Na polici stoji boca maslinovog ulja. Kockastog je oblika, obojena poput fasade, s prozorima i malim dimnjakom. Uz nju se postavlja druga, pa treća. Nekoliko zasebnih proizvoda počinje podsjećati na zbijene kuće rovinjskog starog grada.
Iza vizuelne igre projekta Famìa – House of Local Products stoji precizan odgovor na potrebe malog lokalnog brenda: izgraditi prepoznatljiv identitet, razlikovati proizvode, privući pažnju kupaca i izdvojiti se na polici bez velikih ulaganja u prodajni prostor.
Projekt je na IdejiX 2026 osvojio Grand Prix te zlata u kategorijama Food i Best Packaging – Small Batch. Put do tih priznanja nije počeo željom da se napravi neobična etiketa. Počeo je pitanjem kako vlastitom proizvodu pronaći mjesto među desecima drugih lokalnih proizvoda i dati mu vrijednost koja ne nestaje kada se sadržaj boce potroši.
Izgraditi brend među 80 proizvođača
House of Local Products je rovinjska trgovina namijenjena domaćim i stranim turistima, u kojoj su zastupljeni hrvatski proizvodi približno 80 proizvođača. Vlasnici su među njima željeli ponuditi i vlastitu liniju, počevši od maslinovog ulja.
Zadatak nije bio ograničen na pakovanje. Novi proizvod tražio je samostalan brend, dovoljno prepoznatljiv da se izdvoji među lokalnim, zanatskim i turističkim proizvodima, ali i dovoljno fleksibilan da jednog dana obuhvati širu ponudu.
Polazna situacija već je uključivala tri različita naziva. Vero naše d.o.o. bio je registrirani naziv kompanije, Mylando naziv proizvoda, a House of Local Products naziv trgovine. Dodavanje još jednog imena bez jasno određene uloge moglo je dodatno usložiti komunikaciju.
Pred Studiom Tumpić/Prenc našla su se dva povezana problema. Novi brend morao je dobiti vlastiti identitet, nezavisan od postojećih naziva, a ipak ostati čvrsto vezan za trgovinu i mjesto iz kojeg dolazi. Ambalaža je trebala obaviti i dio posla prodajnog prostora. Za mali brend posebni stalci, scenografija i veće intervencije na prodajnom mjestu predstavljali bi dodatni trošak.
Od proizvoda se, drugim riječima, očekivalo da sam privuče kupca.
Priča nije bila u masliniku nego u kući
Maslinovo ulje najčešće se predstavlja poznatim mediteranskim motivima: maslinom, grančicom, plodom i pejzažom. Takav vizuelni jezik jasno označava kategoriju, ali teško gradi identitet koji pripada jednom konkretnom mjestu.
Kreativni tim usmjerio je potragu prema samom Rovinju. Budući da se Studio Tumpić/Prenc nalazi u gradu, istraživanje nije ostalo na fotografijama i općim referencama. Članovi tima vraćali su se na iste lokacije, bilježili detalje i proučavali boje fasada, prozore, dimnjake, razlike u visini kuća i način na koji zajedno oblikuju prepoznatljivu gradsku vizuru.
Najvažniji trag nisu pronašli samo u arhitekturi, već i u nekadašnjem svakodnevnom životu rovinjskih porodica.
U prizemljima i podrumima svojih kuća čuvale su vlastite zalihe maslinovog ulja, proizvedenog od maslina iz maslinika izvan gradskog središta. O važnosti maslinarstva za Rovinj svjedočile su i brojne uljare koje su nekada postojale na različitim lokacijama u gradu, a kojih danas više nema.
Maslinovo ulje bilo je dio kuće jednako koliko i dio krajolika iz kojeg je dolazilo. Pratilo je kuhinju, zajednički stol i porodičnu svakodnevicu, utkano u ritam života mnogo prije nego što je postalo proizvod na polici.
Ime Famìa, što na istriotskom znači „porodica“, saželo je pronađeni uvid u jednu riječ. Brend je dobio lokalno uporište bez oslanjanja na turističke klišee, a kreativni tim osnovu na kojoj je mogao razvijati ostale elemente identiteta.
