Premium dizajn obično počiva na preciznosti, kontroli i što manje iznenađenja. Kod Piquentum Brut Naturea jedna od najvažnijih odluka bila je upravo suprotna: prepoznati trenutak u kojem dizajner treba stati i dopustiti proizvodu da nastavi posao. Talog koji nastaje tokom proizvodnje vina, nešto što bi se u uobičajenom procesu uklonilo, postao je materijal etikete koja se mijenja, razvija i stari zajedno s vinom. Priroda ovdje nije poslužila samo kao inspiracija za dizajn, nego je dobila stvarnu ulogu u njegovom nastanku.
Zato je ovo možda i najprikladniji projekat za otvaranje serijala Iza pobjedničke ideje. Prepustiti vinu dio autorstva značilo je prihvatiti da dizajner ne mora kontrolisati svaki detalj i da upravo iz nepredvidivosti može nastati ono po čemu će proizvod biti drugačiji. Piquentum Brut Nature je s takvim pristupom osvojio četiri zlata na IdejiX i BalCannesu, ali važnije od samih nagrada ostaje ideja na kojoj je projekat izgrađen: poštovanje prema prirodi, procesu nastanka vina i čovjeku koji ga stvara.
Iza projekta stoji Studio Sonda, koji već više od dvije decenije gradi prepoznatljiv autorski pristup dizajnu i komunikacijama i iza sebe ima više od 200 profesionalnih priznanja. Njihove ideje rijetko počinju od forme same po sebi. Nastaju iz proizvoda, njegovog porijekla, ljudi, materijala i konteksta, pa ono što na kraju izgleda drugačije obično ima vrlo konkretan razlog zašto je takvo.
Za prvi razgovor u serijalu razgovarali smo s Jelenom Fiškuš i Seanom Poropatom, kreativnim direktorima i suvlasnicima Studija Sonda, o tome šta se događa kada dizajner svjesno prepusti dio kontrole, koliko prostora treba ostaviti prirodnom procesu i zašto je ponekad upravo spremnost da se ne zna unaprijed svaki detalj ono što ideju odvede dalje.
Premium dizajn u vinskoj industriji često se gradi na preciznosti, kontroli i besprijekorno dotjeranom izgledu. Šta vas je navelo da za Piquentum odaberete, na prvu, potpuno suprotan smjer?
Činjenica kako danas pravi “premium” više ne nalazimo u savršenstvu, već u autentičnosti. Odlučili smo ići u tom smjeru jednostavno jer smo željeli da dizajn govori istinu o samom proizvodu. Piquentum Brut Nature je živi organizam, on zrije, mijenja se i taloži, onakav je kakvim ga je sama priroda učinila. Umjesto da taj prirodni proces skrivamo, ili ga pokušavamo ukalupiti u klasične i očekivane okvire, prepustili smo glavnu riječ prirodi. Dopustili smo vinu da samo napravi svoju etiketu.
Kako se dizajnira nešto što se ne može do kraja predvidjeti, a čija je vrijednost upravo u tome da svaka boca s vremenom postane drugačija? Šta u takvom procesu zapravo ostaje u rukama dizajnera?
Drago nam je da ste postavili ovo pitanje. A da bismo odgovorili na njega moramo razgovarati o tome što dizajn zapravo jest. Nerijetko je zaokupljen idejom potpune kontrole nad formom i materijalom… povijesno gledano odraz je potrage za osvajanjem, prilagodbom i kontrolom prirode, okoliša. Ta je težnja proizvela neka od največih dostignuća čovječanstva, ali i najgore katastrofe. Inspirirani Piquentumom, upitali smo se zašto ne bismo bili popustljiviji i dopustili materijalima da se ponašaju baš onako kako žele? Zašto objektima ne bismo dali slobodu da budu potpuno jedinstveni, ako to njihov smisao i njihova filozofija podržavaju.
Kod dizajniranja nepredvidivog zapravo ispada da je najkompliciraniji korak promjena načina razmišljanja promjena percepcije, nasuprot vječitom pokušaju promjene, poboljšanja ili usavršavanja svega oko nas.
Dakle, što na kraju ostaje u rukama dizajnera u takvom procesu? Ostaje mu odluka da svjesno izgubi kontrolu. Naš zadatak bio je kreirati okvir, adekvatno postaviti pozornicu, a onda se prepustiti. Maknuli smo se puta i prepustili vinu da samo dovrši dizajn svoje boce te da bude potpuno jedinstveno, svoje.
Piquentum nije zamišljen za policu, nego za restoran i razgovor sa sommelierom. Može li se posebnost ove boce u potpunosti razumjeti bez priče koja je prati?
Ne, i u tome leži njena najveća snaga. Da stavite ovu bocu na policu supermarketa, netko bi vjerojatno pomislio da je riječ o grešci, prljavoj boci ili vinu koje se pokvarilo. I to je u redu, jer ona tamo ne pripada.
Ova je etikata dizajnirana kao alat za komunikaciju, storytelling. Želi da se gost zapita: “Ma što je ovo?” i u tom trenutku sommelier dobiva pozornicu. On nije tu samo da natoči vino, već postaje pripovjedač koji gostu objašnjava proces nastanka, prirodu vina, ulogu vremena, taloga, prirode… Dizajn u ovom slučaju doslovno režira ljudsku interakciju. Posebnost boce ne živi samo u vizualu, već u tom ritualu prijenosa priče s čovjeka na čovjeka.
Potražnja je nadmašila očekivanja, a proizvodnje za 2026. i 2027. uveliko su se rasprodale. Šta vam ta tržišna reakcija govori o odnosu publike prema proizvodima koji nisu standardizovani do posljednjeg detalja?
Govori nam da smo ušli u post-perfekcionističko doba. Ljudi su umorni od sterilnih, masovno produciranih proizvoda koji izgledaju identično na svakom kraju svijeta ili pak od pretjerane težnje ka savršenosti.
Kada potrošaču ponudite nešto što nije do kraja kontrolirano, nešto gdje talog stvara unikatnu teksturu na svakoj pojedinoj boci, vi mu zapravo ne prodajete samo vino, već prenosite priču jednog specifičnog prostora, jedne kulture, odnosa prema prirodi i nasljeđu. Priču o temeljnim vrijednostima. Nevjerojatna tržišna reakcija i unaprijed rasprodane berbe dokaz su da publika danas žudi za tom istinskom autentičnošću. Oni žele nesavršenost, jer upravo u toj nesavršenosti, u tom talogu i nepredvidivosti prirode, danas vide ljudskost.
Piquentum je s Dana komunikacija otišao sa četiri zlata. Šta biste voljeli da u ovom projektu prvo prepozna neko ko za te nagrade nikada neće saznati?
Nagrade su priznanje struke, ali dizajn na kraju dana mora komunicirati s korisnikom. Onome tko za nagrade nikada neće saznati, željeli bismo da na prvu prepozna poštovanje. Poštovanje prema prirodi, prema procesu stvaranja vina i prema samom vinaru. Voljeli bismo da u toj boci ne vide dizajnerski “trik” ili marketinšku dosjetku, već da osjete duboku iskrenost. Željeli bi da korisnik shvati kako vino nije samo piće koje se konzumira, već živi proces u kojem i on tog trenutka sudjeluje postajući tako dio te veće, zajedničke priče.
