Drugi jezik na kojem je dostupan ovaj članak: English
Razgovarala: Asja Dupanović
Andraž Čelik je član posade Internavta od jeseni 2016. godine. Završio je studij društvene informatike na Fakultetu društvenih nauka Univerziteta u Ljubljani. Agenciji se pridružio kao tekstopisac. Prije toga je znanje skupljao u slovenskom startupu Mesi. Pobjedom na natječaju za Mlade kreativce na ovogodišnjem SOF-u je svima, a prije svega sebi, dokazao da na njega treba ozbiljno računati.
Tit Lončar je u agenciju došao krajem 2017. godine, kao student zadnje godine komunikologije u Ljubljani. Tada je odlučio da će raditi bilo šta – samo da počne raditi u agenciji. Uskoro su Internavti zaključili da je njegov potencijal na kreativnom području mnogo veći od njegove preciznosti. Godine 2018. je položio zahtjevne prijemne ispite za studij na Rotterdam School of Management, Erasmus University, za magistrski program MSc Marketing Management. Prije nego što je otišao, zatražio je samo garanciju Blaža Kocjančiča, kreativnog direktora, da će moći Internavte zastupati na takmičenju za Mlade kreativce.
MM: Ko su Internavti i šta je vaša najveća posebnost?
Andraž Čelik: Mi smo mala ekipa kreativnih stručnjaka koja strijemi odličnim komunikacijskim rješenjima. Naša najveća posebnost je upravo to što smo mali. To nam omogućava da profesionalnost velikih agencija udružujemo s butik fleksibilnošću startupa.
Tit Lončar: Internavtima sam se pridužio direktno s fakulteta i nekako sa strahom očekivao kako će izgledati moj prvi posao. No strah je bio suvišan jer sam se odmah osjetio kao kod kuće. Ono najvažnije je da su svi saradnici majstori svog posla i već na samom početku su mi bili uzori.
MM: Pobijedili ste konkurenciju ovogodišnjih mladih lavova Slovenije. Kakvo je bilo vaše rješenje?
Tit Lončar: Brief je od nas zahtijevao da digitalnim rješenjem mlade pripremimo da štede. Štednja mladima predstavlja veliki izazov. Suočavaju se s niskim prihodima i visokim troškovima života. Istovremeno vole svakog dana pojesti i popiti. Avokado tost i te fore. Kako se mladi lakše prepuštaju izazovima i sa njima izlaze na društvene mreže, kreirali smo aplikaciju s hashtagom #NLB_hudcajt (slovenski slenga za teška vremena). Na aplikaciji pojedinac odabere određen iznos i za svaku s hashstagom opremljenu sliku na Instagramu, apolikacija mu taj iznos prebaci sa glavnog na štedni račun. Recimo da slika zalazak sunca na morskoj obali, tog trenutka zaradi malu napojnicu. Fotografiju opremi s hashstagom #NLB_hudcajt i aplikacija mu manji iznos prebaci na štedni račun kako bi imao za teška vremena. Tako se pred svojim pratiocima malo mangupira, kao vidite me, uživam i istovremeno uspijevam štedjeti. Radi se, naravno, o minimalnim iznosima, ali važno je da on i njegovi pratioci uopšte razmišljaju o štednji.
MM: Kako se pripremate za takmičenje u Cannesu? Šta očekujete da ćete tamo naučiti?
Andraž Čelik: Za Cannes se već neko vrijeme pripremamo kroz zadatke koje nam postavlja naš kreativni direktor Blaž Kocjančič. Zadaci nam predstavljaju neku vrstu kutije s pijeskom gdje uistinu možemo razmišljati izvan svojih okvira, pokušavajući što više naučiti prije odlaska u Cannes od kojeg mnogo očekujemo. Mnogo novih iskustva, znanja i, naravno, zabave.
