Drugi jezik na kojem je dostupan ovaj članak: English
Foto: Ilija Brajković (krajnje desno) sa organizatorima
Ovaj tekst zapravo nije o Ekremu, naslov je čisti click-bait. Ovaj tekst je o Bihaćkoj kreativnoj republici. Bio sam sudionik poprilično velikog broja konferencija, ali za rijetko koju bih mogao reći da imaju dušu. Ima puno većih konferencija, ima puno bolje organiziranih konferencija, ima svega i svačega… ali na jako malo konferencija ostaneš zadivljen pozitivnom atmosferom i odnosom organizatora i prema posjetiteljima i prema predavačima, pogotovo uzimajući u obzir i financijska ograničenja.
Išao sam u Bihać sa Vanjom Cuculićem iz Studija Cuculić. Moram priznati da do sada nisam bio upoznat s njegovim radom, pa je zapravo put do Bihaća bio odlična prilika da se upoznamo i razmijenimo iskustva. Super mi je bilo slušati razmišljanje jednog kreativca o #agencylife i domaćoj sceni, koji se ne uklapa u klasične stereotipe.
Nakon dolaska u hotel, za sve predavače i organizatore bila je organizirana večera. Naravno, Admir i ja smo odmah počeli priču o hrani, spominjujući #NikadSitUvijekGladan i #VolimSveStoVoleGladni. U ritualnom izjedanju Begove sablje pomogao nam je i Slobodan Jovanović Coba, jedan od predstavnika stare garde (valjda se čovjek neće uvrijediti) kreativaca, koji je na mene općenito ostavio izvrstan dojam.
Za samo otvaranje konferencije organizatori su pozvali Kristinu Ercegović, koja nas je uputila u moć networkinga i zapravo pokazala koliko se svi «bojimo» upoznavanja novih ljudi i izlaska iz svoje zone komfora. Na pozornici su joj se pridružili Coba i Jovana Lea Simić, kako bi pričali o Jovaninom brendu Little Blue Pot, koji se u SAD-u prodaje kao najskuplji džem na svijetu. Nevjerojatno je koliko sama ambalaža utječe na percepciju kvalitete proizvoda, a Coba je očito pogodio sa ovom ambalažom.
Martina Kolaček nam je pokazala kako izgleda online produkcija projekta The Voice i koliko je truda potrebno kako bi se povezao online i TV. Vanja nam je pokazao neke svoje radove i totalno nas je oduševio pokazujući kako teče proces od ideje do finalne produkcije. Slično predavanje je imao i Slobodan Jovanović, pokazujući vizualne identitete koje su radili za neke beogradske kvartove te projekt koji je radio sa studentima: vizualni identitet J***slavija, jebeno dobra zemlja.
Prije završnog panela, ja sam održao predavanje o korištenju društvenih mreža u poslovanju, s naglaskom na turizam. Iznio sam podatke koji su opće poznati, ali primjećujem da je dobar dio publike ostao šokiran spoznajom koliko su internet marketing i društvene mreže promijenile svijet oko nas, kao i nas same.
Na zadnjem panelu Kristini su se dodano pridružili i Božo Skoko, PR stručnjak iz agencije MPR te direktor NP Una Amarildo Mulić. Moram priznati da sam oduševljen energijom kojom gospodin Mulić vodi nacionalni park i kako «zdravo» razmišlja, što se vidi i na rezultatima i broju posjeta. Takvih turističkih djelatnika nam treba svima što više.
Večera je bila organizirana u restoranu River Dock, blizu mjesta koje je Ekremu posebno u srcu. Sjećali smo ga se dok smo trusili po teletini i dok smo nazdravljali.
Sve u svemu, Bihaćka kreativna republika nas je oduševila. Šteta što nije bilo više posjetitelja (iako je prema prijavama dvorana trebala biti puna), ali sve ostalo je bilo na odličnoj razini, zahvaljujući velikoj energiji koju su nesebično uložili organizatori. Jedini propust im se dogodio na kraju kada nisu odmah nakon konferencije poslali piarušu i tako naljutili Ekrema. A možda su to namjerno uradili jer ih je ovaj izradio i nije došao. A možda su u šumi.
