Peta konferencija. Petaaaa! Kad to izgovorim naglas, zvuči mi pomalo nevjerojatno.
S radošću se sjećam prve konferencije Snage komunikacije i entuzijazma koji smo moj tim i ja uložili u to da ugleda svjetlo dana. Sjećam se i brojnih upitnika iznad glave te pitanja koja nam nisu dala mirno utonuti u san. Brinuli smo se svi, a ja sam bila zabrinuta na kvadrat: hoće li ljudi doći, hoće li prepoznati jedinstvenost ideje, možemo li u Sarajevu napraviti konferenciju koja će privući pozornost svih koji su dio komunikacijske industrije u regiji? Danas, dok pripremamo petu, pitanja su drukčija. Više se ne pitamo možemo li, nego što još možemo pomaknuti naprijed.
Možda je zato SHIFT HAPPENS bio potpuno logičan naziv za ovogodišnje izdanje. Promjena se dogodila, i to ne samo industriji. Dogodila se i nama, doslovno. Nije mi slučajno pala na pamet rečenica iz romana Gepard Giuseppea Tomasija di Lampeduse: „Da bi sve ostalo isto, sve se mora promijeniti.“
Kad promjena stigne nepozvana
Kao grom iz vedra neba, dva dana prije nego što smo trebali zaključiti posljednje pregovore, morali smo promijeniti lokaciju. Svatko tko je ikad organizirao i najmanji događaj zna da takvo iznenađenje nitko ne želi. A mi pripremamo konferenciju za nekoliko stotina ljudi, s brojnim partnerima i govornicima od kojih su tek rijetki iz Sarajeva, konferenciju koja traži sveobuhvatnu i vrhunsku produkciju, tehniku, scenografiju, smještaj i gomilu detalja koji moraju raditi kao švicarski sat.
Logično, najprije je došao val stresa, zatim strah i pitanje: „Kako ćemo sada sve ovo realizirati?“ No vremena za gubljenje nije bilo. U tom sam trenutku bila zahvalna za sve krizne situacije kroz koje sam prošla dok sam vodila marketinški odjel velikog maloprodajnog lanca. Te su me krize ojačale i naučile kako se ponašati u ovakvim okolnostima i kako iz njih izaći kao pobjednica. Iako se lokacija promijenila zbog neočekivanih i neželjenih okolnosti, cilj koji smo postavili zajedno s timom ostao je isti. Naša cijenjena publika mora dobiti ono zbog čega dolazi, naši govornici prostor u kojem će se osjećati kao svoji na svome, a partneri poštovanje koje su zaslužili. Za mene i moj tim smjer je bio jasan: brza promjena plana i prilagodba novim okolnostima.
Kako se često kaže, u svakom zlu ima nešto dobro. Prisilna promjena lokacije omogućila nam je da 14. i 15. listopada konferenciju održimo u veličanstvenoj Vijećnici, zgradi koja se, poput feniksa, podigla iz pepela i ponovno postala jedan od simbola grada. Na takvom mjestu razgovor o promjeni dobiva drukčiju težinu i svoj pravi smisao. Meni je to najljepša potvrda onoga što pokušavamo reći ovogodišnjim sloganom: ne možemo zaustaviti promjenu, ali možemo odlučiti kako ćemo na nju odgovoriti.
Ne mijenjati sve, nego znati što
Heraklitu se pripisuje misao da je promjena jedina konstanta. Dvadeset i pet stoljeća kasnije to nikome ne zvuči kao filozofija, nego kao savršen opis radnog dana profesionalaca u marketingu i komunikacijama. Svakodnevno svjedočimo tome kako AI mijenja način na koji radimo, publika način na koji bira kome vjeruje, a nove generacije unose novu dinamiku u očekivanja. Sve je teže istim ključnim porukama doprijeti do sve raznolikijih ciljnih skupina. Klijenti traže više, od agencija se očekuje da reagiraju brže, a od brendova da budu relevantniji. Mi pokušavamo sve to pratiti i istodobno ostati svoji, jer biti svoj nema cijenu. Takva se autentičnost uvijek prepozna u moru svih nas koji se bavimo istim ili sličnim poslom.