Od jedne kuće do cijelog grada
Prva zamisao bila je prikazati jednu bocu kao rovinjsku kuću. Postojeći kockasti oblik ambalaže već je podsjećao na malu građevinu, pa etiketa nije morala skrivati niti mijenjati formu proizvoda. Mogla ju je iskoristiti.
Daljnja razrada otvorila je širu mogućnost. Ako svaka boca predstavlja jednu kuću, njihovim slaganjem može nastati cijela gradska vizura.
Kuća je dom, mjesto porodičnog okupljanja i prostor u kojem se priprema i dijeli hrana. Motiv je prirodno povezao značenje imena Famìa s maslinovim uljem, bez potrebe da se porijeklo proizvoda objašnjava nizom dodatnih simbola.
Pojedinačna boca morala je funkcionisati samostalno. Kupac s nje može saznati o kojem je proizvodu riječ i kojem intenzitetu pripada, dok njen izgled prenosi priču o mjestu iz kojeg dolazi. Različite zapremnine postaju kuće različitih veličina, a boje i prozori pri njihovom spajanju stvaraju ritam nalik rovinjskom starom gradu.
Među nekadašnjim prepoznatljivim elementima Rovinja bili su i brojni dimnjaci. Mnogi su u međuvremenu nestali, ali je dimnjak u identitetu Famìe dobio novu ulogu.
Znak iznad slova „i“ oblikovan je poput dima koji izlazi iz kuće. Na etiketi se nalazi ondje gdje bi se na rovinjskoj kući nalazio dimnjak, povezujući logotip s arhitekturom boce. Dim priziva život u kući, kuhinju i porodicu okupljenu oko hrane.
Naziv trgovine House of Local Products uklopio se kao slogan. Ono što je ranije moglo djelovati kao još jedan naziv u složenoj arhitekturi brenda postalo je prirodan nastavak koncepta.
Rovinj preveden u sistem etiketa
Pretvaranje grada u ambalažu nije se završilo ilustracijom nekoliko kuća. Svaki element morao je imati svoju ulogu u cijeloj liniji proizvoda.
Boje su birane prema stvarnim rovinjskim fasadama, čija je raznolikost prenesena na etikete. Preuzele su i praktičnu funkciju razlikovanja ulja. Snažniji i zasićeniji tonovi predstavljaju intenzivnija ulja, dok su nježnije i svjetlije boje namijenjene blažim varijantama.
Jačina je dodatno označena na poleđini ambalaže. Jedna kapljica označava najblaže, a tri kapljice najjače ulje. Kupac se ne mora oslanjati isključivo na naziv proizvoda niti poznavati cijelu liniju da bi napravio izbor.
Karakter fasada prenesen je i izborom materijala. Mat površina papira predstavlja fasadu, dok su prozori izvedeni u sjajnoj završnoj obradi. Kontrast ih izdvaja iz podloge i etiketi daje dodatnu vizuelnu i taktilnu dimenziju.
Neki prozori su otvoreni, drugi zatvoreni. Njihove razlike unose osjećaj svakodnevice i sprečavaju da grad izgleda kao ponovljeni grafički uzorak. Svaka boca dobiva vlastiti karakter, ali ostaje dio iste cjeline.
Etikete su morale biti dovoljno različite da jasno komuniciraju pojedine intenzitete i zapremnine, a dovoljno povezane da na polici izgrade jedinstvenu vizuru. Male razlike među kućama trebale su ostati vidljive i dosljedne u cijeloj liniji.
U produkciji je učestvovala Marina Klanjac Grubić iz štamparije Etikgraf, dok je fotografije projekta snimio Đani Celija iz kompanije Alcor Visual d.o.o.
Polica kao mala gradska scena
Klijentica je od početka tražila proizvod koji će se izdvojiti bez dodatnog brendiranja prostora. Rješenje nije traženo izvan ambalaže. Posložene jedna uz drugu, boce same oblikuju scenografiju grada i izdvajaju se od klasično izloženih proizvoda.
