(Piše Luka Duboković, Managing Director BBDO Zagreb)
Današnji četvrti dan opet je nakrcan zbivanjima da zaista ne znate kud bi prvo krenuli i što bi prije išli gledati. Svašta se danas događalo: bili su tu Anna Wintour, Will Smith, Usher, Gwyneth Paltrow, Anderson Cooper… Nabrajam samo celebrityie. Gdje su još svi oni zanimljivi profesionalci koje biste isto tako željeli poslušati, a jednostavno ne možete. Ljudi je sve više, do kave doći je sve teže, tako da hvala kolegama iz OMD-a u čijem šatoru sam redovito pronalazio okrjepu. Hvala im i na prekrasnom jučerašnjem gostovanju Thomasa Freidmana, inače autora nekoliko odličnih knjiga i kolumnista New york Timesa, koji na tako jednostavan način prepričava i objašnjava komplicirane svjetske i domaće (SAD) geopolitičke/ekonomske prilike. Zaista je bilo inpirativno slušati ga, lijepi odmak od marketinškog žargona koji slušamo zadnja četiri dana.
Počelo je ujutro s Annom Wintour, umjetničkom direktoricom svih izdanja CondeNasta, javnosti i dalje najpoznatija po sunčanim naočalama, kao glavna urednica Vogue-a te kao inspiracija za lik zle šefice koja terorizira Ann Hathaway u filmu Vrag nosi Pradu. Gđa Wintour je održala govor-prezentaciju gdje praktički nije pokazala niti jedan slajd na ekranu, govor toliko drukčiji od svega što smo do sada u Cannesu gledali, ali opet jako zanimljiv. Kaže da su oni upravo ignoriranjem pravila digitala (odmah, kratko, brzo) kreirali neke od najvećih priča ikad ispričane u povijesti novinarstva. Samo jedan od navedenih primjera je odličan tekst (tema) o Scientologiji koji je objavio New Yorker. Tekst je kasnije poslužio kao predložak za odličan dokumenarac na HBO-u.
Will Smith je bio nevjerojatno inspirativan i zabavan. Pravi šoumen koji je na vlastitim primjerima (gdje se nije sramio navesti i neke svoje loše) podsjetio sve nas da u začetku svake dobre ideje mora biti univerzalno primjenjiv zaplet. Tehnologija je razgolitila proizvode uključujući i industriju zabave. Primjer: prije ste mogli pustiti film u petak vani i do srijede nitko ne bi znao da ništa ne valja, a vi ste već zaradili hrpu para. Danas? Danas već nakon 10 minuta projekcije cijeli svijet zna da vam film smrdi. Cheating is over, kako to lijepo kaže Will.
James Hurman, inače bivši planer u agenciji Colenso BBDO Auckland, održao je odlično predavanje o povezanosti između kampanja za brandove, koji su osvojili nagrade u kreativnosti i tržišnog uspjeha. Njegova knjiga The Case for Creativity je štivo koje ne smijete propustiti ukoliko želite najbolje za svoju kompaniju. S njime na pozornici su još bili i Jim Stengl (ex ceo P&G) i Jonathan Mildenhall, cmo Airbnb-a. Jim Stengl je čovjek najzaslužniji za transformaciju P&G-a u globalnu kreativnu kompaniju. Jim ima jednostavan recept za sve komanije koje žele uspješnije poslovati: dođite u Cannes, isplatiti će vam se!
Nakon Jamesa, na glavnoj pozornici nastupio je Adam Grant. Autor bestselera Give and Take i zadnje knjige koja mu je nedavno objavljena – Originals. Igrom slučaja sam Originals pročitao netom prije dolaska u Cannes i mogu najtoplije preporučiti svakome. Uglavnom, Originals na puno slučajeva i primjera dokazuje niz stvari za koje ranije nisu postojali pouzdani dokazi za nabolju praksu. Npr. dokazano je da brainstorming uopće nije dobra metoda za generiranje ideja. Dobro je stormati oko već postojećih ideja, ali ne i za njihovo generiranje. Tko je najbolji za predviđanje uspjeha novih ideja na tržištu? To nisu ni potrošači niti manageri već one kolege koji također rade na smišljanju sličnih ideja. Zašto? Zato jer su presubjektivni za ocjenu vlastitih ideja, ali i vrlo objektivni za ocjenu tuđih. To u prijevodu znači da za ocjenu kretivnih ideja u oglašivačkoj agenciji najbolji test za ocjenu da li je nešto dobro ili nije nisu ni potrošači niti klijenti već kolege kreativci.
Na kraju se na pozornici zaista dogodio menage a trois (ne baš onako kako ste možda zamislili) i to u predavanju o kolaboraciji i generiranju ideja. Sama prezentacija je održana na način da su tri tipa ležala zajedno u krevetu (u pidžamama) i istovremeno kolaborirali o predavanju o kolaboraciji. Sve skupa je više sličilo na performance, a manje na samo predavanje. Na kraju se u krevet pridružilo još desetak ljudi iz publike i sve se pretvorilo u veliki šou koji realno i nije baš imao nekog smisla. Forma ispred sadržaja? Ne hvala!
Da kolaboracija može dovesti do kvalitetnih rješenja pokazalo se kasnije na Shutterstock partyu. Naime, Damiru Ciglaru sam govorio da na slijedeće Dane komunikacija naprosto mora dovesti ekipu iz SNASK-a, švedske agencije, koji su razvalili prvi dan festivala sa svojim predavanjem (kolega Almir je pisao o njima). Kasnije, oko jedan ujutro, Almir kaže da je vidio lika iz SNASKA (inače nemoguće ga je ne zapamtiti – azijat s dugom crnom kosom i Clark Gable brčićima), ja sam krenuo u potragu za njime zajedno s Ciglarom i Ackermanom. Uglavnom, da skratim priču, našli smo ga, Ciglar mu je vrtio slike Rovinja i Lonea, čovjek je rekao da dolazi (zajedno sa bendom) tako da, ako dogovor u jedan ujutro s popriličnom dozom alkohola možemo smarati zaključenim, vidimo se slijedeće godine u Rovinju na SNASKU-u, zabava je zagarantirana!
