This article is also available in: English
Izvor: Jutarnji list
Autor: Gordana Grgas
Golema tvornica novca cijeloga sustava bila je tvrtka za zakupljivanje medijskoga prostora Digitel medijski servisi (DMS), koja je osnovana 1998. godine, a vodila ju je Jasna Hrvić Smolec. U 2007. su joj prihodi bili 340 milijuna kuna i dobit oko 10 milijuna kuna, bila je najveća na tržištu.
Paralelno je poslovala kreativna agencija Digitel, a otprilike u isto vrijeme osnovana je i agencija za odnose s javnošću, Premisa, koju je od početka vodio Aljoša Roksandić. Za komunikacijski biznis su ga, prisjeća se Vince, obučavali u Sloveniji, u agenciji Pristop. Tu je agenciju s partnerima osnovao Franci Zavrl, nekadašnji urednik Mladine. S Pristopom je otad suradnja bila više-manje kontinuirana.
Stvari su se za digitelovce zakoturale u ozbiljan i veliki biznis s prvim većim ugovorima za HT, koji je od 1999. godine vodio Ivica Mudrinić, bivši ministar iz redova HDZ-a. Koji su iznosi tu okrenuti u idućih 10-ak godina ilustrira podatak da su samo u 2008. godini T-Mobile Hrvatska i T-Hrvatski Telekom za zakup medijskog prostora predviđali potrošiti 320 milijuna kuna i bili najveći oglašivači, iza kojih je s 310 milijuna kuna bio Agrokor. Digitel je, pritom, za HT kreirao i gotovo sve reklamne kampanje, a taj dio sustava u najboljim je godinama imao oko 80 milijuna kuna prihoda.
Općenito, na prijelazu milenija dogodio se veliki boom marketinško-komunikacijskoga biznisa u Hrvatskoj, a jedan od prvih zaposlenika Premise, bivši novinar i glazbeni menadžer Ozren Kanceljak, opisuje ga kao El Dorado. To vrijeme smatra najboljim i najkreativnijim u svojoj karijeri, ali je otišao iz Premise jer je, kaže, htio biti svoj gazda. U svakom slučaju, vratio se kao “specijalac” još dva puta – u vrijeme povezivanja s Pristopom, a drugi put kad je pokušao 2014. godine restartati poslovanje dviju tvrtki iz sustava, kreativne agencije Digitel i Premise, koje su bile u predstečajnom postupku.
Premisa je 2013. godinu završila s 10,6 milijuna kuna prihoda i 1,5 milijuna kuna dobiti, što je bilo manje nego prethodnih godina, ali ipak ne dramatično, te s velikim potraživanjima od povezanih tvrtki i obvezama zbog sudužništava i jamstava. Agenciji Digitel, nukleusu od kojeg je narastao cijeli sustav, prihod je pak snažno pao – na jedva petinu u odnosu na pretkrizne godine, tako da je 2013. završio s 10 milijuna kuna i pet zaposlenih te u gubitku. Obveze dobavljačima i povezanim tvrtkama bile su oko 9 milijuna kuna, a bio je pritom i sudužnik/jamac za Digitel komunikacije i Digitel projekte u iznosu od 62 milijuna kuna.
Zlatne godine
“Razdoblje od 1998. do 2008. godine u Hrvatskoj je bilo zlatno doba marketinga. Tržište je bilo živo, dolazili su novi igrači, a Digitel je jahao na tom valu. Išlo im je super”, prisjeća se reklamni i PR stručnjak Boris Malešević, koji je u to vrijeme bio vlasnik tvrtki Public Image i Designsystem.
Digitelovci su se trudili u svemu biti drukčiji, a to su pokazivali i skupim uredima smještenima na dva kata u Banjavčićevoj ulici u Zagrebu, uređenih dizajnerskim namještajem, a u nekim su sobama zaposlenici imali i DJ pult opremljen sa stotinjak starih ploča te su si za vrijeme i nakon posla puštali glazbu. U jednom je uredu bio i stol za stolni tenis i koš za košarku, sve je bilo u savršenom skladu s tadašnjim ekonomskim Belle Époque osjećajem u Hrvatskoj. Vladimir Smolec se pak tada počeo pojavljivati na Nacionalovim listama najbogatijih Hrvata.