Naravno da nije jednostavno istodobno se prilagođavati zahtjevima tržišta koje oblikuju neizbježne promjene i ostati vjeran sebi, ali to je jedini način da opstanemo. To je za mene pravi shift: ne promjena radi promjene, nego promjena koja nas pomiče naprijed. Promjena u kojoj zadržavamo najbolje od sebe, svjesno se odričemo onoga što je zastarjelo i otvoreno prihvaćamo potrebu da učimo nešto novo.
Prvi dan: glas
Kad sam s timom brainstormirala o programu, bilo mi je važno da ne napravimo još jedan niz predavanja o trendovima. Trendovi dođu i prođu, ljudi ostaju. Zato prvi dan, Woman Shift – The Power of Voice, počinje od glasa žena, s namjerom da osvijestimo prostor koji im pripada.
Dragana Vujović Đermanović otvorit će konferenciju pričom The Woman Who Changed the Rules. Sam naslov nosi poruku koja mi je važna: ne trebaš čekati da ti netko promijeni pravila, ponekad ih moraš promijeniti sama. To je poruka koju želim da publika taj dan ponese kući i širi dalje.
Potom će Marijana Rajić i Suzana Sikimić u razgovoru Leader to Leader govoriti o liderstvu, a Jo-Anne Bishop iz UN Womena o tome kako se stvara prostor u kojem žene mogu predvoditi promjene, procese, sve. Zatim slijede Anila Gajević, Belma Sekavić Bandić, Ajla Ličina i Nadja Gydat, žene koje su svojim radom napravile vlastiti shift, izašle iz zone komfora, usudile se napraviti korak dalje i postale inspiracija drugima.
Ipak, ne želimo cijeli dan govoriti samo o uspjehu, nego i o cijeni vidljivosti. Stoga otvaramo diskusiju The Woman Behind the Screen o cyberbullyingu, govoru mržnje i ljudskoj cijeni online nasilja, u kojoj sudjeluju Nataša Vasić, Nevena Rendeli Vejzović, Džejla Glavović i psihologinja Enisa Mešić, a razgovor vodi Brankica Raković. Njemačka komunikologinja Elisabeth Noelle-Neumann opisala je još sedamdesetih godina spiralu šutnje: ljudi koji osjećaju da će biti osuđeni s vremenom prestaju govoriti. Online nasilje danas radi upravo to. Ne ušutkava samo jednu ženu, nego šalje poruku svima koji gledaju. Zato o komunikaciji ne možemo govoriti samo kroz kampanje, reach i rezultate. Moramo govoriti i o tome što naše riječi čine drugima i o odgovornosti koju preuzimamo svaki put kad pritisnemo „objavi“.
Poslijepodne donosi panel o ženama u različitim zanimanjima i razbijanju stereotipa, a Aleksandra Radujko govorit će o osobnom brendu u doba promjena. Danas svatko od nas ima svoj mali medij, ali između vidljivosti i relevantnosti postoji velika razlika: prva se mjeri pratiteljima, a druga povjerenjem.
Dan ćemo zaključiti okruglim stolom Woman.Comm Manifesto – What Do We Change From Here? S našim dobitnicama Woman.comm of the year Natašom Pavlović Bujas, Manuelom Šolom, Ivonom Jurilj, Alenom Kulenović – Delić . Meni je oduvijek najdragocjeniji onaj trenutak konferencije kad prestanemo govoriti o tome što je bilo i počnemo dogovarati što ćemo konkretno učiniti u sljedećem razdoblju: što ćemo unaprijediti i što ćemo dati od sebe da naša industrija bude bolja. Jer kad napreduje industrija, pridonosimo i napretku društva.
Drugi dan: što ćemo s tim glasom
Ako smo prvi dan posvetili pitanju tko ima glas, drugi dan pitamo se što ćemo s njim. Communication Shift – The Power of Change ulazi u samu srž naše industrije: što se promijenilo na tržištu, kako se promijenila pažnja, što klijenti danas očekuju od agencija i što se događa s vrijednošću našeg rada kad se gotovo sve može napraviti brže i jeftinije nego prije samo nekoliko godina.
