Drugi jezik na kojem je dostupan ovaj članak: English
Piše: Mark Tungate, editorial director, Epica
Kada je visoko cijenjeni dizajner britanskog The Guardian časopisa osvježio pomalo bezlični francuski nedeljnik L’Express, rezultat je bio … pa, dostojan vijesti.
Čovjek iza redizajna je Mark Porter, koji je 2010. godine osnovao svoj studio u Londonu, Mark Porter Associates, nakon 14 godina na poziciji kreativnog direktora The Guardian-a gdje je bio ključna osoba kada su ove novine prešle na „Berliner“ format 2005. godine.
The Guardian za sada nije našao nikakvog razloga da prčka po Porterovom nagrađivanom dizajnu. Uz dašak tipično engleske samokritičnosti (iako je zapravo rođen u Škotskoj), kaže: „To mi čini zadovoljstvo, ali da budem iskren mislim da oni sada većinu energije ulažu u digitalno, pa zato i nemaju vremena da se bave redizajnom novina.“
Njegov redizajn L’Express-a unosi osjećaj živosti i svrhe u 63-godišnji nedjeljnik u ključnom trenutku njegove historije. Pod novim vlasništvom – kupila ga je prošle godine Altice Media Group poduzetnika Patricka Drahija – i usred dramatičnih smanjenja troškova, ovaj časopis otpušta radnike i smanjuje tiraž.
Sa stanovišta dizajna, časopis je stagnirao. Korice su bile funkcionalne, ali teško da su privlačile pažnju na kioscima. Porterov novi izgled uključuje hrabar sans serif font i vizuelnu igru s riječima u kojoj apostrof naslova predstavlja stripovski mjehurić.
Blago u arhivama
Porter kaže da je redizajn urađen u vrlo kratkom roku. „Počeli smo razgovarati krajem prošle godine. Došao sam u Pariz kako bih se sastao sa izdavačima i urednicima, i imali smo dobar razgovor o tome šta medijski brendovi moraju biti ovih dana i kako dizajn treba da radi više nego u samom časopisu.“
Sljedeći korak bio je dobar brief – a Porter kaže da su u L’Express-u imali jasno shvatanje izazova sa kojima se suočavaju. „Štampa je generalno u padu – zapravo, začuđujuće je da Francuska još uvijek ima četiri nedjeljnika vijesti – I oni su shvatili da im je dizajn zastario i da ne radi dovoljno za njih.“
Nakon toga je počeo proces istraživanja. „L’Express ima nevjerovatnu historiju. Bio je vrlo važan dio francuskog kulturnog života u prošlosti. Albert Camus je pisao za ovaj časopis; Françoise Sagan je bio dopisnik iz Kube. Naravno da smo željeli odraziti to.“
Porter je proveo „jedan fantastičan dan“ u podrumu magazina, listajući kroz njegove arhive. U tom blagu naišao je na dizajn iz 1970. godine legendarnih američkih grafičkih dizajnera Miltona Glasera i Waltera Bernarda. Duhovito korištenje apostrofa je zapravo omaž njihovoj viziji.
„Bilo je nekih grafičkih elemenata iz 60-ih i 70-ih godina koji su još uvijek izgledali snažno, i činili su se savremenim čak i danas, tako da su oni hranili naš dizajn.“
Također se dobro zagledao u konkurenciju. Primjetio je da dva rivalska naslova izgledaju manje-više jednako kao L’Express, sa bijelim logom na crvenoj pozadini. Tu se pokazala očigledna prilika da se izdvoji iz čopora, pa otuda grafički snažan naslov. „Danas nije dovoljno samo imati logo koji funkcioniše na naslovnoj strani magazina – trebate logo koji će funkcionisati i u drugim kontekstima: na internetu, društvenim mrežama, itd.“
Osjećaj hitnosti
Unutar časopisa izabran je izuzetno čitljiv font. „Iako je redizajn djelimično urađen kako bi privukao mlađe čitaoce, magazin i dalje ima dosta starijih čitatelja, pa smo željeli da čitanje bude ugodno. Nakon toga, pokušali smo sa nekim fontovima koji su izgledali savremeno i svježe, ali su i dalje bili prepoznatljivi kao tipografski jezik koji se može naći u jednom nedjeljniku. Nismo pokušavali da se udaljimo od konvencija dizajna jednog informativnog magazina, već smo željeli da ih iznova oživimo u savremenom obliku.“
Jedan od trikova koje je otkrio bio je da se unese osjećaj važnosti u vijestima koristeći veći font za naslove. „Postoji neka vrsta hitnosti u prikazu novosti koja to čini prikladnim. Stari dizajn je bio vrlo monoton, pa smo pokušali sa pomicanjem skale gore i dolje.“
Porterov tim je također poboljšao navigaciju dijeljenjem magazina u jasne sekcije – vijesti, analize, kultura i tako dalje – označavajući ih bojama i „gotovo dajući svakoj sekciji njenu vlastitu naslovnicu i sadržaj“.
Iako Mark nije radio na web stranici magazina, kaže da se u radu na bilo kojem projektu u štampi moraju imati druge platforme na umu: „Pored logotipa sa jakom osobnošću, također pokušavamo stvoriti skup tipografskih konvencija koje su prepoznatljive gdje god se pojave, tako da dobijete osjećaj za brend i u drugim kontekstima.“
Međunarodni uticaji
Možda je neobično, ali Porter je samouki dizajner. Studirao je moderne jezike na Oxfordu i naučio je dizajn na poslu, dok je radio za Benetton-ov Colors magazin i britansko izdanje magazina Wired. Ali priznaje da ga inspirišu dizajni 60-ih i 70-ih godina, te kao uzore navodi njemački časopis Twen i njegovog umjetničkog direktora Willyja Fleckhausa.
Što se tiče Mark Porter Associates, agencija itekako ima posla. Trenutno njihovi bezbrojni projekti uključuju pokretanje novih online novina pod nazivom El Nacional u Barceloni („Pošto je 2016. godina, kada pokrećete novi list ne radite to u štampi, već na internetu“) te nastavak partnerstva sa uticajnim rimskim magazinom (i web stranicom) Internazionale.
„Jedna od najboljih stvari u onome što radimo je da možemo raditi na toliko različitih mjesta“, kaže Porter. „Ne mogu dizajnirati kao Francuz, jer ja nisam Francuz, ali pokušavamo da se uronimo u lokalnu kulturu dizajna, kako bih napravili nešto što je prikladno, a da to ne bude pastiš. Zeznuto je, ali i zabavno“.