Drugi jezik na kojem je dostupan ovaj članak: English
Sredinom aprila 2018. godine kulturna scena Beograda postala je bogatija za umjetnički prostor posvećen promociji i podsticanju stvaralaštva mladih umjetnika iz Srbije i regiona. U društvu poznatih umjetnika i ličnosti iz javnog i kulturnog života Beograd ai Srbije, u Kursulinoj 22 na Vračaru, izložbom Bogovi su pali na teme autorice Ane Milenković, srpske umjetnice koja živi i stvara u Londonu, otvorena je umjetnička Galerija Novembar, nezavistan prostor namijenjen savremenim umjetničkim praksama i tokovima. Osnivač i vlasnik galerije je Srđan Šaper, predsjednik I&F Grupe, čovjek bogatog interesovanja za umjetnost i za sve što je kreativno i inovativno. Direktorica i kustosica Galerije je Maja Kolarić. Ovaj vrijedan umjetnički prostor koji zadovoljava sve standarde prezentacije savremene umjetnosti, mjesto uživanja i kontemplacije, produkt je zajedničke Srđanove i Majine ideje i vizije. Galerija je ubrzo uspjela da privuče pažnju šire i stručne javnosti te samih umjetnika. “Izazova je puno, međutim uspevamo da se sa njima borimo i ovo je, pre svega, ogromno uživanje za sve nas. Nije lako u Srbiji biti entuzijasta po pitanju umetnosti, ali trudimo se da istrajemo i budemo još bolji,” kaže Maja.
“Na ovim prostorima talentovanih umetnika i vanserijskih ideja nikada nije nedostajalo. Želimo da pomognemo mladim umetnicima da njihovo stvaralaštvo što pre nađe put do publike. Kao neko ko je nekada i sam tražio prostor za sebe u umetničkom svetu, znam koliko je važno kada vas neko podrži, kada vam kaže da ste na dobrom putu i da vam pruži šansu da predstavite svoj rad. Namera nam je da Novembar bude mesto gde će mladi umetnici moći da dobiju takvu podršku,” pojasnio je Srđan Šaper misiju galerije Novembar na njenom otvaranju prije nepune dvije i po godine. Svo vrijeme od tada galerija vrlo uspješno ostvaruje i živi svoju misiju.
Tako je Vračar, poznat po restoranima i kafićima, dobio prepoznatljiv umjetnički prostor koji je brzo postao popularan među Beograđanima o čemu svjedoči i podatak da galeriju Novembar dnevno u prosjeku posjeti 30 do 50 ljudi što na mjesečnom i godišnjem nivo predstavlja zavidan broj posjetilaca.
Novembar je svoju prvu i vrlo uspješnu godinu završio izložbom Selme Selman, umjetnice romskog porijekla koja stvara u Njujorku. Tom izložbom, koja je otvorena 10. decembra 2018. godine, Galerija je na najbolji način pokazala da vodi računa o društvenoj vrijednosti i zanačaju umjetnosti. Izložba je otvorena na Međunarodni dan ljudskih prava kako bi pomogla u promoviranju humanitarnih aktivnosti umjetnice – zajedno sa Selmom su prikupljena sredstava za njen projekat kojim pomaže djecu romske zajednice u edukaciji i sopstvenim primjerom ih podstiče i ohrabruje.
Nije lako u Beogradu, koji ima mnogo galerija i svih vrsta izložbenih prostora, stvoriti novo mjesto za umjetnost koje će biti popularno i posjećeno. Zanimalo nas je kako Novembar nalazi svoje mjesto pod suncem, šta je to po čemu se razlikuje od drugih galerija, zašto ljudi dolaze.
“Beograd je ponovnim otvaranjem Muzeja savremene umetnosti, nekolicine novih galerija i sa svim svojim starim izložbenim prostorima, postao veoma dinamičan, ima mnogo interesantnih umetničkih dešavanja. Galerija Novembar svojim velikim izlozima otvorenim ka ulici privlači pažnju, poziva na ulazak i dostupna je baš svakome. Kada je reč o programu, kao galerija savremene umetnosti trudimo se da prikažemo značajne i interesantne umetnike današnjice čija dela korespondiraju sa vremenom u kojem živimo, a mnogi od njih poznati su i široj internacionalnoj javnosti.”
Najznačajniji umetnici koji su do sada izlagali u Galeriji Novembar su: Ivan Grubanov, Ivana Bašić, Vuk Vidor, Selena Vicković, Ana Milenković, Selma Selman, Tadija Janičić, Marija Avramović, Radoš Antonijević, Marko Crnobrnja, Marija Šević, Lidija Delić, Ana Adamović i Emilija Radojičić.
Uz izložene radove na posjetioce snažan utisak ostavlja sam proctor u kojem su izloženi. “Najlepši komentar koji dobijamo, kako od inostranih posetilaca tako i od domaće publike je da kada se nađete unutar galerije za trenutak izgubite osećaj gde ste i mogli biste biti u Njujorku, Londonu, Parizu ili Beogradu. Dati globalni duh jednom gradu je lepota umetnosti jer ona govori jezikom koji je univerzalan i mogu ga razumeti baš svi. U želji da spojimo lokalno sa globalnim od samog početka sarađujemo, predstavljamo i još uvek tragamo prije svih za našim mladim umetnicima koji žive i stvaraju u inostranstvu gde postižu značajne rezultate i poštovanja vredne karijere.”
