Odbijenica za posao obično stiže kao nekoliko pažljivo formuliranih rečenica. Zahvala na interesu, obavijest da je kompanija odlučila krenuti u drugom smjeru, možda procjena da kandidat nije pravi culture fit. Kampanja Reject the Rejections uzima upravo taj poznati jezik i vraća ga sistemu koji ga proizvodi.
Britanska neprofitna organizacija People Like Us, koja se bavi ravnopravnošću etničkih manjina na tržištu rada, zajedno s kreativnom agencijom Worth Your While pokrenula je kampanju koja problem automatiziranog zapošljavanja posmatra iz perspektive ljudi koji često ni ne znaju je li njihovu prijavu uopće vidjela druga osoba.
U njenom središtu je četverominutni film Dear [Name], u kojem Ebenezer Gyau, glumac poznat po serijama Amandaland i Black Mirror, izgovara rečenice preuzete iz stvarnih odbijenica poslanih kandidatima iz etničkih manjina.
Film je režirala Amara Abbas kroz produkcijsku kuću new-land. Gyau se nalazi u gotovo praznoj čekaonici, ispred dvosmjernog ogledala iza kojeg sjedi tim bijelih zaposlenika. Kako se nižu dobro poznate formulacije odbijanja, od odluke da se „krene u drugom smjeru“ do poruke da kandidat „nije baš pravi culture fit za tim“, formalni jezik postupno ustupa mjesto frustraciji zbog sistema koji donosi odluke o ljudima.
U prostoriji su i drugi kandidati iz etničkih manjina. Čekanje završava telefonskim pozivom kojim se saopćava da je posao dobila jedina bijela kandidatkinja, nakon čega ona prelazi na drugu stranu ogledala i pridružuje se zaposlenicima.
Film, međutim, nije zamišljen kao izolirana metafora.
Nova istraživanja na kojima se kampanja temelji pokazuju koliko je automatizacija već postala dio iskustva traženja posla u Velikoj Britaniji. Istraživanje koje je za People Like Us proveo Censuswide obuhvatilo je 2.000 tražilaca posla. Među ispitanicima koji su u prethodne dvije godine bili odbijeni za posao, 74 posto sumnjalo je da je barem jedna odluka donesena automatizirano, bez ljudskog pregleda njihove prijave. Istovremeno, samo 15 posto kandidata navelo je da ih je poslodavac obavijestio o korištenju automatiziranog sistema.
Razlika se vidi i u načinu na koji kandidati pokušavaju proći kroz takve procese. Prema istraživanju, 70 posto etnički raznolikih kandidata uklonilo je ili prikrilo neki dio vlastitog identiteta u CV-u, u poređenju s 57 posto bijelih kandidata. Drugi podaci navedeni uz kampanju pokazuju i da su kandidati iz etničkih manjina češće odbijani u prvom satu nakon prijave, njih 41 posto u odnosu na 32 posto bijelih kandidata.
Umjesto da automatizaciju predstavlja kao problem koji se može riješiti jednostavnim povratkom na potpuno ručne procese, kampanja fokus stavlja na transparentnost i kontrolu nad načinom na koji se tehnologija koristi.
„Poslodavci ovdje nisu negativci. Većina pribjegava automatizaciji s dobrim namjerama kako bi se nosila sa sve većim brojem prijava, a četiri od deset to čine vjerujući da time smanjuju pristranost“, rekao je Sheeraz Gulsher, suosnivač People Like Us. Dodao je da dobra namjera nije dovoljna zamjena za nadzor, posebno kada su poslodavci koji su provjeravali svoje sisteme utvrdili razlike u ishodima prema etničkoj pripadnosti.
Kampanja zato kandidatima daje i praktičan način da preispitaju odluku. U saradnji sa Planes Studio razvijen je alat putem kojeg odbijeni kandidati mogu kontaktirati potencijalnog poslodavca, pitati je li automatizacija imala ulogu u njihovom odbijanju te, gdje je primjenjivo prema britanskom zakonu o zaštiti podataka, zatražiti ljudski pregled odluke.
People Like Us istovremeno poziva poslodavce da otvoreno navedu koriste li automatizirane sisteme za selekciju kandidata i da provode nezavisne provjere njihove pristranosti, dok od vlasti traži razmatranje dodatnih zahtjeva za transparentnost. Time Reject the Rejections raspravu ne svodi na pitanje treba li tehnologija biti dio zapošljavanja, već pažnju usmjerava na ono što se događa kada odluka postane brža od mogućnosti kandidata da razumije ko ju je, ili šta ju je, zapravo donijelo.
