Prije osam dana, u ovoj istoj rubrici, objavio sam komentar iniciran prijetnjama životom direktoru jedne medijske agencije u Sarajevu, od strane jedne televiztijske kuće, radi naplate dugovanja. Dug ne može biti plaćen jer klijent nije platio račune svojoj agenciji. Koliko god je činjenica da hitno treba prekinuti lanac neplaćanja u oglašivačkoj industriji i disciplinirati oglašivače, toliko je jasno da se fakture ne mogu naplaćivati slanjem utjerivača dugova i prijetnjama smrću. Miris krvi prijeti da se polaku uvuče u kreativno najuzbudljiviju profesiju.
Na objavljeni tekst dobio sam nekoliko desetina mailova u kojima su mediji uglavnom pojašnjavali katastrofalnu situaciju u kojoj se nalaze zbog neplaćenog zakupa oglasnog prostora, agencije su prale svoju savjest ističući kako klijenti sve lošije plaćaju, a klijenti su uglavnom navodili da ne plaćalju ne zato što tako hoće, nego zato što im se tako može. A može im se jer je, zbog loše ekonomske situacije i smanjenja budžeta, konkurencija na tržištu toliko velika da će se uvijek naći neka agencija koja će raditi i pod uslovima da razbacuje grah kad će (i hoće li) faktura biti plaćena.
I sami imamo dosta nenaplaćenih fakltura za oglašavanje što usporava redovno izlaženje printanog izdanja Media Marketinga. Zbog kašnjenja smo sada izloženi i kaznama oglašivača. Zadnji ugovor o oglašavanju sa BH Telecomom odnosio se na zakup četiri oglasa. Kako u ugovorenom periodu nismo objavili četiri nego tri oglasa, stigla nam je kaznena faktura na trostruku cijenu oglasa. To praktično znači da ćemo BH Telecomu morati vratiti sav novac koji smo naplatili za tri objavljena oglasa. I to prema ugovoru. Kada sam dobio na potpis ugovor, pogledao sam samo član koji se odnosi na to koliko oglasa kupuju, po kojoj cijeni i kakav je rok plaćanja. Ostalo nisam čitao. Dakle, nisam pročitao član u kojem jasno piše da, ukoliko ne objavimo sve ugovorene oglase, BH Telecom može (može, ali ne mora), naplatiti kaznu u trostrukoj vrijednosti oglasa za svaki oglas. S te strane, BH Telecom je čist, to što nisam pročitao je moja greška. A i da sam pročitao, ja bih ga potpisao jer ne bih ni pretpostavio da nećemo ispuniti ugovor do kraja. Pitanje je samo da li je BH Telecom morao primjeniti taj član jer ne zvuči kao obavezujući. Da li je mogao analizirati našu dosadašnju saradnju i ukupan odnos Media Marketinga prema ovoj kući koji je uvijek bio prijateljski. Nisu li nas mogli sačekati 15 dana koliko je taj četvrti broj kasnio? I da li smo mi uopšte tim kašnjenjem nanijeli mjerljivu štetu BH Telecomu? Imam neodoljiv osjećaj kako ova velika kompanija istjeruje principe na malim stvarima, dok na drugim stranama vozovi prolaze. Ne izvještavaju li o tome na najružniji način gotovo svakodnevno mediji čije stranice taj isti BH Telecom puni oglasima?
Boštjan Prijanovič, predsjednik udruženja oglašivačkih agencija u Slovenskoj oglašivačkoj komori, kaže kako oglašivači snižavaju cijene agencijama i medijima ucjenama jer na tržištu uvijek ima nekoga ko će za određen novac obaviti posao. Po Boštjanu je pitanje samo kakav će biti kvalitet tog posla, koliko će jaki biti ideja i realizacija i koliko će to odgovarati robnoj marki. Svi se razumiju u sve, kao i u fudbalu. Dok gledamo utakmicu svi smo treneri i svi znamo šta treba uraditi, ali tek nakon što naš omiljeni tim primi gol i izgubi utakmicu. Djelujemo retrospektivno, naša pamet se javlja naknadno, tek kad je sve gotovo. Klijenti jednostavno ne gledaju na oglašavanje kao na dodanu vrijednost, već trošak i zato se prema njemu ponašaju tako da ga više uništavaju nego što podržavaju njegov razvoj.
Najveću štetu oglašivači industriji nanose svojim pitchevima koji su udrobljeni, raspisuju se od kampanje do kampanje, umjesto da im je cilj izbor agencije s kojom će oglašivač dugoročno graditi partnerske odnose, zasnovane na međusobnom povjerenju. Prijanovič kaže kako klijenti u toku pitcha često mijenjaju brif, među idejama koje su predstavljene na konkursu im se dopada nešto iz jedne prezentacije, ali i ono iz prezentacije druge agencije zbog čega često nastaju hibridi koje, na kraju, realizira odabrana, obično najjeftinija agencija. Naravno, za sve su ovo najviše krive agencije i samo one mogu promijeniti ovo stanje. „Agencije ne bi trebale učestvovati na natječajima koji nemaju jasne kriterije, na koje je pozvano više od pet agencija i na kojima učešće nije plaćeno!,“ pojašnjava Prijanovič.
Što se tiče samog početka teksta i prijetnji izrečenih direktoru jedne medijske agencije, budite malo strpljivi. U toku je potpisivanje zajedničkog saopštenja agencija i medija u kojem će sve biti objavljeno, ko je kome prijetio i kako se pokušava „ubiti“ tržište oglašavanja u BiH. Čim ga svi pozvani potpišu, objavit ćemo ga na ovom mjestu.