Razgovarala: Asja Dupanović
Ena Tadej dugogodišnja je članica kreativnog tima zagrebačke Brigade. U posljednjih pet godina kreirala je rješenja za brojne projekte koji se ističu svojom raznolikošću. Neki od njih su Infinum, ecx.io i Odvjetnički ured, bio&bio i Nord trgovine, Planetopija, Croatia osiguranje i Neostar poslovnice, Umami restoran te strategije pojedinih prostora. O Odvjetničkom uredu pisao je Designboom, vodeći svjetski portal za dizajn i arhitekturu, bio&bio prodajni prostori izloženi su na Izložbi hrvatskog dizajna, dok su o AlpStories prodajnome prostoru pisali brojni međunarodni mediji na nekoliko jezika. Magistrirala je arhitekturu i urbanizam na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu, za koji je znala da želi upisati već krajem osnovne škole.
MM: Šta te je privuklo da kao arhitektica počneš raditi u komunikacijskoj industriji?
Ena Tadej: U Brigadi sam se zapravo našla sasvim slučajno. Bivša šefica je išla na porodiljni pa mi je organizirala sastanak s Brigadinim kreativnim direktorom Damjanom Geberom. Točno se sjećam prvog posjeta uredu. Svi su bili okupljeni oko jednog kompjutera, na radnom mjestu na kojem trenutno sjedim, i gledali video vezan za izložbu Kultura pušenja: od tabua do tabua. Bila sam fascinirana ljudima i projektom, i nadala se da ću i ja raditi s njima. I evo, pet i pol godina kasnije, još sam ovdje i radim s nekima od njih. Raditi u komunikacijskoj industriji jako je kreativan i dinamičan posao. Projekti se brzo mijenjaju, kraće traju, a završni rezultati su puno prije vidljivi nego, na primjer, u stambenoj arhitekturi.
MM: Jedan si od ključnih talenata u kreativnom timu Brigade i već perspektivna liderka u industriji. Kako se to postiže u tvojim godinama?
Ena Tadej: Mislim da je najbitnije da voliš ono što radiš i da to radiš sa strašću. Ukoliko prema projektu postoji zainteresiranost i strast, naći ćeš način da riješiš svaki izazov koji se pred tobom nađe. Također, lakše ćeš klijentu prenijeti da je rješenje koje ste napravili najbolje za njegov prostor. A kada stekneš povjerenje klijenta, projekt funkcionira kao partnerski odnos gdje je jednostavnije naći rješenje za sve izazove.
MM: O tvojim projektima pisali su relevantni međunarodni stručni mediji. Šta ti to znači?
Ena Tadej: Uvijek je zadovoljstvo kada se o tvojim projektima piše, pogotovo u međunarodnim stručnim medijima. To je dodatno priznanje da je ono za što si se trudio zaista i primijećeno i ima vrijednost. Makar, moram priznati, još uvijek se iznenadim kada mi, prilikom guglanja referenci, materijala ili slično, iskoči projekt na kojem sam radila.
MM: Imaš li neki arhitektonski uzor u Hrvatskoj, regiji ili svijetu, nekoga kome se posebno diviš, od koga si dosta naučila?
Ena Tadej: Uzore ne crpim striktno iz arhitekture. Nalazim ih i u muzici, likovnoj umjetnosti, dizajnu, filmu i sl. Kada bih morala izdvojiti neki studio koji me često inspirirao tijekom fakultetskih dana, to bi bio BIG, danski studio s izrazito zanimljivim konceptima te načinom njihove prezentacije. Također, uvijek mi je bila zanimljiva arhitektura brutalizma, veliki objekti i kompleksi od sirovog grubog betona te osjećaj koji oni ostavljaju na čovjeka kada se nađe unutar njih.
MM: Kada je rad za klijente u pitanju, šta je tvoja najuža specijalnost, gdje si baš svoja na svom?
Ena Tadej: Moj posao u Brigadi je vođenje kompletnog tehničkog dijela projekta. To obuhvaća sve korake od komunikacije s klijentom, svim projektantima, izvođačima i dobavljačima, preko osmišljavanja koncepta i projektiranja prostora pa sve do izvedbe svakog pojedinog detalja. Svaki od tih dijelova predstavlja različitu vrstu zadovoljstva, a najbolji trenutak u cijelom procesu je kada prvi put uđem u gotov prostor i vidim zadovoljnog klijenta u njemu. U tom trenu svi izazovi koji su se pojavljivali tokom projekta više nisu bitni.
