Od 26-28.05. u Montrealu je održano četvrto izdanje konferencije C2 „creative + commerce“ čija je glavna tema kreativnost u biznisu. Moje martovsko pismo iz Amsterdama je bilo svojevrsna najava ovog glavnog događaja, koji je i ove godine održan u napuštenom industrijskom objektu „Arsenal“.
I u protekle tri godine u različitim programima C2 konferencije prodefilovala je serija poznatih i manje poznatih ljudi iz sfere biznisa, kulture, politike, umetnosti i mogao si da čuješ niz zanimljivih razmišljanja, da dobiješ mnoštvo korisnih informacija, da sretneš zanimljive ljude. Istina, manje-više to ti se dogodi i na drugim konferencijama, pa onda svaku od njih ocenjuješ u skladu sa tim koliko si zadovoljan tim što si dobio i koliko su bila ispunjena tvoja očekivanja. Ali, sa C2 nije tako, jer to jednostavno nije takva konferencija. I ove godine sam se vratio iz Montreala sa nekim nedefinsanim osećajem ispunjenosti, visoke motivacije, vere da možeš šta god zamisliš i volje da to počneš odmah da realizuješ. A sve to ne povezuješ sa tačno određenom temom, predavačem, događajem, već ti se to nekako sve stopi u taj jedan jedinstveni osećaj. Probao sam i ove godine da po povratku pregledam beleške, prođem kroz vizitke koje sam prikupio, odgledam fotke, vraćao film prisećanja unazad i kroz to pokušavao da otkrijem šta je to što me toliko diglo da osećam da sve hoću i da sve mogu, a da istovremeno imam osećaj da sam nešto važno propustio ili zaboravio. I ni ove godine mi nije uspelo da otkrijem u čemu je tajna. Najbliže što sam uspeo da dođem je što mislim da je odgovor u provokaciji kojoj si izložen sva ta tri dana kroz jedinstvenu kombinaciju odličnog sadržaja i raznovrsnih formi kroz koje se on plasira, tako da te to izbaci iz ravnoteže i uobičajene zone komfora, pa tako na kraju izađeš iz „Arsenala“ sa nekim potpuno novim i drugačijim iskustvom. Zato pravo pitanje posle jednog takvog događaja nije šta si tamo čuo i video, već kako se osećaš! Valjda je zato rezultat svega na kraju da samog sebe preispituješ i sebi postavljaš pitanje: „A šta ću ja sada sa tim da uradim?“ „Koji je moj prvi korak kada se vratim?“
Dakle, nema smisla da prepričavam šta se tamo događalo. Sa vama ću da podelim neke od impresija koje sam poneo iz Montreala, pre svega one koje su „krive“ da se svake godine posle C2 napunim novom energijom!
AMBIJENT
Ceo taj kompleks „Arsenal“ je uređen tako da si ti sve vreme praktično „građanin republike C2“ i pitanje je da li je „konferencija“ pravi pojam za ono šta se tamo događa ta tri dana. Pored centralne sale za predavanja u staroj fabričkoj hali, postoji i nekoliko manjih u kojima se tokom celog dana odigravaju različite interaktivne radionice. Po velikom dvorištu su razbacane ležaljke i lejzibegovi, a oko dvorišta su postavljene drvene barake sa šankovima za individualne sastanke i za „odmor i razonodu“, a tu je i kuglana i veliki točak kao u luna parku kako bi se stvari mogle pogledati i iz druge perspektive.
DOGAĐAJI
Osim predavanja i radionica, tu je i tradicionalna prodajna izložba mladih kanadskih dizajnera, štand na kome možeš da testiraš Oculus Rift i uđeš u svet virtualne realnosti, velika tabla gde si dobrodošao da crtaš, pišeš, ili još tačnije dopisuješ i docrtavaš svoje impresije. Ali ni to nije sve…
Na razapetoj mreži ispod krova centralnog hola su postavljeni sto i stolice na kojima se preporučuje da održiš brainstorming session. Dok si fokusiran na temu razgovora, trudiš se da održavaš ravnotežu – kako sam sa sobom, tako i da svoje pokrete usklađuješ sa drugim učesnicima sesije. Pretpostavka je da kada si u interakciji na više nivoa, onda brže i kvalitetnije dođe do usklađivanja mišljenja i akcije. Ni to nije sve…
Cirque de Soleil je postavio gnezdo u kome mogu istovremeno da budu dvoje ljudi i to ljudi koji se ne poznaju, a koji se u tom gnezdu ne vide, već dok razgovaraju dodiruju se rukama i sopstvenim dlanovima prave razne figure i u jednom trenutku, jednim od pečata koje im stoje na raspolaganju, obeležavaju ruku onog drugog. Za uspomenu im ostaje fotka tih povezanih i overenih ruku kao dokaz i podsetnik na susret u gnezdu.
