Drugi jezik na kojem je dostupan ovaj članak: English
Kako se na odgovoran i stručno utemeljen način odnositi prema lokalnom dizajnerskom naslijeđu? Postoji li percepcija o industrijskoj prošlosti iz druge polovine 20. vijeka u našem društvu danas i kakva? Tek su neka od pitanja koja su poslužila kao povod umjetničkim i naučno-istraživačkim aktivnostima u okviru projekta Retrografija Dizajna kojeg su u ljeto 2015. godine inicirali i realizirali historičar umjetnosti Irfan Hošić, grafički dizajneri Damir Midžić i Adnan Suljkanović te studenti dizajna sa bh. univerziteta – Azra Kurbegović, Senad Beganović i Ahmet Prošić. Oni su tokom pet dana obrađivali devastirani materijal i artefakte iz organizacione jedinice Atelje – nekadašnjem odjelu za dizajn i reprofotografiju bihaćke tvornice savitljive ambalaže “Polietilenka” – koji je u određenim trenucima zapošljavao i do trinaest dizajnera, reprofotografa i montažera. Pored umjetničke intervencije, koja je pobudila veliku pažnju javnosti i medija, ova akcija je poslužila i kao prostor naučne valorizacije pronađenih artefakata te je u kasnijem trenutku, u zagrebačkom naučnom časopisu Holon, objavljen i tekst historičara umjetnosti Irfana Hošića Industrijska zona Bihać: dizajnerska produkcija u bihaćkim poduzećima, u vremenu socijalizma (Holon 6/1, 2016. Str. 100-121).
Gotovo poslije dvije godine ista ekipa odlučila se da kompletan materijal uz ovaj istraživačko-umjetnički projekat dokumentira i katalogizira u formi publikacije. Publikacija Retrografija Dizajna objavljena je u martu 2017. godine (Tehnički fakultet UNBI, ur. Irfan Hošić) na 176 stranica u punom koloru. Kompletan sadržaj knjige dostupan je dvojezično na bosanskom i engleskom jeziku i sadrži tri cjeline. Prva predstavlja uvodni tekst naslovljen Retrografija Dizajna i estetika propadanja, koji cijeli događaj pokušava kontekstualizirati, tj. smjestiti u odgovarajuće društvene i umjetničke prilike. Autor tog poglavlja Irfan Hošić navodi: Na tragu strategije savremene kustoske prakse i umjetničkog djelovanja koje podrazumijeva alternativno, urgentno, direktno i site specific promišljanje, te involviranjem društvene zajednice, Retrografija dizajna se u svojoj konačnici razvila u multimedijski događaj sa snažnom interakcijom s bivšim radnicima i zainteresiranom javnošću posredstvom širokog spektra domaćih medija.
Drugi dio publikacije dokumentirao je sve važnije događaje koji su tokom trajanja akcije u julu 2015. godine bili zabilježeni na blogu retrografija.wordpress.com. U tom dijelu našlo se jedanaest tekstova manjeg obima koji su pisani neposredno nakon svakog izvođenja. U tom dijelu publikacije reproducirane su fotografije nastale tokom akcije, a koje kao vizuelno svjedočanstvo govore o karakteru i obimu cijelog projekta. Taj segment pokrio je najveći dio knjige i kao svojevrsni katalog nastalih radova dokumentira do u detalj cijelu intervenciju.
U zadnjem dijelu publikacije reporduciran je pomenuti tekst Industrijska zona Bihać: dizajnerska produkcija u bihaćkim poduzećima u vremenu socijalizma.
Sve teksove u publikaciji Retrografija Dizajna potpisuje Irfan Hošić, dok je za njeno oblikovanje zaslužan duo kojeg su činili Adnan Suljkanović i Damir Midžić kojima je asistirao Ervin Čaušević. Fotografije u publikaciji radili su Damir Midžić, Adnan Suljkanović, Amir Husak i Izet Sadiković. Za štampu je bio zadužena štamparija Grafičar iz Bihaća. Publikacije je finacirana sredstvima koje su izdvojili BH Telekom, Tehnički fakultet UNBI, Atlantis vcap iz Kulen Vakufa, regionalni portal o oglašanju Media Marketing, print studio Grafika iz Bihaća, uz tehničku pomoć Udruženja Ventilator i Fondacije Revizor iz Bihaća.