MM: A šta te kao arhitekticu najviše ispunjava kao dio Brigadinog tima? Šta je najzanimljiviji dio tvoje svakodnevnice u agenciji?
Ena Tadej: Najdraži dio svakog projekta svakako mi je faza koncepta i idejnog rješenja. U njoj zajedničkim snagama čitav tim analizira kompletan prostor, klijenta i njegove potrebe, postojeće reference, te na temelju toga osmišljavamo koncept koji će tijekom svih ostalih faza biti nit vodilja za projektiranje i osmišljavanje funkcioniranja prostora. To je poput algoritma na koji se vraćamo prilikom projektiranja i dizajniranja svakog pojedinog elementa. Ukoliko je on dobro osmišljen, cijeli će prostor izrasti “sam od sebe”.
MM: Možeš li izdvojiti neki projekat koji ti je ponudio poseban izazov, koji rado pamtiš?
Ena Tadej: Svaki projekt je izazov na svoj način i teško je izdvojiti jedan. Prvi takav izazov možda je bio projekt knjižare Planetopija. To je prvi projekt koji sam vodila potpuno samostalno, i na njemu, uz pomoć kolegice, osmislila od samog koncepta pa do detalja izvedbe pojedinih elemenata prostora. Osim njega, mogla bih izdvojiti i projekte ecx.io i Infinum ureda, restoran Umami, Neostar showroom, prodavaonice Nord i Alpstories. Sve su to prostori različitih zahtjeva, namjene i veličine, na kojima sam jako puno naučila, kako o maloprodaji, psihologiji samih korisnika, tako i o izvedbi i načinu rješavanja pojedinih detalja.
MM: Koja je najvrjednija lekcija koju si naučila u svim ovim godinama agencijskog života?
Ena Tadej: Svaki projekt nosi nove izazove sa sobom, ali svi oni su rješivi. Koliko god da znaš i širiš svoje znanje, predviđaš raznorazne situacije, u svakom projektu će se pojaviti barem jedna nova, dosad nepredviđena situacija. Njoj je bitno pristupiti smireno. Jer, sve su one rješive, a ti izađeš s još jednim novim iskustvom i još jednom novom pobjedom.
MM: Gdje sebe vidiš u budućnosti? Kakve su tvoje profesionalne i lične aspiracije?
Ena Tadej: Trenutno se još uvijek vidim u Brigadi. Kako je to izrazito dinamičan posao, još uvijek postoji puno mjesta za napredak i učenje. Nemam neki konačan cilj, ali znam da mi je jedino bitno da osjećam da postoji mogućnost vlastitog razvoja i napretka.
MM: Šta savjetuješ svojim vršnjacima? Da ti se pridruže u ovoj industriji ili da pokušaju naći bolji posao?
Ena Tadej: Jedini koristan savjet je da se trebamo bavit onime što nas ispunjava, što budi strast u nama. Posao je ipak nešto što uzima velik dio naše svakodnevice, a ukoliko se ne baviš onime što te ispunjava, lako je moguće da ćeš u nekom trenutku u životu pregoriti i nećeš znati kako dalje. Naravno, svaki posao uz one super zanimljive zadatke, sadrži i one dosadnije, ali to je sve normalno dok god je završni rezultat zadovoljstvo.
MM: Imaš li slobodnog vremena? Kako ga najradije provodiš?
Ena Tadej: Slobodno vrijeme je nešto što svatko od nas stvara za sebe. Naravno, nekad ga je teško uz sve svakodnevne poslove i posao organizirati, ali opet smo sami odgovorni ako to ne uspijemo. Volim dan ispuniti raznoraznim aktivnostima, druženjima i zanimacijama. To me drži aktivnom i ispunjava me. Volim pred sebe postavljati nove izazove jer mi svaki od njih pomaže u borbi s vlastitim strahovima te pomicanju vlastitih granica. Poslijednji takav izazov i zanimacija je speleologija, gdje sam već dosada probila puno psiholoških i fizičkih barijera. No, i svaki drugi trenutak proveden u prirodi me liječi i puni energijom. Ukoliko vikende ne provodim s obitelji, pokušavam ih iskoristiti za planinarenje, ronjenje i sl. Osim toga, već dugo plešem i to je aktivnost koja je postala dio moje svakodnevice i pomoću koje se rješavam svakodnevnog stresa.
