Drugi jezik na kojem je dostupan ovaj članak: English
Napisao: Mehmed Mahmutović
Kako nisam znao kada će doći do drugog dijela kolumne, a od objavljivanja prvog je prošlo više od godinu dana, napomenut ću na ono što sam naveo tada, a to je da se mozak, primijetih nakon što sam prestao trenirati odbojku, isteže drugačije nego tijelo. Znatno bolnije. Ali, kada dođe do povrede, onda ti ne mogu pomoći ni terapeuti niti psiholozi. Trudiš se da sam izliječiš taj, pored duše i srca, najvažniji dio tijela.
https://www.media-marketing.com/kolumna/mehmed-mahmutovic-kopirajter-istezanje-mozga-part-one/
U naše je živote došao novi neprijatelj. Niko ga oko mene nije posmatrao tako kada smo se prvi put sreli sa novim pojmom koji nam danas ne predstavlja ništa strano. Komentarisali smo i u školama, i na poslu, u kafanama, na igralištima i za ručkom, tu kurvu od virusa što danas po svijetu koketira nanoseći ozbiljne štete. Virus je i tada bio prisutan, pa i u različitim interpretacijama. Mijenjao je naše živote, ali mi to nismo vidjeli i osjećali, kao što prečesto ne vidimo i ne osjećamo mnoge stvari koje nam se dešavaju ispred nosa.
Virus (COVID-19) prenosimo kapljično, kroz kašalj ili kihanje, ali i putem onečišćenih površina. Ulazi kroz usta, nos ili oči i pričvršuće se na ćelije u respiratornom sistemu. Zbog toga je veoma opasan po živote svih nas, ne samo onih o čijoj nam smrti najčešće govore. Upravo bi zbog toga trebalo da se svi pridržavamo naredbi koje smo dobili i ne dovodimo se u situaciju da nam smrt, ma koliko bili ili ne bili uplašeni, iskrenije i dublje zaprijeti.
Svjetska zdravstvena organizacija je pandemiju zvanično proglasila 11. marta. Šta mi radimo od tog momenta? Otkazali smo ostvarenje želja, zatvoreni smo u kućama i sužen nam je prostor. Međutim, nije nam sužen prostor djelovanja. Predavanja i poslove smo prebacili u online sferu. Relativno uspješno reagujemo na sve alate koji nam pomažu u organizaciji i posla i predavanja i sastanaka i ispijanja kafa online. Brzo smo u nama dobro poznatom prostoru oformili i urede i učionice i male koncertne sale. Do kad? To ni sami još uvijek ne znamo. Jesmo li zadovoljni? Ja jesam.
Influenserska životna apdejtovanja nisu više nove egzotične destinacije, oni koje vrijedi pratiti nastoje pružiti konkretnu pomoć kroz savjetovanje i razgovore sa stručnjacima. Oni koje ne vrijedi pratiti nastoje izbaciti nove proizvode, zaraditi i nastaviti svoje živote ne misleći koliko i kako bi trebalo da pomognu onima bez kojih ne bi bili to što jesu. Otac i majka, braća i sestre, tetke, prijatelji, profesori, treneri, vlasnici kompanija i svi koje poznaješ drugačije raspoređuju novac kojeg posjeduju. Također, i onaj kojeg bi trebalo proslijediti. Neki su ostali bez posla. Nekima se to desilo dok sam pisao ovaj tekst, a nekima će se tek desiti. Smanjuje se radno vrijeme, režu plate, a i razlike u prihodima su ogromne. Vrlo brzo je došlo do transformacije života i, potrebno je napomenuti, svijet je postao drugačiji. I onaj u nama i onaj izvan nas.
Šta se dešava u svijetu kreative? On postaje još kreativniji. Njegovi su stanovnici produktivniji. On postoji, opstaje i postaje snažniji i značajniji. On nam šalje značajne poruke, pušta nam muziku, vodi nas kroz online izložbe, probleme predstavlja na drugačiji način, informiše nas i šta sve već ne radi kako bismo se lakše snalazili u ovim vremenima. Ukratko, svijet kreative ne prestaje razmišljati, kreirati i dijeliti. A znate li zašto? Zato što je kreativna industrija puno više negoli ste mislili da jeste prije pojave koronavirusa. Ona je pokretač mnogih ekonomija i nikako i nikada ne smije biti zanemarena.
