Drugi jezik na kojem je dostupan ovaj članak: English
O konferenciji C2 Montreal (C2 = creative + commerce) sam već pisao. I o onoj glavnoj, prošlogodišnjoj u Montrealu, a i o nekim jednodnevnim evropskim izdanjima, kao što je bilo ono u Amsterdamu. I da ponovim – poslednja nedjelja maja je poslednjih godina u mom kalendaru rezervisana za ovu konferenciju. I ove godine, kao i prethodne četiri, poslednju nedelju maja provodim u ovom umetnički razbarušenom i poslovno razvijenom kanadskom gradu. Meni je peti put da sam ovde, tačno onoliko koliko je ova konferencija i imala svojih izdanja.
U životu sam bio na nebrojeno konferencija, ali ni jedna nije kao ova. Izuzetnom je ne čini spisak sjajnih predvača i tema, jer ima i drugih konferencija koje okupljaju eminentna imena, već celokupni doživljaj i iskustvo koje čovek odavde ponese. Ceo koncept ove konferencije je zamišljen tako da te pomeri iz tvoje uobičajene zone komfora, tako da teme o kojima se razgovara razumeš drugačije i doživiš na neki novi način. Tome doprinosi i sam njen format – osim predavanja svakom učesniku su na raspolaganju i brojne radionice, kursevi, različite demonstracije i eksperimenti i razne druge aktivnosti koje podstiču direktni i lični angažman. I takvih sadržaja je toliko da ako bi želeo da učestvuješ u svima, onda bi konferencija morala da traje bar deset dana. Zato već pre njenog početka moraš pažljivo da izabereš one aktivnosti na kojima želiš da učestvuješ i uz to da budeš brz u donošenju odluke, jer za neke od tih aktivnosti, broj učesnika je ograničen. Tako postaješ deo C2 iskustva i pre nego što si uopšte ovde došao. I nemoguće je ceo taj dogadjaj stlačiti u jedan tekst. Upravo zato ovoga puta ne pišem «pismo iz Montreala», već sam se sa Ekremom dogovorio da vam se tokom sledeća tri dana javljam svakodnevno odavde i prenesem svoj lični doživljaj za taj dan. Zato je ovo Dnevnik iz Montreala i ovo je dan prvi.
Tema ovogodišnje konferencije je sublimirana u engleskoj reči «many». Direktni prevod bi naravno bio «mnogo» ili «mnogi», ali najrealniji smisleni prevod tog slogana na naš jezik bi bio «zajedno». Naime, osnovna ideja na kojoj je ova konferencija pre pet godina rođena bila je istraživati veze između kreativnosti i biznisa. Ono što spaja kreativnost i biznis je bila i ostala inovacija i tako je to postao treći najčešće pominjani termin kada se o toj temi govori. Ono što je novi termin na kome se sada insistira je «saradnja», koja je prepoznata kao ključni element koji omogućava svrsishodnu implementaciju inovacija u biznis u današnjem kontekstu informativno-tehnološke revolucije. Znam, zvuči komplikovano, ali i nije. Pogledajmo samo neke akcente prvog dana konferencije C2.
Tim Brown je generalni direktor, a Paul Bennett kreativni direktor danas već kultne dizajnerske kompanije IDEO. Danas su imali prvi zajednički javni nastup. I nisu govorili o svojim uspešnim projektima i velikim i poznatim klijentima. Pričali su o tome kako je kompanija rodjena na ličnom prijateljstvu njih dvojice i da je neupitno poverenje koje je osnova svakog pravog prijateljstva daleko uspešniji kriterijum pri suočavanju sa izazovima koje donosi današnje vreme, nego propisani poslovni modeli i organizacione šeme. Stoga je njihov zadatak da tu kulturu prenose na celu organizaciju. U početku su verovali da broj zaposlenih nikada neće preći broj putnika školskog autobusa, pa kada se to desilo (današnjih 700 zaposlenih bi ipak bilo nemoguće spakovati u jedan autobus), kompaniju i dalje organizuju tako da se formiraju timovi koji su neposredno povezani na jednom mestu. Nisu više baš za jedan autobus, već, kako sami kažu, sada je to konvoj autobusa.
