Prošla je cijela radna sedmica otkako su završeni Dani komunikacija 2026, a utisci se i dalje slažu, preslaguju i vraćaju u mislima. I možda je baš to najbolji dokaz zašto vrijedi otići na festival poput ovog. Ne zbog lijepih fotografija uz more, networkinga ili brojki koje svake godine impresivno zvuče (mada ima i toga 😊 ), nego zbog osjećaja da se nakon nekoliko dana vratiš drugačiji. Malo hrabriji. Malo otvoreniji za promjene. Malo spremniji da preispitaš vlastite granice.
Komunikacije danas više nisu samo kampanje, slogani i oglasi. One su brzina prilagođavanja, razumijevanje ljudi, sposobnost da ostaneš relevantan u svijetu koji se mijenja iz sata u sat. A upravo takve teme ove godine dominirale su Rovinjem.
Dok su se predavanja održavala u hotelskim dvoranama, uz bazene i u baštama hotela, govorilo se o vrlo ozbiljnim stvarima od kojih nam može zavisiti uspjeh, a to su pažnja publike, povjerenja, umjetna inteligencija, generacije koje dolaze i svijet u kojem više nije dovoljno biti samo dobar.
Žene koje su napravile promjenu
Već prvi dan na govornicu je izašla Dora Pekeč, djevojka hrvatskih korijena koja je sa samo 25 godina postala jedno od najzvučnijih imena političke komunikacije u Americi. Govorila je o kampanji za gradonačelnika New Yorka Zohrana Mamdanija, kampanji koja se borila protiv ogromnih političkih i medijskih pritisaka, protiv “velikih igrača”, ali je ipak uspjela. Svi najznačajnini američki mediji su bili okrenuti protiv njihove kampanje, zato su oni odlučili da iskoriste društvene mreže i dobiju pažnju i miliionske preglede, a na kraju i pobijede. No, nije sve bilo samo do kanala komunikacije, bilo je do onoga što su govorili i za šta su se zalagali
„Društvene mreže su bile način da se pojača poruka, ali sve je bilo u poruci i sadržaju“, kazala je tokom svog predavanja i istakla da u vremenu kada svi pokušavaju biti viralni, ona je podsjetila da bez istinske poruke nema ni povjerenja ni dugoročnog uspjeha.
Umjesto pokušaja da se dopadnu medijima, odlučili su da sami kontrolišu svoju priču ključ cijele kampanje sveli su na jednu jednostavnu poruku: „New York je preskup i ljudima treba olakšati život.“ I baš u toj poruci su se mnogi pronašli i počeli da slušaju šta im Mamandi ima reći.
I zanimljivo je kako su upravo žene ove godine obilježile neka od najinspirativnijih festivalskih predavanja, jer žene danas zaista vode neke od najvećih globalnih komunikacijskih priča. Među njima je i Julie Supan, žena koja je bila među ključnim ljudima zaslužnim za razvoj platformi poput YouTube, Airbnb, Dropbox i Discord. Danas platformi kojima je pomagala da izrastu, bilježe milijarde pregleda i korisnika, ali iza svega je, kako je govorila, stajala upornost i sposobnost da vizija ostane jasna čak i kada drugi ne vide njen potencijal.
„Ono što nas je razlikovalo od konkurencije bila je sposobnost da slušamo ponašanje korisnika i prepoznamo dublju vrijednost koju ljudi traže“, poručila je Supan.
Složićemo se da se u marketingu koristimo mnogim načinima da dođemo do cilja i pozicioniramo brend daleko ispred drugih, tako smo naučili i koliko je zvuk postao važan za identitet brenda. Jer danas ne pamtimo samo logo ili boju, nego i ton glasa, ritam, zvuk aplikacije ili način na koji nam se brend obraća. Zvuk nas nekada nesvjesno pokreće da posegnemo za nekim brendom i donesemo odluku o kupovini.
AI era
Zanimljivo je bilo slušati i panel o odnosu generacije Z prema umjetnoj inteligenciji. McCann i UM, članice AMA Grupe, uradile su istraživanje koje su nazvali „Tool, Toy, or Trojan Horse” u kojem je učestvovalo 3.300 mladih ispitanika sa sedam tržišta, a rezultati su pokazali da Gen Z ne traži savršenstvo, nego iskrenost, oni ne vjeruju slijepo AI-ju, provjeravaju dobijene informacije, žele realni sadržaj. Slažu se da će AI ubrzati industriju, da je koristimo svakodnevno, ali za sada ona neće zamijeniti ljudsku emociju, intuiciju i autentičnost. Upravo zato se sve više govori o tome da tehnologija neće pobijediti kreativnost, nego će od nje tražiti da bude još bolja.
Do tog zaključka došao je i Jürgen Schmidhuber, čovjeka kojeg mnogi nazivaju ocem moderne umjetne inteligencije. Slušati osobu čiji su radovi postavili temelje tehnologijama koje danas koriste gotovo svi AI sistemi djelovalo je pomalo nestvarno. Dok se mi divimo kreacijama Chat GPT-ja i drugih AI programa, on već posmatra kako će umjetna inteligencija porimijeniti cijeli univerzum, razmišlja i istražuje na kojoj još planeti je moguće da je efikasnije koristimo. No, na kraju je kazao da trenutno ljude neće zamijeniti roboti, još nemaju tu finu motoriku, ali u bliskoj budućnosti ne samo da će nas biti moguće zamijeniti, nego će postojati roboti koji će jedni druge moći popravljati i kontrolisati. Ipak, možda je najvažnije bilo to što nije govorio senzacionalistički. Nije širio strah. Govorio je o odgovornosti, razvoju i činjenici da tehnologija sama po sebi nikada nije ni dobra ni loša, nego zavisi od ljudi koji je koriste.
A između svih tih ozbiljnih tema, festival je imao i onu drugu, gotovo filmsku stranu. Mazili smo pse robote koji hodaju, skaču i reaguju gotovo kao pravi ljubimci. Gledali smo kako tehnologija postaje dio svakodnevice brže nego što smo mislili da je moguće. I vjerovatno prvi put zaista osjetili da budućnost više nije nešto što dolazi, nego nešto što je već stiglo.