Tit Lončar: Ovogodišnje takmičenje u Portorožu je bio naš prvi veliki zajednički projekat i moram kazati da smo se vratili jači i bogatiji za jedno značajno iskustvo. Takav brothers in arms osjećaj. Takmičenje ovog tipa testira tvoje granice i na kraju te ojača. Cannes će u tom pogledu biti samo još trešnja na vrhu torte, a istovremeno i mogućnost da dobijemo nove »potkožne tatue«. Radujemo se da vidimo kakvu energiju zaista ima Jeff Goldblum, kako se prošvercovati na Vip zabave i druge važne pouke festivala u Cannesu.
MM: Ko su vaši uzori?
Andraž Čelik: Mislim da uzor može biti bilo ko i da moraš imati više uzora te konstantno tražiti nove. Uzor može biti saradnik ili saradnica koji izvrsno obavljaju određeni zadatak, ili fiktivni lik iz serije ili knige koju trenutno čitaš. Uzore možeš naći na svakom koraku i svakog dana. To su jednostavno ljudi koji te s nečim oduševe. Pa čak ako ti se ne doimaju kao uzori, sam ćeš znati kad budeš osjetio inspiraciju.
Tit Lončar: Ako mogu posuditi rečenicu Tyriona Lannistera »Na svijetu nema ničeg moćnijeg od dobre priče.« Moji su uzori uvijek bili pripovjedači priča u svim njihovim oblicima. Najviše cijenim autore koji me ubijede svojom brutalnom iskrenošću. Pojedinci koji riječima otkrivaju stanje ljudskog duha i daju ti do znanja da nisi sam u svojoj borbi. Majstori fantazijskih romana kao što su China Mieville i Steven Erikson, poete Conor Oberst i Leonard Cohen ili evangelisti dekadencije Hunter S. Thompson i Fat Mike.
MM: Mogu li kreativne ideje spasiti svijet i kako?
Andraž Čelik: Moje je mišljenje da danas posebno moramo biti odgovorni prema tome koliko povjerenja možemo imati do kreativnih rješenja koja pokušavaju riješiti neki društveni ili politički problem – posebno na digitalnim kanalima. Međutim, kako znamo da dobro kreirana digitalna rješenja mogu postići nevjerovatne rezultate i ostaviti pozitivne posljedice u realnom svijetu, svejedno mi se čini da ponekad brzo zaboravimo na pasivnost koju po svoj prirodi podstiče internet. Ako na Twitteru dijeliš hashstag, ili mijenjaš sliku profila na Facebooku, to još uvijek ne znači da si aktivan. U najboljem slučaju to znači da pomažeš u širenju osvještenosti o, na primjer, značaju očuvanja prirodnog habitusa, ali ti s tim nisi očistio rijeke ili travnjake. Googlajte »Gondor calls for aid meme« ako ne znate o čemu govorim.
Tit Lončar: O tome nema dileme, izuzetno kreativno rješenje može razbiti okove ustaljenih uzora ponašanja. Živimo u svijetu u kojem je nekim ljudima jako udobno. Pojedinca treba izvući iz ugodnog položaja, a to je moguće s izuzetno kreativnim rješenjem. Kreativna rješenja su ta koja pobuđuju pažnju i mijenjaju ponašanje.
MM: Da li ste vi mladi u komunikacijskoj industriji hrabriji i slobodniji u svom izražavanju od prijašnjih generacija? Šta je vaš najvažniji doprinos?
Andraž Čelik: Mislim da su koncepti slobode i hrabrosti izuzetno subjektivni i ne mogu se odnositi na cijelu generaciju. Sloboda je u glavi, a za hrabrost se moraš odlučiti. Zato ne vjerujem da smo hrabriji ili slobodniji, možda smo samo prilagođeniji vremenu u kojem stvaramo jer je to, za sada, vrijeme u kojem smo odrastali. Uz hrpu alata i kanala koji su nam danas na raspolaganju za kreativan rad ne mogu ni zamisliti kako su u komunikacijskoj industriji kreirali, recimo, prije 50 godina. Definitivno je industrija tada bila manje kompleksna, ali su zato ideje morale biti bolje. Možda im malo i zavidim.
