Drugi jezik na kojem je dostupan ovaj članak: English
Piše: Ekrem Dupanović
U zadnja dva mjeseca su mi DHL, FedEx i druge brze pošte na vrata donijele desetak knjiga koje su mi poklonili prijatelji. Uzeo sam čitati samo knjigu Lazara Džamića Čaj od šljiva. Sve ostale su sad na čekanju, jer moram završiti svoju knjigu Hotel Jugoslavija koja bi trebala biti promovirana sredinom aprila na Danima komunikacija u Rovinju. Osim toga, Media Marketing u narednih mjesec i po dana planira izdati još tri knjige. Knjigu kolumni za prošlu godinu, Kreativni portfolio, sa svim radovima nagrađenim na nacionalnim festivalima u regiji i na BalCannesu i knjigu Mitje Tuškeja Bez frendova nema brendova čiji prevod sa slovenskog upravo završavam. I zato nemam vremena da čitam druge knjige. Ali kada mi je poštar u subotu donio knjigu Jureta Apiha Fina kuhinja za telebane, sve je stalo. Dok nisam pročitao sva trideset i tri recepta nisam mogao ništa raditi. Jure voli jesti, uživa u hrani. Naši brojni ručkovi i večere u Pen klubu Ljubljana i drugim restoranima (Portorož, Beograd, Sarajevo…), bili su za mene prilika da učim kako se biraju jela sa jelovnika, kako se eksperimentiše sa ukusima. Oko jela sam nešto i naučio, ali to kako Jure bira vino, to neću moći nikada. Jednostavno nemamn talenta za to.
Prije dvije godine od Jureta sam na poklon dobio knjigu Kaj jemo pri Apihi (Šta jedemo kod Apihovih), kuharski priručnik koji je bio štampan u ograničenom broju numerisanih primjeraka. Bio sam ponosan na činjenicu da je od tolikog broja Juretovih prijatrelja, jedan primjerak pripao i meni. Mnogo sam naučio iz te knjige. Ja volim kuhati i kuham za svoju porodicu i prijatelje. Uživam u jelu (što se vidi po mojim gabaritima) i u kuhanju.
Kanski lavovi u Sarajevu
Elem, Juretova Fina kuhinja za telebane me je zatekla u trenutku kada sam imao posla preko glave i o vikendu koji sam planirao isključivo posvetiti pripremama za event Kanski lavovi u Sarajevu kojeg 3. marta organizujemo u Gradskoj Vijećnici. Čak sam odlučio da preskočim i nedjeljni čas joge. Ovaj viend je zadnji da se neke stvari oko Kanskih lavova ispeglaju, pritegnu i zategnu. Bit će to veliki event. Organizaciji smo pristupili po klasičnoj šemi i tako vozili sve dok nismo shvatili kako se Atlantic Grupa priprema da realizuje svoje sponzorstvo vezano za hranu i piće. Veoma mnogo su nam pomogli svi sponzori. McCann Sarajevo, UniCredit banka, Fabrika duhana Sarajevo koja je čak prešla okvire našeg dogovora, STARline koji je osigurao Mercedes-Benz za prevoz kreativnih direktora od Beograda do Sarajeva i nazad te vozila za lokalne potrebe. Svi su oni sjajni i beskrajno smo im zahvalni. Ali Atlantic Grupa nas je sve iznenadila. Naravno, priprema hrane je kreativan posao i tu su mogućnosti Atlantic Grupe veće nego kod ostalih sponzora. Ali nije toliko bitan kulinarski show kojeg pripremaju, koliko ukupan pristup projektu. Čak su i nas uozbiljili i motivirali da sve ostalo dotjeramo prema njima. Aleksandra Kregar Brus je pokrenula cijeli regionalni tim Atlantica koji je angažovan na ovom projektu, uključujući i jedan od najboljih ljubljanskih restorana Vivo. Neću otkrivati dalje, ali catering će sigurno biti po svojoj kreativnosti na nivou kreativnih prezentacija Kanskih lavova. I još jedna stvar. Atlantic će u Vijećnicu postaviti Cube, skalameriju tešku 700 kg. Za kreativni relaks. Vidjet ćete kad dođete.
