Drugi jezik na kojem je dostupan ovaj članak: English
Odmah na početku da se razumemo: ja sam planinski tip, na more idem zbog porodice i prijatelja. Što se mene tiče morsko letovanje slobodno može da se ukine. Menjam tri letovanja za jedno pristojno sedmodnevno skijanje! Ali dok se to ne desi u međuvremenu eto i mene na moru. I Ekrem me tu nađe među palmama i maslinama na grčkom ostrvu Tasosu.
Dakle sledeća odrednica je da sam rani porodični turista. To znači da morsku sezonu otvaram rano, odmah u junu, čim se deca raspuste iz škole. Imali smo sreću, nas nekoliko kumova, da svi podobijamo decu u razmaku od godinu dve i tako su nas sada i deca povezala još čvršće. Siguran sam da i mnogi drugi dobri roditelji bilo koje svoje putovanje sa malom decom ne rangiraju po zvezdicama hotela, već po tome da li im deca imaju svoje društvo. Tek ako su vam deca zaigrana sa svojim vršnjacima, postoje šanse da i vi u nečemu na odmoru uživate. Nama su ta junska letovanja sa puno klinaca, gotovo uvek u reonu Severne Grčke i posvećena pre svega odmoru. Deca su željna mora, kolima se brzo stiže, a i svastika u Solunu se redovno obilazi.
Odlazak na more u junu dobar je iz još nekoliko razloga. Nije preterano vruće i nije ona ubitačna turistička gužva. Pored toga i leto vam duže traje, jer se rano naterate da pozavršavate sve bitne poslove u agenciji i kada se vratite već je juli.
Samo letovanje dobro je i za merenje kakav ste menadžer. Ako telefon zvrnda ceo dan i stalno nešto dovršavate ili odobrovate u kupaćih gaćama, onda ste pali u junskom ispitnom roku. Ja imam sreću da sam sada okružen tako jakim profesionalcima da evo tek deseti dan palim komp i to zbog Ekrema, a da sam od službenih poziva imao tri i to od ljudi koji me ne prate na Facebooku pa ne znaju da sam off. Ništa hitno, ništa bitno – slogan je sa kojim se ispraćamo u agenciji kada krećemo na odmore.
Posle nekoliko burnih godina ovo mi je jedno krajnje opušteno letovanje. Nemam nezatvorenih projekata, samo puno novih ideja i razvojnih planova. Početak godine bio je odličan, posle nekoliko mršavih ovo će biti godina sa ozbiljnim rastom poslovanja. Za jesen je već dogovoreno nekoliko novih klijenata i velikih projekata.
Što se tiče samog Tasosa sada sam na njemu drugi put posle skoro četvrt veka. Sa ovim prolaznim vremenom od 45 + godina neke destinacije počinju da se ponavljaju, a prvobitna sećanja značajno menjaju. U novebru sam bio i u Njujorku, takođe posle četvrt veka i nekako mi se učinio i manjim i prljavijim i dosadnijim nego kada sam tamo bio sa 21. Tako mi i Tasos sad izgleda kao minijatura onog Tasosa iz devedestih. Još je zanimljivije po čemu ga pamtim. Zbog jednog Coca-Colinog frižidera iz glavne ulice koji mi je tada predstavljao užasnu fascinaciju, a sada se ljudi smeju kada im to ispričam. Dakle to čudo tehnike, taj svetleći spejs šatl, sa puno hladnih, šarenih konzervi, sa toliko puno mogućnosti, a za malo para, najjače je sećanje koje nosim sa ovog ostrva već četvrt veka. Taj frižider je bio nešto što sam prvo ugledao kada sam sišao sa trajekta i ušao u slobodan svet van srpskih sankcija iz devedesetih. Kada krenete iz Beograda u starom Yugi i točite gorivo negde kod Vranja iz kanistera i kada ispisujete čekove za pljeskavicu na kiosku, onda vam pun frižider šarenih mogućnosti predstavlja utisak godine koji evo pamtim i do današnjih dana.
Ovogodišnji Tasos pamtiću po afričkoj vrućini u junu i po jednoj potpuno neobičnoj knjizi o džinovima i džinijama Salmana Ruždija. Toliko izmišljenih pojmova, povezanih u održiv komunikacijski plot sa edukativnom dimenzijom, odavno nisam video. Fantazmogorija, halucinacije ili bravurozna inspiracija, svega ima u Dve godine, osam meseci i 48 noći Salmana Ruždija . Čekam da Ksenija, koja ju je sada preuzela, kaže svoj sud, da vidim kako će je ona dajdžestirati. Ah da, pamtiću i po tome što sam se ohrabrio i nikad više nisam eksperimentisao sa morskim plodovima, jer kao dinarski tip nekako uvek mi je bila draža kosmajska pragnje ponuda, nego sve čari morskih dubina. Ali eto, otvaram se ka novim ukusima i doživljajima i sa Tasosom zatvaram prvi turistički krug…