Protekla tri dana smo, kao medij, imali privilegiju da objavimo tekst Miše Lukića u tri nastavka o tome kako generativna vještačka inteligencija mijenja komunikaciju brendova. Činjenica da nam je Miša posvetio dio svog vremena na odmoru u Grčkoj čini da naše zadovoljstvo bude još veće.
Miša Lukić je jedinstvena pojava u regionalnoj komunikacijskoj industriji. Izuzetno je kreativan, praktičan, inovativan… Svoje znanje nesebično dijeli sa drugima tako da ovo nije prvi put da nam Miša šalje tekst koji će, sve one koji ga pročitaju, obogatiti novim znanjem i inspirisati da učine korak više u svom poslu i životu.
Ovih dana otvorio sam sve Mišine tekstove koje smo do sada objavili. Ima ih oko 25 i svaki od njih kao da je pisan juče. Sve što je najavljivao bilo je tako pa i ovi tekstovi o mijenjanju komunikacije brendova pod uticajem generativne AI sigurno najavljuju ono što će u komunikaciji brendova obilježiti godine koje dolaze. Čitanje nekih od tekstova objavljenih prije deset ili petnaest godina me je totalno osvježilo i dalo mi novu energiju koja mi je potrebna (posebno tekst: Dragan Sakan, čovjek budućnosti). Ostario sam, spor sam, ali još uvijek dostižan i zato mi je svako nadahnuće dobrodošlo. Mene ako hoćete počastiti ne šaljite mi poklone. Javite mi neku lijepu vijest, pošaljite mi tekst za portal koji će i mene inspirisati. Mišo hvala ti, pravo si me počastio svojim tekstovima.
Miša Lukić je u “našem” poslu 25 godina, a ja duplo više i još pet godina povrh toga (55). Miša je u prethodna tri teksta pisao o promjenama koje su se dogodile pojavom umjetne inteligencije. To me je navelo da razmislim o svim promjenama koje su se u mom poslu dogodile prethodnih 55 godina. Kako su mi misli navirale zapisivao sam ih na papir. Dogurao sam do pet stranica, previše da bih to preneo u Dnevnik. Bio bi to dugačak tekst iako sigurno zanimljiv mlađim ljudima koji nisu nikada ni čuli za neke stvari kroz koje je moja generacija prošla. Možda nekad i uhvatim vremena pa napišem taj tekst. Bilo je u tih 55 godina svega i svačega, u svakom slučaju uzbudljivo. Svaka je promjena sa sobom donosila nešto novo, iznenađujuće, ponekad čak i revolucionarno.
Ipak ću ovdje pomenuti moje prvo sjećanje o reklamnoj indusrtriji. Vratit ću se u 1957. godinu kada sam imao sedam godina. Tada su reklame objavljivane samo na radiju, u novinama i na plakatima. Atrakcija su bili letci koje su članovci aero klubova izbacivali iz aviona. Uzeli bi veliku vreću reklamnih letaka i izbacivali ih iz aviona, a mi smo ih uzimali sa ceste, često iz bara i blata i nosili kući roditeljima kao neku veliku vrijednost. Dobro se sjećam, iako je to bilo prije gotovo 70 godina, da smo mi djeca trčali ulicom sa pogledom prema nebu uzvikujući Avione baci letku, dat ću ti tetku!. Od ove parole do umjetne inteligencije dogodilo se mnogo toga. Uh!
“Češljajući” tako ovih dana Mišine tekstove naišao sam i na tekst koji je bio u nekom rezervnom folderu “Miša” i koji nikada nismo objavili. Činim to sada jer ga smatram iznimno važnim za razumijevanje Mišine filozofije života i bolje upoznavanje njegove ličnosti.
Miša je ovom kratkom tekstu dao naslov: Nova godina simbolizuje početak novog poglavlja u knjizi zvanoj Život.
Iako je NG još daleko, tekst je aktuelan svakog dana, svake sedmice i svakog mjeseca tokom cijeloga života. Pokušajte ovo zapamiti i tako raditi. Život će vam biti mnogo bogatiji i sadržajniji.
Već mnogo godina unazad ja imam uvek istu rezoluciju za svaku Novu godinu koja glasi:
Pitati sebe na kraju svake nedelje da li bi uvrstio neki momenat iz prethodnih sedam dana u svoj životni film.
Pitati sebe na početku svake nedelje šta bih mogao da uradim u sledećih sedam dana, na šta bi posle svoje 80. godine bio ponosan.
Pitati sebe, na kraju svakog dana, nedelje, meseca i godine, jesam li u bilo kom pogledu mogao bolje: za porodicu, za prijatelje, za firmu, za klijente, za Srbiju, za svet, za čovečanstvo…za sebe!
Juče sam pio kafu sa Irenom Miličević Vukoja. Naravno, razgovarali smo o predstojećoj Woman.Comm konferenciji (15. i 16. oktobar) i No Limit BH Advertising Festivalu (21. novembar). Kada je Irena u jednom trenutku krenula komentarisati Mišine tekstove, naravno vrlo pozitivno, predložio sam joj da pozove Mišu na No Limit da održi ekskluzivno polusatno predavanje prije same dodjele nagrada. Bio bi to novi format koji bi značajno obogatio festival, čvršće ga povezao sa regijom. Sarajevo ima najbolji filmski festival u regiji i šire, Sarajevo isto tako može imati i najbolji advertising festival u regiji. Miša Lukić je najbolji početak ostvarivanja te misije.
Irena i ja mu sutra šaljemo poziv da nam bude gost u Sarajevu. Nadamo se da će naći vremena.