O tome govorimo kroz Market Shift: What Changed? i razgovor AI – Vrijeme je za promjenu pravila, u kojem će Nikola Žinić, Ivanka Mabić Gagić i predstavnik korporacije, uz moderatoricu Dunju Ivanu Ballon, odgovarati na pitanja koja su postala neizbježna i koja se tiču svih nas. Ejub Kučuk izlaganjem AI – Shift Happens pomiče razgovor prema novoj kreativnoj ekonomiji.
Jednako mi je važna tema koja se lako previdi: kako trajati. U svijetu koji nas stalno uvjerava da moramo biti novi, brzi i drukčiji, panel Longevity u businessu s Erolom Mujanovićem, Aldinom Hadžić i dr. Selmom Jusufović, koji moderira Dženita Mustafić, pita kako ostati svoj i opstati. Nataša Šarčević u izlaganju 54 Years Shifting. Still Leading. Still Yourself. nudi odgovor iz prve ruke: ne moramo svaki put postati netko drugi. U brendiranju to zovemo konzistentnošću identiteta – jezgra ostaje ista, a izraz se prilagođava vremenu.
Možda nam ne treba više sadržaja, nego više smisla
Nobelovac Herbert Simon upozorio je još 1971. godine da obilje informacija stvara siromaštvo pažnje. Tada nije bilo ni interneta ni društvenih mreža, a precizniji opis današnjeg feeda teško je zamisliti. Zato me posebno zaintrigirala diskusija Nobody Needs More Content, u kojoj sudjeluju Vesna Vlašić, Manuela Šola i Maris Altsoo, a moderira je Mary Kirillova. Svi proizvodimo i objavljujemo, ali rijetko tko ima vremena sve to vidjeti. U moru sadržaja vrijednost se više ne mjeri time koliko smo proizveli, nego time što je netko osjetio, zapamtio i s kim je to podijelio.
Tu se komunikacija vraća svom izvornom značenju. Latinski glagol communicare znači učiniti nešto zajedničkim, podijeliti s nekim, razgovarati. Zato drugi dan zatvaramo pričom o sportu, turizmu, glazbi i zajedničkoj priči. Postoje priče koje nisu samo kampanje, nego povezuju gradove, generacije i cijele zemlje, a Sarajevo ih ima mnogo.
Na kraju ćemo se i nasmijati, ali i osvjestiti neke zaključke koje ćemo povući iz svakodnevnog života. Lela i Šmezla zatvorit će konferenciju pitanjem A tko kaže da se baš sve mora mijenjati? Mislim da nam to treba. Ponekad se toliko ozbiljno bavimo promjenama da zaboravimo kako neke stvari treba sačuvati, neke pustiti, a neke jednostavno prestati shvaćati toliko ozbiljno.
Pet godina jednog puta
Kad pogledam petu Snagu komunikacije, ne vidim samo dva dana programa. Vidim ljude koji su nam vjerovali kad je sve tek počinjalo. Vidim žene koje su prvi put stale na našu pozornicu i one koje su se nakon konferencije upoznale i počele poslovno surađivati. Vidim partnere koji su ostali uz nas i tim koji svake godine kaže „nikad više“, a nekoliko mjeseci kasnije opet sjedne i pravi plan za novu konferenciju. I vidim sebe kako, unatoč svemu, još vjerujem da nam ovakva mjesta trebaju: mjesta gdje možemo stati na dva dana, čuti nešto novo, nekoga upoznati i napokon pitati ono što već dugo želimo pitati.
Ono što želimo sačuvati – povjerenje, zajednicu, prostor u kojem se žene čuju – ne možemo sačuvati stojeći na mjestu. Moramo to iznova zaslužiti, svake godine, s novim pitanjima, a ponekad i na novoj lokaciji. Zato ne želim da sa Snage komunikacije odemo samo s lijepim fotografijama, novim poznanstvima i rečenicom „Baš je bilo dobro“. Želim da odemo s barem jednom odlukom o onome što ćemo zaista promijeniti, kod sebe, u svom poslu i u svojoj industriji. Jer ako sami ne odlučimo što ćemo s promjenom, ona će odlučiti umjesto nas.
Promjena se ne najavljuje. Promjena se živi.
Vidimo se 14. i 15. listopada u Vijećnici.
www.snagakomunikacije.com