Hvala još jednom svim sponzorima!
Hvala i svima vama koji ste se registrovali za konferenciju i vama koji ćete to uraditi narednih dva-tri dana. Ima još slobodnih mjesta. Dođite, vjerujem da ćemo ispuniti sva vaša očekivanja.
Juče, u nedjelju popodne, mi je stigla sms poruka: „Prvi Lav je stigao u Sarajevo“. Javio se Vlatko Dimovski, I&F McCann grupa, koji je prvi stigao, vjerovatno zbog poslova u sarajevskoj agenciji McCanna. Danas idemo na ćevape pa ću ga sve ispitati.
Prošao sam maloprije kroz listu kotiziranih učesnika. Uglavnom dolaze svi koje smo željeli vidjeti na Kanskim lavovima. Očekujemo još neke prijave. Bit će to zaista pravi praznik kreativnosti.
Ako i vi razmišljate, prijavite se na www.media-marketing.events. Tu ćete naći sve informacije koje će vam pomoći da se odlučite.
Event Kanski lavovi u Sarajevu će za portal Media Marketing imati i povijesni značaj. Tu ćemo snimiti prve intervjue za MM TV, video kojeg ćemo emitovati na portalu i našem YouTube kanalu. Dugo se pripremamo da pokrenemo video sadržaj. Sad je konačno došlo vrijeme. Poslije engleske verzije portala u realnom vremenu, video je slijedeći korak. Radimo samo sa najboljim i zato smo za partnera u video produkciji odabrali Foto Art. Hvala Gordanu Memiji. Za produkciju samog eventa za partnera smo odabrali BlowUp. Hvala Almiru Palati.
Kako ono kažu? Na kraju, ali ne i najmanje važno, želim se već sad zahvaliti svom timu. Neumornom i visprenom, svemogućem Amiru Sipoviću, Adnanu Arnautliji koji je odnedavno preuzeo odgovornost izvršnog urednika MM portala i čovjeku koji brine o engleskim verzijama Media Marketinga i Art&Businessa pa i pored svega nalazi vremena da poneku pametnu predloži i uradi za Kanske lavove, Sabini Muminović, djevojci koja predstavlja pravo osvježenje u timu i digitalnoj sveznalici, mlađanoj Adviji Kuburi koja se brine za logistiku i upravlja finansijskim dijelom projekta.
Kako je Branimir Brkljač postao Bosanac
Taman kad sam završavao ovaj tekst stigao mi je mail od Baneta Brkljača. Poslao mi je link da vidim jedan tekst na internetu.
Kada sam prije par godina upoznao Baneta na Weekend Media Festivalu, pitao sam ga gdje mu je domicil. Rekao je, da ne zna šta da kaže. Njegova kuća je u Mokrinu (Vojvodina), zbog obaveza najviše vremena provodi u Ljubljani gdje ima stan, kćerka sa bivšom suprugom je u Zagrebu pa često ode da je vidi. „Tako da ne znam šta da ti kažem gde ja živim“. Nova vijest je da je Branimir Brkljač postao Bosanac. Tako kazali Amerikanci i to ne bilo koji, a kad Amerikanci nešto kažu onda je to to, nema druge.
U februarskom broju Fast Company, koji je dobrim dijelom posvećen Innovation festivalu New York na kome je Bane bio i o čemu je pisao za MM, u uvodniku glavnog urednika, Roberta Safiana, koji je takođe posvećen festivalu, Robert u prvom pasusu između ostalog citira rečenicu iz Banetovog teksta, ali ga navodi ne imenom i prezimenom, već kao »učesnika iz Bosne«, jer je taj tekst pročitao, naravno, na »bosanskom« portalu :)
Evo pa pročitajte: www.fastcompany.com/embrace-the-unexpected