Sada su nam potrebniji ljudi koji razmišljaju drugačije i brže. Oni koji posmatraju drugačije. Oni jačeg senzibiliteta. U sebi stabilni. Oni čija unutarnja polja nisu doživljavala okupacije drugih. Oni koji umiju istezati svoje mozgove i čije ideje slobodno šeću pomenutim poljima tražeći trenutak da ih uvate i izvuku na vidljive površine. Izbjegavajmo filozofiranje i dublji ulazak u podrume problema, imali oni dovoljno svjetla ili pak bili mračni. Komunicirajmo kvalitetnije. To nam je jako važno! Kada se u ovim vremenima naučimo komunicirati kvalitetnije, puno će nam lakše biti komunicirati kada jednog dana napustimo naše prostorije. Zar na ispravnoj komunikaciji ne počivaju kvalitetniji odnosi? Kvalitetniji i jasniji životi?
Šta sa istezanjem mozga? Ovo je jako dobro vrijeme za preporod. Istražujte, čitajte, posmatrajte, budite iskreni u prenošenju osjećaja, budite iskreni u ispitivanju, mijenjajte odnose već sada, posebno onaj prema sebi samima. Priznajte sebi sve ono što vas je mučilo. Neka vam bude jasnije ko ste, gdje ste, gdje želite biti i šta uopće želite. Iskomadajte papirić na kojem ste zapisali sve svoje interese i potrudite se više saznati o onome koji vam je posljednji ostao u ruci. Fokusirajte se na ono što vas najviše interesuje. Saznajte više. Sada vas izvan ne očekuje ništa važnije od onoga što možete unutar svog prostora. A možete baš puno toga! Učinite svoj život funkcionalnijim i boljim. Deset takvih znači mnogo za sve one koji su na bilo koji način povezani sa istima. Studenti, čitajte više. Razmišljajte o dolasku do nečega novog, korisnog i implementaciji istog. Ili, prosto, tražite online kurseve. Pohađajte ih. Usavršavajte neki od stranih jezika. Ulažite u sebe puno više. Ne možemo samo da slušamo predavanja i mislimo kako će nas posao čekati. Dodatna vrijednost nikada nije izgubljena vrijednost.
Ne zaboravimo da sada imamo više vremena i za dušu i za srce.
Ne zaboravimo da postoje i oni koji možda nemaju svoje kuće. Ne zaboravimo da postoje i oni u čijim kućama nije idealno kao što je u vašoj ili mojoj. Istražimo takve slučajeve i potrudimo se pomoći.
Pratimo zvaničnu stranicu Svjetske zdravstvene organizacije (who.int) kako bismo što pravilnije reagovali na trenutnu situaciju. Perimo ruke redovno (radimo to i onda kada nam koronavirus ne naređuje)! Potrudimo se pružiti razumijevanje. Podržimo prvo ono što imamo oko sebe, pa onda sve ostalo. I ne zaboravimo na ljude koji nam, pored onih što spašavaju živote, nastoje ponuditi sadržaj i prenijeti informacije, sve te ljude koji nas nastoje ujediniti, pomoći nam kako znaju i umiju, dajući nam dijelove onoga što jesu. Onoga u čemu su najbolji.
Svijet će nakon ovoga, definitivno, biti drugačiji. Kao što smo i zaključili, on već i jeste drugačiji. Hoće li biti bolji ili neće? Neke odgovore ipak moramo pričekati.
Do tada, budimo bolji, bar za to ne moramo ništa da čekamo. Ili, kako bi nam rekla posveta u rokovniku kojeg dobih krajem augusta 2017te: “Neka tvoj stav prema budućnosti bude: Odgovorni smo sad za ono što nas u budućnosti čeka.”