Tit Lončar: Mi mladi smo možda hrabriji i slobodniji u izražavanju, mada znamo biti previše brzopleti. Imamo lude ideje, nedostaje nam »know-how«. Zadatak i glavni doprinos mladih je to da pomjeramo granice. Mada i te granice treba pomjerati polako. Tu u igru ulaze naše starije kolege. Optimalno djelovanje industrije leži u međugeneracijskoj saradnji i povezivanju. Naravno, ne govorim o ograničavanju kreativnosti već o tome da starije kolege znaju našu energiju preusmjeriti na pravi put.
MM: Kakva je vaša vizija budućnosti komunikacija uopšte, online ili offline? Kako pridobiti pažnju potrošača danas kada je ta pažnja kratkotrajna?
Andraž Čelik: Na vidiku su promjene u svijetu komunikacija i ja im se radujem kakve god one bile. S promjenama rastemo, naravno, ako ih se ne uplašimo. Ja lično želim više kvaliteta i manje kvantiteta, prije svega u online svijetu u kojem je moguće propustiti ili preskočiti određeni sadržaj. Vjerujem da bi se, ako bi kompletna komunikacijska industrija napravila reset i prestala potrošače zasipati ogromnim količlinama sadržaja i producirala manje, ali bolje, promijenio i odnos ljudi prema oglašavanju.
Tit Lončar: Kao i svaki gamer već godinama nestrpljivo čekam razvoj virtualne stvarnosti. To što sada nude pod nazivom VR naočale, Oculus rift i slično je slaba utjeha. Razvoj virtualne stvarnosti će komunikatorima otvoriti put do većeg pješčanika u kojem ćemo moći doživjeti i kreirati sve lude ideje koje nam se trenutno samo valjaju po ćoškovima mozga. Pozornost potrošača, posebno online, se može pridobiti samo kvalitetnim sadržajem koji će uspjeti da zasija iz smrdljive kloake prosječnih sadržaja čemu je internet sve sličniji.
MM: Gdje vidite sebe u budućnosti?
Andraž Čelik: Negdje gdje ću moći napraviti što više stvari po onim kriterijima koji su meni osobno najvažniji. To je za mene uvijek glavni pokretač. Nikada sebi ne postavljam materijalne ciljeve u smislu »želim postići takav i takav naziv«, ili »moram imati platu barem X«. Apsolutno uvijek strijemim rastu i njegovanju kreativnoisti na ovaj ili onaj način.
Tit Lončar: Za razmišljanje o daljoj budućnosti je još uvijek prerano jer sam upravo završio fakultet. Trenutno pred sobom vidim samo godine treninga, obrazovanja i kreativnosti. Ako se bude posrećilo, preživjet ću ih sa super ekipom, možda mi nekad čak uspije pobijediti sindrom prevaranta. Trudit ću se da kapital ne nadvlada moj integritet. Kao i svaki pravi milenijals želim se penzionisati u pedesetim i proputovati cijeli svijet. Ali, ne bih se branio ni od položaja evropskog poslanika.
MM: Šta su vaše strasti izvan agencije?
Andraž Čelik: Toga ima dosta i zato ću nabrojati samo tri koje me, vjerovatno, najbolje definiraju: veganska kuhinja, gaming i alternativna muzika sa subkulturom. Na različite načine svim silama se trudim biti kreativan i izvan agencije, ali je to često zbog pertrpanog rasporeda teško.
Tit Lončar: Traženje smisla života na internetu i na ulici. Inače, volim s prijateljima odigrati dobar game, pijem pivo, idem na različite koncerte, revije i festivale. U zadnje vrijeme postajem i sve bolji kuhar.