Mnogi od tih umjetnika nemaju kontakt s lokalnom scenom i ne znaju kako da joj pristupe, pa se galerija postavlja kao mjesto susreta i link između umjetnika i domaće publike, stručne i šire javnosti, kolekcionara i ljubitelja umjetnosti. S druge strane, kustoski tim galerije ne zapostavlja umjetnike koji žive i stvaraju u Srbiji, u stalnoj su potrazi za zanimljivim umjetničkim ličnostima, podstičući njihovu produkciju i promociju.
Sem izlagačkog programa, Galerija Novembar je usmjerena i na izdavaštvo, istraživanje i edukativne programe namijenjene podsticanju kreativnosti i boljeg razumijevanja jezika savremene umjetnosti kod odraslih i djece. U galeriji se pred publikom vode razgovori sa umjetnicima, prosječno jednom mjesečno prije pandemije, organizovani su i Porodični dani – stručno vođenje i kreativna radionica namijenjena djeci uzrasta od 3 do 11 godina i njihovim roditeljima. Prođu kroz kroz izložbu, razgovaraju o umjetnosti i izloženim djelima, a onda zajedno stvaraju na interaktivnim radionicama. Galerija time želi da podstakne njihovu kreativnost i radoznalost i da stvara nove kulturne navike kod djece.
Što se tiče oblasti likovne umjetnosti i slikarstva kojima je Galerija Novembar usmjerena, Maja kaže da savremena umjetnost danas pokriva širok spekatar medija, od tradicionalnih poput slikarstva, skulpture i grafike do višemedijskih i multimedijalnih radova kao i sve učestalijeg korištenje naučnih ili tehnoloških dostignuća. “Tako da mi nismo posvećeni jednom određenom mediju koliko snazi samog dela – pre svega njegovim umetničkim vrednostima. Kroz različite umetničke medije, discipline i kontekste, težimo da postanemo vitalna platforma za kritičko promišljanje u želji da iznova doprinosimo stvaranju novih znanja kao i mogućnosti za učenje u korist stručne i šire javnosti, kolekcionara, zaposlenih i investitora,” kaže Maja Kolarić govoreći o umjetničkim medijima kojima je galerija posvećena. Baviti se umjetnošću za Maju postaje dio života više nego profesija i to je, kaže, najveća lepota njenog posla. Umjetnici sa kojima galerija sarađuje postaju njeni bliski prijatelji, “… deo naše porodice. Naravno da postoji formalni deo koji se zasniva na obavezama između galerije i umetnika, ali taj odnos prevazilazi ugovorne obaveze i zasniva se na dubokom poštovanju, ljubavi, uzajamnom poverenju, brizi i podršci.
Pri izboru umjetnika čija će djela izlagati galerija se trudi da izabere autore koji na pravi način komuniciraju trenutno stanje u društvu i teme koje su interesantne. “Postoji puno zanimljivih umetnika, ali ona umetnost koja pomera granice, koja priča iz srca i obraća se srcu je, verujem, ona pred kojom niko ne ostaje ravnudušan. Takva umetnost nas zanima i inspiriše. Trudimo se da umetnost prikazana u našoj galeriji zadovoljava visoke umetničke standarde, ali, pošto smo i privatna galerija okrenuta prodaji, bitno nam je da cena i kvalitet rada budu u balansu kao i da je cena relevantna u poređenju s nekim većim tržištem izvan Srbije. Pokušavamo da budemo što profesionalniji u onome što radimo, počevši od ovog predivnog prostora koji je namenjen umetničkom delu. On ima sve kvalifikacije jednog pravog galerijskog prostora. I odnos koji imamo i kreiramo prema umetnicima je nešto čime uspevamo da zadobijemo njihovu pažnju, jer su nam oni najbitniji,” kaže Maja dodavši da Novembar ukazuje i na finansijski aspekt umetničkog života: “Ono sa čime smo krenuli u ovu priču jeste ideja da na umetnost gledamo ne samo kao na društveno korisnu djelatnost već i na nešto što ima svoju finansijsku vrednost. To se često zaboravlja. Trudimo se da prikažemo javnosti taj aspekt umetnosti koji je vrlo legitiman i svuda u svetu prihvatljiv”.
Za dvije i po godine u galeriji se dogodilo mnogo stvari koje se teško zaboravljaju. Sjajne izložbe, neki radovi koji se rijetko vide i u poznatim svejstkim gradovima i galerijama, susreti sa umjetnicima i značajnim posjetiocima…, ali kad pitate Maju šta je njoj važno i šta joj je stalno u sjećanju uvijek će kazati dvije stravi: važna joj je sama činjenica da galerija postoji i uvijek će se sjećati njenog otvaranja. “Može nam se činiti da umetnost postoji i opstaje i bez tržista, ali se umetnici fundamentalno oslanjaju na ekonomiju kako bi živeli i stvarali. Jedan takav nezavisan pojedinac potreban je svakom društvu, kao i galerija koja je njegova scena i izlog. U to im i u ime umetnika zahvalni smo Srđanu Šaperu na entuzijazmu i hrabrosti da se upusti u ovaj izazov.
Novembar će u septembru ugostiti samostalnu izložbu Brankice Žilović Šoven Polja sećanja, a za novembar je u pripremi samostalna izložbu Nine Ivanović, dobitnice nagrade prošlog Oktobarskog salona – Beogradskog bijenala.
Za kraj smo pitali Maju čiju bi izložbu željela organizovati, a do sada joj to nije pošlo za rukom? “Postoji puno umetnika čiji rad veoma cenim, volim i uvažavam i bilo bi mi zadovoljstvo i čast da sarađujemo. Ako bih morala nekoga da izdvojim, od domaćih bi to bio Predrag Nešković, a od stranih Erwin Wurm.”