Kompozicija nije fiksna. Promjenom redoslijeda boja, veličina i vrsta ulja svaki put nastaje nešto drugačija vizura. Kućice se mogu slagati poput Lego kockica, pa linija zadržava prepoznatljivost i kada se njen raspored mijenja.
U takvom sistemu postoji i kolekcionarski potencijal. Kupac može kombinovati različite kuće, boje i intenzitete te sastaviti vlastiti mali Rovinj. Pojedinačni proizvod ima smisla sam za sebe, dok pogled na cijelu liniju stvara motiv za izbor više boca.
Ambalaža može ostati u domu i nakon što se ulje potroši. Boca se može ponovo koristiti za čuvanje drugog proizvoda ili zadržati kao dekorativni predmet. Za proizvod namijenjen i turistima takav nastavak života ima posebnu vrijednost. Umjesto etikete koja samo prikazuje motiv grada, kupac dobiva predmet koji podsjeća na jednu od njegovih kuća.
Vrijednost koju nisu morali dodatno objašnjavati
Reakcije nakon lansiranja pokazale su da boce privlače pažnju domaćih i stranih posjetitelja. Kupci ih primjećuju, komentarišu i zadržavaju se uz policu zbog vizuelnog koncepta. Pohvale obje grupe posjetitelja potvrdile su da je identitet lokalno prepoznatljiv, ali istovremeno razumljiv široj publici.
Pojavili su se upiti za kupovinu Famìe kao poslovnog poklona, a interes je pokazao i Grad Rovinj-Rovigno. Maslinovo ulje izašlo je iz okvira svakodnevnog prehrambenog proizvoda i dobilo vrijednost reprezentativnog lokalnog poklona.
Poslovni doprinos dizajna vidi se u proširenom značenju proizvoda. Famìa se na tržištu ne nadmeće isključivo sadržajem boce. Porijeklo, identitet i iskustvo postali su dio vrijednosti koju kupac prepoznaje i prije nego što proba ulje.
Sistem ostavlja prostor i za nove lokalne proizvode. Marmelade, začini i med mogu postati nove kuće unutar istog brenda, nastavljajući vizuelnu i sadržajnu logiku prve linije.
Jednostavnost koja je izdržala svaki sloj projekta
Kod Famìe jedna ideja tiho drži cijeli sistem na okupu. Iz nje proizlaze ime i porijeklo brenda, način na koji se linija proizvoda razlikuje i organizuje, logika izbora na polici, pa čak i način na koji se boce zajedno pojavljuju u prostoru. Sve djeluje kao dio iste priče, bez potrebe da se svaki novi element posebno objašnjava ili iznova izmišlja. Upravo zato identitet ostavlja dovoljno prostora da raste, a da pritom ne izgubi ono po čemu je od početka prepoznatljiv.
Anselmo Tumpić, kreativni i art direktor projekta primijetio je povratak jednostavnom, analognom i spontanom kreativnom pristupu, bez potrebe za specijalnim efektima. Famìa pripada takvom razumijevanju kreativnosti.
Njena jednostavnost ipak nije došla prečicom. Iza boce koja izgleda kao kuća nalaze se istraživanje lokalne historije, posmatranje arhitekture, odluke o arhitekturi brenda, izbor imena, razvoj sistema boja, usklađivanje različitih zapremnina, odabir papira i završne obrade te promišljanje načina na koji će proizvod živjeti na polici i nakon kupovine.
Famìa ne čeka dodatnu kampanju da bi objasnila brend. Njena priča već živi na boci, počevši od prizora koji je nekada pripadao svakodnevici Rovinja: porodične kuće u kojoj se čuva vlastita zaliha maslinovog ulja.
Tim projekta
Klijentica i suvlasnica brenda: Petra Runko
Kreativni i art direktor: Anselmo Tumpić, Studio Tumpić/Prenc
Dizajner: Andrea Rosar, Studio Tumpić/Prenc
Account direktorica: Sara Prenc Opačić, Studio Tumpić/Prenc
Copywriterica: Aleta Brattoni, Studio Tumpić/Prenc
Produkcija: Marina Klanjac Grubić, Etikgraf
Fotografija: Đani Celija, Alcor Visual d.o.o.