Na mene je poseban utisak ostavila multimedijalna izložba u kojoj nisi samo posetilac, već samim obilaskom postaješ deo umetničkih instalacija od kojih je ova izložba sastavljena i sve to sam beležiš i to kako drugačije nego tako što radiš selfije!
Da ne zaboravim i sjajne zabave, od kojih je zaključna bila pravi spektakl koji je priredio DJ Windows 98 i njegovi gosti DJ Papa Kola, Mr. Touré, Speakeasy Electro Swing i indie pop band Groenland.
LJUDI
Evo samo kratkih fleševa:
Carolyn Everson, Facebook, potpredsednik, Global Marketing Solutions:
Snaga starih biznisa leži na modelu „zatvorene moći“ u kome je uticaj i autoritet podeljen formalno kroz piramidalnu strukturu i proporcionalno manje dostupna onima koji su niže na hijerarhijskoj lestvici. Ključni autoritet je „lider“ koji usmerava aktivnosti i od koga dominantno zavisi smer kretanja kompanije.
Novi biznisi neguju model „otvorene moći“ koja se bazira na participaciji i gde se autoritet gradi kroz autentičnu podršku ljudi u timu kroz rad na projektnim zadacima. „Connect – Share – Discover“ je istovremeno i strategija kompanije i način rada unutar nje.
Potpuni fokus na „mobile“.
Da li ste znali? Prosečan broj stanovnika sela na svetu je 150. Prosečan broj prijatelja po jednom FB korisniku je – 150!
Na ulazu u moderni kampus Facebooka je naravno velika tabla sa logom kompanije i simbolom „lajka“ i to vide svi koji ulaze u kampus. Na tom mestu je bilo sedište nekadašnjeg IT giganta Sun Microsystems. Njegov logo je (p)ostavljen na zadnjoj strani te table, tako da ga mogu videti svi zaposleni kada odlaze iz kampusa. Kao podsetnik da se vremena menjaju i to često brže nego što mislimo, a sigurno brže nego što bismo to hteli.
Jane McGonigal, Game Designer:
Jane je autor knjige: Reality is Broken: How Games Makes Us Better and Change the World, koja je puno više od knjige o brzo rastućoj gejming industriji. Ko god hoće da pokuša da razume promene koje živimo treba da pročita tu knjigu.
Uključenost u današnje društvo zahteva visok stepen angažovanosti koju tehnološki razvoj i društvene mreže omogućavaju do neslućenih dimenzija. Istovremeno, pojedine ključne institucije i sistemi se ne menjanju. Deca u starijim razredima i višim školama su puno manje angažovana u procesu obrazovanja nego u nižim, što dovodi do zaključka da što si duže u obrazovnom sistemu, manje ćeš biti sposoban za uključivanje u svet oko sebe. Kada se zaposliš situacija je još gora – u većini kompanija se od tebe zahteva da slušaš, a ne da učestvuješ. Rad i igra nisu u suprotnosti, već idu zajedno. Suprotno od igra je depresija!
Leilani Munter, profesionalni sportski vozač i aktivista za zaštitu prirode
Kako može profesionalni sportski vozač biti i aktivista za zaštitu prirode. Njen odgovor na to pitanje je sadržan u njenom sloganu: „Nikad ne potcenjuj vegansku hipi ribu u trkačkom automobilu! (Never underestimate a vegan hippie chick with a race car!)“. U početku karijere je posle svake trke rentirala onoliko amazonske prašume koliko je njen auto svojim izduvnim gasovima uništio. Danas na trkama vozi električni auto, ceo njen tim u pit-stopu koristi uređaje koji se napajaju električnom ili solarnom energijom, na krovu svoje kuće u Severnoj Karolini su solarni paneli koji su izvor energije, u garaži joj je parkiran Tesla S, a u bašti o kvalitetu zemlje u kojoj gaji svoje voće, povrće i cveće se staraju insekti i crvi.
Posle takve prezentacije nije potrebno da budete profesionalni sportski vozač, ne morate da budete ni vegan, pa čak ni dobra riba, a da ne budete impresionairani snagom volje jedne žene i njenom posvećenošću da živi svoju filozofiju. I ne možete da se ne pitate – a šta ja, makar malo mogu da uradim da ovaj svet bude blje mesto – a da vam to ne zazvuči patetično!
David Shing, AOL, Digital Prophet
Da, dobro ste pročitali – David je digitalni prorok. Njegovo predavanje se ne može prepričati, već samo doživeti. Od toga kako izgleda, kako je obučen do toga kako govori. A tek šta govori – o tome bolje da ne govorimo!
I kreće: ponašanje i ukusi su se promenili. Stalno smo on, stalno smo logged in, a video je svuda oko nas. Šesti najveći uzročnik stresa savremenog čoveka je medijska zatrpanost (media overload). Dakle, „ućuti više i ne govori mi ništa – pokaži mi!“ „User generated content“ evoluira u „user generated communities“, što dovodi do sve veće potrebe za personalizacijom proizvoda, kako iz ličnih motiva, tako i šire društvenih (odgovornost prema prirodnoj sredini, socijalna odgovornost, društvena jednakost). Cimanje za rukav i vrištanje kroz tradicionalni marketing je besmisleno, brendovi se moraju prilagođavati promenama ponašanja u digitalnom svetu: manje je više, jednostavnost je ultimativna kompleksnost, kontekst je sve!
