Danas sanjari Mojca Randl, partner i CEO agencije Formitas, Ljubljana
Najdraži san iz djetinjstva?
Snova je u djetinjstvu bilo mnogo. Svijet, kakvim sam ga ja zamišljala, bio je bezgraničan i u njemu sam proživjela mnogo čudnovatih sati. Sjećanje na moje djetinjstvo temelji se prije svega na velikom broju promjena beskonačno omiljenih, i u mom sjećanju još uvijek vrlo živih događaja kada su se snovi pretvarali u stvarnost i postajali bogat dio moje priče.
O čemu sam sanjala kada sam ulazila u svijet marketinga?
Prije bih rekla da je svijet marketinga našao mene, nego ja njega. Priznajem da je to bila ljubav na prvi pogled.
Ove će se godine navršiti 30 godina od kako marketing i ja ruku pod ruku koračamo kroz vrijeme. Bilo je snova, bilo je želja i oboje sam, zajedno s partnerima Andrejem (Pompeom) i Mitjom (Tuškejem) te brojnim Formitasovcima pretvarala u ciljeve. Zajedno smo tražili puteve, borili se i veselili uvijek iznova kada bismo dosegli ciljeve. Stalno nas je pokretala nezaustavljiva želja za promjenama na bolje (i pri tom smo uživali kao prvih dana), i obećanje da nikada nećemo izgubiti radoznalo i veselo dijete u sebi. Za ovo zadnje ću vječno biti zahvalna svima njima i sebi, naravno.
Da li je velika ideja Štartaj Slovenija prvo bila san?
Od prvog dana postojanja agencije Formitas sam s partnerima bila svjesna moći koju oglašavanje ima i uvijek smo brižljivo pazili da se prema njoj odnosimo odgovorno. Svijet koji smo stvorili mi, ljudi, pun je neprijatnih, često za čovjeka vrlo krutih manjkavosti. Ako oglašavanjem možemo nešto promijeniti na bolje, onda je to zasigurno moćnije od bilo čega. Startaj Slovenija je projekat koji se dotiče ozbiljne teme osjećaja bezizlaznosti koji je u Sloveniji snažno prisutan, prije svega među mladim ljudima. Startaj Slovenija mijenja opće uvjerenje da se ništa ne može u stav da je moguće. Dokazuje da svaki pojedinac može mnogo, a da zajedno možemo sve. I sretna sam da je tako. Kampanja Startaj Slovenija je od prvog dana imala jasan cilj i rezultat je traženja i kreiranja puteva do njegovog ostvarenja. To je sigurno projekat za koji si s puno strasti morao vjerovati da ga je moguće ostvariti.
Koji me je san doveo do ovoga gdje sam danas?
Vjerujem da me do tu gdje sam nisu doveli snovi već strast prema tome što radim, vječna radoznalost i potraga za novim, nepoznatim, disciplina duha i uma te intuicija i vjera da će sve biti OK.
O čemu sanjam danas?
Dijete u meni, koje je sanjarilo, čini to i dalje. Sanjari o svim nepročitanim knjigama, o svim neposjećenim zemljama, o sitnim, naizgled nevažnim stvarima koji začine svaki dan. Poslovno ne sanjarim, već postavljam ciljeve i temeljito razmišljam kako do njihovog ostvarenja.
Sanjam li više tokom dana, ili tokom noći?
Sanjarim, kad sam sama sa sobom i imam vremena samo za sebe. Bez obzira na doba dana ili na to koji je dan u sedmici.
Postoje li snovi od kojih sam odustala?
Ne! Do kraja ću vjerovati da je sve moguće samo ako to dovoljno želiš i ako si se spreman za to boriti, ako ne odustaneš na prvoj prepreci već uvijek iznova pokušaš barem još jednom.
