Marka Zuckerberga jest isprika zbog mnogih propusta njegove mreže nad mrežama. Ipak, potkraj pretprošlog tjedna i ona je stigla. Trebala li se veseliti? Ne. Ispriku zbog toga što Facebook ignorira svakodnevni seksizam i govor mržnje nije potaknula reakcija korisnika nego oglašivača i tako još jedanput potvrdila da novac doista pokreće svijet. Naime, sredinom svibnja grupa aktivista okupljena u The Everyday Sexism Project i Women, Action&the Media (WAM!) upozorila je na to da svakojaki anonimni pokretači ‘stranica’ na Facebooku i korisnici te društvene mreže stalno potcjenjuju i vrijeđaju ženski spol. Primjera, dakako, ima i u Lijepoj Našoj, čiji građani na Facebooku otvaraju grupe čiji je cilj otkriti navodne ‘gradske drolje’ i poniziti ih pred očima virtualne javnosti. Prijava Facebooku bila je jedini način da se takvim izopačenim figurama stane na kraj, ali, nažalost, kompanija je reagirala gašenjem stranica kad bi bilo prekasno i kad bi neka od prozivanih djevojaka redovito otrpjela salve uvreda anonimusa. Jasno je da je kultura silovanja na Facebooku uzela maha pa su spomenuti aktivisti odlučili pokrenuti kampanju i potaknuti Zuckerbergovu ekipu da na neki način reagira i tome stane na kraj. Reakcija je stigla, ali, nažalost, zbog pogrešnih motiva.
Poziv brendovima
Kako je zabilježio Brandchannel, unatoč tome što se oko inicijalne kampanje spomenutih organizacija u samo nekoliko dana zavrtjelo 57 tisuća ‘tvitova’ i gotovo pet tisuća e-poruka, od Facebooka se nije čulo ‘ni bu ni ba’. To je pokretačima akcije bio dovoljno jasan znak da Zuckerbergov ured nije prava crkva u kojoj valja boga moliti pa su se okrenuli oglašivačima čiji se oglasi pojavljuju uza sporne stranice, fotografije i sličan obzvređujući sadržaj. Publika koja je poduprla kampanju na Twitteru je objavljivala postove s ‘hashtagom’ #FBrape i tako pozivala oglašivače i brendove da reagiraju na virtualno silovanje. Malo-pomalo kompanije poput Nationwidea UK, Matt Miner Comicsa, J Streeta, Nissana i mnogih drugih odlučile su povući svoje oglase s Facebooka. Kako je za Brandchannel objasnila izvršna direktorica WAM-a, ‘Očito je da Facebook nije briga za korisnike pa smo pomislili da možda jest za oglašivače. Provocirat ćemo ga dok god ne svrati pozornost na naše zahtjeve’. Ipak, vjerojatno je ekipa iz Facebooka mislila da će se bura stišati svaki trenutak pa isprva nije ni reagirala na povlačenje oglasa, ali i gotovo 250 tisuća potpisa na stranici Change.org kojima se društvena mreža poziva na bolju i veću kontrolu objavljenih postova.
Prazni argumenti
Bitka protiv virtualnog maltretiranja žena tako je otišla u drugi krug. Iritirani nikakvom reakcijom Facebooka, korisnici i inicijatori nastavili su pritiskati oglašivače te se okomili na Dove, još jedan brend čije su reklame nicale uza sporne objave. Korisnici su ga proglasili licemjernim jer Dove voli naglašavati da je bitka za žene i njihovu stvarnu ljepotu zapisana u DNK-u brenda. Nakon mora negativnih komentara iz kompanije su se oglasili priopćenjem u kojem naglašavaju da ‘oglašavanjem na Facebooku targetiraju ljude, a ne stranice, pa tako i ne mogu kontrolirati uz koje će se stranice objaviti njihov oglas’. Dodali su i da će ‘u budućnosti voditi računa da još preciznije ciljaju odabranu publiku, pa će i izgledi za oglašavanje uza sporni sadržaj biti manji’. Naravno, nisu naveli kako će to učiniti i zašto onda već sad ‘preciznije ne ciljaju svoju publiku’. Nabrušena publika na čelu s Laurom Bates iz Everyday Sexism Projecta tu je objavu komentirala rekavši da je riječ o uistinu odvratnim fotografijama (na jednoj, primjerice, stoji kako je u redu udariti ženu u trbuh ako ne skuha dobru kavu) te da se nada kako će Dove shvatiti da je svojim neselektivnim ‘ganjanjem’ profita i nepodupiranjem takve akcije izdao svoju ciljnu skupinu – žene – kojima tako spremno tepa da su najljepše i najbolje, ma što drugi mislili o njima. Dakle, aktiviste uopće ne zanima argument da je problem u algoritmu društvene mreže, zbog čega oglašivači doista nemaju pojma gdje će njihovi oglasi završiti, nego u tome što svojim novcem indirektno podupiru sve nedostatke Facebooka, pa tako i to da na njemu neometano cvatu svi oblici društvenog maltretiranja i, u novije vrijeme, moda iživljavanja na ženama.
Oglašivačka moć
Korisnici su nastavili pritiskati, prozivati, komentirati i pozivati na akciju najveće svjetske kompanije, i to od spomenutog Dovea do aviokompanija poput British Airwaysa. Dio njih branio se uvijek istim argumentima, a dio je ipak stao na stranu kampanje i povukao oglašivački proračun. Sredinom prošlog tjedna napokon se javio i Facebook te obećao javnosti da će ipak nastojati ukloniti svaki govor mržnje. Točnije, obvezao se da će uložiti u bolju obuku moderatora, promijeniti uvjete uporabe te predstaviti novi model ‘egzistiranja’ na Facebooku. Preciznije, objasnio je da posljednjih nekoliko mjeseci razvija model koji kreatorima uvredljiva i vulgarna sadržaja onemogućuje skrivanje iza nadimka. Korisnici više neće moći skrivati svoj identitet i neometano liječiti svoje frustracije na društvenoj mreži. Organizatorima inicijative i korisnicima koji su ih poduprli valja čestitati na upornost, jer su dokazali da virtualan svijet može okupiti dovoljno glasnu kritičnu masu. Međutim, tužno je što to ne bi mogli učiniti sami, bez pomoći oglašivača i njihova novca. Ovaj slučaj pokazao je da je istina da ljudi imaju moć da artikuliraju svoje ciljeve, ali i da će ih ostvariti tek kad promijene retoriku te imenicu ‘vrijednost’ zamijene s ‘novac’. Zuckerbergova ekipa nije se prvi put našla na udaru udruga civilnog društva, aktivista i branitelja ljudskih prava, ali svaki se put izvukla samo rijetko iznoseći argumente, poput onoga da je na toj mreži milijarda duša koju se ne može kontrolirati. Tek kad su oglašivači dignuli glas ili tek kad su korisnici svoj bijes sručili na tu mrežu, odjednom je postalo jasno da se stvari mogu mijenjati. Ma nemojte!