Nema pravila: „If you obey all the rules you miss all the fun!“ na kraju citira poznati citat.
TEME
Tema je bilo mnogo. Možda je trebalo da „teme“ budu prvi deo današnjeg pisma. Namerno sam ih ostavio za kraj jer mi je to i najjači utisak cele konferencije (a složićete se, ni ovo prethodno nije bilo baš svakodnevno iskustvo). I to ne raznovrsnost i aktuelnost tema koliko jedna tema posebno. A ta tema, koja je po mom mišljenju obeležila ovogodišnji C2 je HRANA. Posle svega delim mišljenje da će se budućnost sveta prepoznavati po tome kako se budemo odnosili prema hrani. Način na koji danas proizvodimo hranu je već na srednji rok neodrživ. Sve više prirodnih resursa koristimo da bismo proizvodili sve više sve jeftinije hrane koja se neravnomerno distribuira, pa se zbog toga paradoksalno problem gladi u svetu ne smanjuje već povećava. Za proizvodnju jednog kokošijeg jaja iz industrijske proizvodnje je potrebno 40 litara vode. Ta „kursna lista“ za litar mleka ili kilogram mesa je još drastičnija. Način proizvodnje hrane za ljude se u pristupu, filozofiji i organizaciji industrije hrane za ljude ne razlikuje suštinski od proizvodnje stočne hrane. Mi više ne jedemo – mi se samo hranimo!
Problem sa prirodnim resursima više nije „privilegija“ nerazvijenih zemalja. Centralna Kalifornija, na primer, je pogođena do sada neviđenom sušom, koja nije samo rezultat smanjenih prirodnih padavina, već iscrpljivanja podzemnih zaliha vode. Ali, nešto je počelo da se dešava. Jedan broj ljudi iz IT sektora je počeo da se preusmerava u sektor hrane. Tako je Sean McDonald otišao iz Silikonske Doline i osnovao Bitwater Farms, farmu za uzgajanje i proizvodnju cvrčaka koje nudi za ishranu živine. Cvrčci su duplo bogatiji proteinima nego soja i kukuruz kojim se pretežno živina hrani i za njihov uzgoj je potrebno manje vode, zbog čega jedno jaje proizvedeno na toj farmi „košta“ 20 litara vode. Uz to, za hranu cvrčaka se upotrebljava organski industrijski otpad.
Kimbal Musk, brat „onog“ Muska koji je osnovao Tesla Motors sa kojim je radio i na tom projektu, inače osnivač X.com koji je prerastao u PayPal je preko svoje kompanije The Kitchen Community pokrenuo projekat learning gardens. To su bašte koje se postavljaju i formiraju po školama i o njima brinu učenici tih škola, od malih nogu uče da gaje biljke, da brinu o njima i da rade zajedno, preko toga se druže i povezuju i stiču pravi odnos prema prirodi. Do sada su postavili 200 takvih bašti o kojima se brine 100 hiljada dece dnevno. „Stvarajmo zajednicu preko hrane“ slogan je ove kompanije. Uz to, imaju kampanje za akciju pripreme hrane kod kuće od stvari koje sami uzgajamo.
Caihtrin Rintoul iz kompanije Provender upozorava da je kapitalistička logika što jeftinije proizvodnje hrane dovela do toga da je 65% američkih farmi promenilo vlasništvo, jer se individualni farmeri ne mogu odupreti instrijskoj proizvodnji hrane. I to dovodi do povećanja učešća monokultura u poljoprivrednoj proizvodnji koje se mogu jeftino proizvoditi na velikim površinama. Rešenje vidi u povezivanju individualnih proizvođača koji treba da izaberu „MVP – minimum viable product“, odnosno da zajednički i povezani proizvode kvalitetnu hranu.
I tu dolazimo do ključne poente. Da li uznapredovala informatička tehnologija, koja se bazira na analizi podataka i povezuje ljude i uređaje, može promeniti način na koji čovek proizvodi i konzumira hranu. Da li je spoj poljoprivrede, kao najstarije privredne grane i informatičke tehnologije, kao najsavremenije privredne grane, ona revolucionarna formula koja će promeniti svet, tako što će omogućiti efikasnu proizvodnju raznovrsnih kultura, ali i kroz povezivanje ljudi putem informatičke tehnologije omogućiti im pristup zdravoj hrani? Čuo sam rečenicu za koju sam znao da ću je zapamtiti bez da je zapišem: „Ono što je za internet bila 1999. godina, za hranu je 2015!“
Zvuči naivno, izgleda šašavo… verovatno, ali je važno da deluje!
Lep pozdrav,
Branimir Brkljač