Drugi jezik na kojem je dostupan ovaj članak: English
Piše: Teodora Migdalovici, Cannes Lions ambassador
Terry Savage je sa Cannes Lions međunarodnim festivalom kreativnosti proveo 33 godine, a gotovo pola tog vremena kao njegov predsjednik. Za ovogodišnje, 65. izdanje, odlučio je odstupiti i nastaviti karijeru u malo drugačijem pravcu.
Kao posvećen promatrač scene i „lovac na festivale“ zadnja dva desetljeća, mogu iz prve ruke govoriti o globalnoj dinamici kreativne industrije. Nebrojene studije slučaja žive u mojoj glavi. Neke se čak ne mogu pronaći ni u arhivima. Sjećanja o izvanrednim ljudima i kompanijama koji su mijenjali pravila igre. Ali, ako me pitate za ime nekoga ko je za svog života istinski utjecao na historiju i evoluciju ove discipline, odgovor bi bio Terry Savage. Evo zašto.
Šta su Cannes Lionsi bili 90-ih, prije Terryjevog doba? Bio je to uglavnom zapadnjački oglašivački festival, s tek nekoliko egzotičnih zemalja koje su se pojavljivale kao začin, i suptilnim prezirom za sve ono što nije bilo engleskog, francuskog ili španskog porijekla.
Što su Cannes Lionsi postali pod njegovim utjecajem? Jedna sjajna scena na kojoj će napredovati talenti iz svih krajeva svijeta, bez obzira jesu li to neke bivše kolonije ili ne, bez obzira da li su to izolovane kulture ili ne, daleko iznad granica samog oglašavanja. Postali su scena koja istražuje sve vrste kreativnih izraza u ogromnom spektru područja, od diplomacije do biznisa, od astrofizike do mikrobiologije, od programiranja do političkog marketinga, pružajući prostor različitim, ali nezaboravnim mišljenjima aktivista, zviždača, „smorova“ i lidera koji mjenjaju svijet.
U zadnjih 15 godina, Lionsi su postali prostor za viziju, sadržaj i vrijednost koji mogu nahraniti one koji su gladni nadahnuća tokom cijele godine, kroz sistem u kojem je za razliku od bilo koje druge slične strukture u svijetu kapitalni kriterij bio kompetencija izvan politike. To je prostor gdje dobre ideje nisu imale nacionalnost, i gdje se išlo ravno u praksu. Tokom naših redovnih sastanaka predstavnika festivala, nekoliko puta se to dogodilo i s mojim sopstvenim prijedlozima – kao što je bila ideja da imamo kategoriju PR Lions, opsežnije kategorije za Young Lions natjecanje, drugačiju, pristupačniju pristupnu naknadu za studente, ili da se Eurobest preobrazi u nomadski festival. Dobra ideja bila je dobra ideja. Bez rasizma, predrasuda ili skrivenih primisli. Kakvo je to samo osvježenje bilo.
Terry bi vas potaknuo da razmišljate, da vjerujete u ono što je u redu, da kažete svoje mišljenje, da budete hrabri i da se borite za neki cilj. Da se borite za zdraviju industriju, i u konačnici za ideje koje utječu ne samo na brendove i kompanije već na kraju dovode i do boljeg svijeta uopšte.
Dozvolite da vas podsjetim. Kao predsjednik festivala, on je bio osoba koja je reputaciju festivala stavila ispred svega ostalog, što je u osnovi bio glavni razlog zbog kojeg su čak i ljudi iz manje naprednih dijelova svijeta stvorili budžete kako bi se uključili u festival. Stoga su Lionsi postali jedini događaj u svijetu koji je u mirovinu poslao trofeje za neke sumnjive izvedbe, lažne kampanje, ukradene ideje i bilo koja druga nezdrava ponašanja kada je u pitanju etika.
Pod njegovom vizijom, kroz nove, neočekivane kategorije, nove nagrade (poput Lion of St. Mark, kojom se odaje počast životnom doprinosu u našoj industriji), brigu za pošten omjer između muškaraca i žena u sobama za žiriranje, i mnogo drugih detalja, tokom perioda od 15 godina Cannes Lions je postao vrlo inovativna platforma sama po sebi, i događaj koji je svima bio za primjer, referenca za divljenje, kopiranje i konačno usvajanje.
Postoje ljudi koji vladaju zastrašivanjem, terorom, politikom, demonstracijama sile ili zakulisnim savezima, prkoseći samim pravilima igre.
A na drugoj strani imate Terryja, koji je vodio kroz ljepotu načela, poštenost, implicitno uvažavanje, velikim talentom za pronalaženje tačno odgovarajućeg omjera između uočavanja i brige o talentu, davanje šansi onima koji ih nikada nisu imali, istovremeno stvarajući odlične poslovne rezultate, i stvarajući atmosferu u kojoj su se svi na kraju osjećali zadovoljno. Od njega sam naučila koncept “win-win-win” poslovanja i uspješno ga primjenjujem od tada. Svojom strogosti kad je u pitanju neutralnost, kroz pristup koji nije ostavljao prostor toleranciji za gluposti, i smisao za humor koji razoružava, Terry je mogao i zastrašiti i nagovoriti, generirati strukture gdje iste nisu postojale, izgraditi snažnu kičmu iz ćelija koje bi svako drugi ignorisao. On je bio jedan-u-milion koji će vidjeti potencijal.
Terry je preobrazio fancy, pomalo snobovski oglašivački festival u kulturni fenomen s praktičnim, opipljivim, dosljednim utjecajem na planetarnoj razini. Pogledajte samo njegov projekat koji će možda postati trajno naslijeđe njegove karijere – pokretanje SDG Lionsa i savez između festivala i UN-a.
Jedan od najdemokratskih, najotvorenijih i najutjecajnih ljudi u ovom velikom svijetu, Terry Savage vjeruje u moć vrijednosti, u industriji kojoj dominira vrijednost moći.
Ovaj sanjar ali i aktivni akter, pionir i istraživač, ostvario je sjajan uspjeh kao predsjednik Cannes Lionsa više od 15 godina, što je samo po sebi jedno divno čudo.
Nakon njegovog odlaska, Lionsi će zasigurno i dalje generirati posao i transformirati se, ali zasigurno nikada više neće biti isti.
Teodora Migdalovici je redovan posjetitelj Cannes Lions festivala već gotovo dva desetljeća bez prekida. U svojoj karijeri lovca na festivale i predavač, pridružila se kao delegat ili govornik preko 100 velikih događaja u svijetu kreativnosti. Ambasadorica je Cannes Lions festivala u Rumuniji od 2004. godine.)