Elora Hardy, osnivač i kreativni direktor firme Ibuku se bavi dizajniranjem i izgradnjom objekata od bambusa. Biznis je počela na Baliju, a sada najneverovatnije konstrukcije od bambusa ona i njen tim dizajniraju i postavljaju po celom svetu. Ističe kako je za uspeh njihovih projekata neophodno prvo da razumeju šta klijent želi da doživi u objektu koji se planira, tako da je svaki klijent istovremeno i kreator. A kreatori su i radnici koji grade objekte od bambusa, jer praktično ne postoji računarski program na osnovu koga radnici mogu samo da gledajući nacrt izgrade objekat od bambusa, već se prvo od bambusa ručno radi model, tako da dizajneri i radnici rade zajedno već u toj fazi. Elora je isključivo posvećena izgradnji objekata od bambusa, jer se on nakon seče brzo obnavlja i za tri godine izraste novi, tako da je to praktično obnovljivi gradjevinski materijal i ekološki idealna sirovina.
Na njenu priču se prirodno nadovezala i priča Jamesa Jacksona, generalnog direktora Maker and Innovator Group pri elektronskom gigantu, kompaniji Intel. Njihov zadatak je rad sa individualnim preduzetnicima i manjim grupama i kompanijama. Postojanje tog odeljena u jednoj ovakvoj globalnoj kompaniji je odraz razumevanja da ne postoje unapred definisani mali projekti, već da treba stimulisati i individualne inicijative i projekte i da je potencijal ne samo na strani inovatora i umetnika, već i «proizvodjača» ili «stvaralaca», ili kako vam god drago da nazovete onoga koje jedan Intel naziva mejkerima, a ceo taj pokret maker economy.
U osnovi je vrlo slična logika na kojoj je izrasla i onlajn platforma Etsy putem koje mali individualni proizvođači, pre svega oni koji ručno rade svoje proizvode, mogu da ih plasiraju na globalno tržište. Danas je na Etsy platformu priključeno 1,6 miliona prodavaca, a Chad Dickerson, CEO kompanije, opisuje Etsy kao najveću kolekciju malih stvari. Kompanija uspešno saradjuje i sa nekima od svojih klijenata, tako što njihove proizvode plasira i kroz klasičnu maloprodaju i tako postaje njihov partner. Ponosni su na svoju društvenu ulogu jer omogućavaju sada već milionima da zaradjuju i žive od rezultata svoga rada.
Tačka na «i» današnjeg dana bio je David Suzuki, Kanadjanin japanskog porekla, koji se kroz svoju fondaciju već više od 30 godina bori za širenje svesti o značaju čistog vazduha, čiste vode, čiste zemlje i čiste energije za opstanak čoveka i planete. Kaže da nas skupo košta što živimo u uverenju da tržišni zakoni imaju snagu prirodnih zakona i upozorava da prirodu i prirodne zakone ne možemo da menjamo, a da su tržišna ekonomija i tržišni zakoni konstrukt čoveka i da ih čovek može menjati i uskladiti sa potrebom zaštite prirodne sredine i prirodnih resursa, ali da vremena nema još mnogo. Zalaže se za saradnju i zajedničko delovanje svih onih pojedinaca, grupa i organizacija koje se ovim pitanjima bave.
Pitate se kakve sve to veze ima sa biznisom i gde su tu teme o tome kako više prodati, kako ubediti kupca da kupi naš proizvod, kako razvijati i širiti biznis i slično. Naravno da je osnovni zadatak i cilj biznisa stvaranje profita i to niko ne spori. Ali i biznis, naročito onaj njegov kreativni deo, ima i interes i odgovornost da svet bude bolje mesto za život i za nas, i za generacije koje dolaze. Ako toga nema, sve ostalo nema smisla. A to jedino možemo i treba da radimo zajedno!