Posljednji dan festivala u Rovinju spojio je teme koje se na prvi pogled čine potpuno različitima, od razvoja umjetne inteligencije i psihologije AI sistema do radija, filma i dugoročnog pozicioniranja brendova, ali zajednička nit programa vrlo brzo je postala jasna. Fokus više nije bio na fascinaciji tehnologijom ili velikim riječima, nego na tome kako publika reaguje kada komunikacija pogodi pravi trenutak, kontekst i kanal.
Najveću pažnju privuklo je predavanje Jürgena Schmidhubera, jednog od ključnih ljudi moderne umjetne inteligencije, čiji se rad već decenijama ugrađuje u sisteme koji danas oblikuju način na koji informacije nastaju, distribuiraju se i interpretiraju.
U okviru predavanja Modern AI and the Future of the Universe, Schmidhuber nije govorio o AI-u kao trendu, nego o razlikama između onoga što umjetna inteligencija zaista jeste i onoga što joj danas pripisujemo. Umjesto pojednostavljenih predviđanja i tržišnog hypea, fokus je prebacio na dugoročni razvoj sistema koji uče, njihova stvarna ograničenja i smjer u kojem se istraživanja kreću kada se ukloni pritisak kratkoročnih očekivanja.
Takav pristup raspravu o AI-u vraća iz sfere spektakla u prostor razumijevanja, odnosno na pitanje šta tehnologija zaista radi, a šta ljudi žele vidjeti u njoj.
Ako je Schmidhuberov dio programa otvorio pitanje kako sistemi funkcionišu, nastavak dana pokazao je kako ljudi koriste te sisteme kada moraju donositi odluke koje imaju dugoročan efekat.
Na pozornicu je izašla Julie Supan, brend strateginja koja je učestvovala u ranom pozicioniranju YouTube-a te razvoju brendova kao što su Airbnb, Dropbox, Reddit i Discord u trenucima kada su tek definisali vlastiti identitet.
Njeno predavanje nije bilo motivacijsko, nego izrazito strukturalno. Govorila je o tome kako izgleda kada brend ima jasno definisanu ulogu, šta znači donositi odluke koje imaju smisla i kada se tržišne okolnosti promijene te zašto većina komunikacijskih problema ne nastaje zbog manjka ideja, nego zbog manjka jasnoće.
Kroz konkretne primjere pokazala je kako se gradi značenje koje može izdržati rast, konkurenciju i promjene kanala bez potrebe da se brend iznova objašnjava publici.
Jedan od najupečatljivijih regionalnih primjera stigao je kroz projekt The Wedding That Beat Titanic: 2 Million Reasons to Talk About Svadba, koji su predstavili Igor Šeregi, reditelj filma Svadba, i Goran Turković, dizajner iz Šesnić&Turković te član HURA-e i IAB-a Croatia.
Kroz razvoj ideje, kreativne rizike i ključne produkcijske i komunikacijske odluke pokazali su kako sadržaj nastao iz lokalnog konteksta može prerasti vlastite okvire i dosegnuti milionsku publiku širom regije. Upravo taj spoj lokalne emocije i dijeljenja sadržaja među publikom pretvorio je film u fenomen koji publika nije samo gledala nego i aktivno širila dalje.
Tema povjerenja u sisteme koje većina korisnika zapravo ne razumije otvorena je u okviru panela The Psychology of AI, gdje su Boris Šurija, CEO Lexija i član IAB-a Croatia, te Andrijana Mušura Gabor, psihologinja i bihevioralna naučnica, govorili o psihološkim obrascima koji se sve češće pojavljuju u AI sadržaju.
Kroz praktične primjere pokazali su kako anchoring, confirmation bias i potreba za “sigurnim” odgovorima direktno utiču na način na koji AI generiše sadržaj, ali i zašto toliko generisanog materijala danas zvuči predvidljivo i generički.
Poseban fokus stavljen je na činjenicu da kvalitet outputa često mnogo više zavisi od osobe koja koristi alat nego od samog alata.
Dok je veliki dio festivalskog programa govorio o tehnologiji, algoritmima i promjenama ponašanja publike, završnica dana vratila je pažnju na jedan od najstarijih medija.
U okviru rasprave Did Video Really Kill the Radio Star?, koju su organizirali Radio Grupa i Radio Istra, učestvovali su Boris Jokić, naučnik i voditelj emisije Glazbeni kurikulum na Yammat FM-u, te Korado Korlević, edukator, astronom i dugogodišnji glas emisije Znanstveni leksikon – Pod zvijezdama na Radio Istri, uz moderaciju novinara i radijskog voditelja Damira Jurjevića.
Razgovor je otvorio pitanje zašto radio, uprkos dominaciji vizuelnih platformi, i dalje ostaje duboko ukorijenjen u svakodnevnim rutinama publike, lokalnim zajednicama i navikama koje drugi kanali teško mogu zamijeniti.
Završni dan Dana komunikacija nije zatvorio pitanja koja danas definišu komunikacijsku industriju, ali je prilično jasno pokazao razliku između komunikacije koja izgleda uvjerljivo i one koja zaista mijenja ponašanje publike.
Više informacija dostupno je na Dani komunikacija.