U kratkom roku nastao je cijeli grozd Digitelovih povezanih, specijaliziranih kompanija, nad kojima je stajala tvrtka Digitel komunikacije kao krovna kompanija. U procesu preuzimanja konkurenata u jednom su trenutku unutar grupe bili i agencija Millenium promocija (Mario Petrović) i Predikat (Boris Lešić, koji je neko vrijeme bio direktor Premise), ali su za koju godinu izašli. Lešić sada vodi Conex Studio, agenciju za tržišne komunikacije. U tom je razdoblju i Kristina Laco bila suvlasnica Premise te neko vrijeme izvršna direktorica Digitel komunikacija. Kad je sve krenulo prema predstečaju, osnovala je s Violetom Colić samostalnu agenciju, Komunikacijski ured Colić, Laco i partneri. Prošle ih je godine angažirala nova uprava Agrokora da vode komunikacije koncerna s javnošću nakon donošenja “lexa”.
Eventi
Osim Premise te kreativne agencije Digitel koju je vodio Vince, posebno vidljive i uspješne u sustavu bile su Da! (2002.) i Pepermint (2002.), agencije za iskustvene komunikacije i event menadžment. To je bio pionirski posao na hrvatskom tržištu, a Da! je jednostavno procvao te je za pet godina, uoči izbijanja krize, imao prihode od čak 30 milijuna kuna. Vodio ju je Tomo Ricov, bivši novinar Poleta i Starta i poznati DJ iz Kulušića, a krajem 90-ih ga je u Digitel “mobilizirao” Vince.
“Producirali smo više od tisuću evenata u razdoblju između 2002. i 2010. godine. Klijenti su bili Heineken, Siemens, HT, Gilette, TDR, EPH te mnogi drugi. Radili smo i najveće sportske evente poput Snježne Kraljice, Svjetskoga prvenstva u rukometu, Azijske igre u Omanu…”, prisjeća se Ricov.
On je stekao 20 posto udjela u agenciji Da!, kako stoji u izvještajima, no 2010. godine odlučio se povući, a on i partner “ponijeli” su sa sobom agenciju Pepermint i njezin Weekend Media Festival “sa svim pravima i obvezama”. Tek tada je Ricov osnovao poznati klub Pepermint u Ilici, kamo je zalazio i Emil Tedeschi koji je tu povremeno puštao glazbu (nazivao se DJ SMS Deutsch), kao i tadašnji premijer Zoran Milanović i guverner HNB-a Boris Vujčić, prijatelji iz mlađih dana. Mediji su tada o njima pisali kao “dečkima iz Peperminta”, a fotografirani su nekoliko godina u veselim klupskim izdanjima na Badnjak. Danas je, kaže Ricov, i partner u nekoliko ugostiteljskih objekata: Johann Franck, Boogie i Kic, a vrati se i poslu DJ-a, kad stigne.
U svojem tržišnom blitzkriegu početkom 2000-ih Digitel je osnovao i produkcijsku granu biznisa, Ring Multimediju za proizvodnju televizijskih sadržaja, što je s vremenom preraslo u krovnu kompaniju Ujedinjene produkcije. Prema našim sugovornicima, u početnom je zanosu bio “spržen” velik novac. U postupku konsolidacije preuzimane su tvrtke koje su trebale donijeti nove poslove i novac te je tako 2007. godine u Digitel ušla i Core media (Vladimir Šelebaj Sellier i Dijana Čuljak). S medijskim otkrićima o sumnjivom poslovanju – što je rezultiralo sudskim procesom i osuđujućim nepravomoćnim presudama – taj je savez ipak razvrgnut.
U to je vrijeme u Digitel ušla produkcijska tvrtka Drugi plan (Nebojša Taraba i Miodrag Sila), koja je donijela igranu seriju Mamutica i emisiju Kod Ane, a razmatralo se i pokretanje televizije za žene TV Ona, u partnerstvu s Tončijem Huljićem. Drugi plan se, međutim, nije u sustavu dugo zadržao te je od 2013. godine samostalna tvrtka (Taraba i Sila otkupili su od Digitela 50-postotni udio), s danas međunarodno uspješnim projektima televizijskih serija Novine i Uspjeh, koje se mogu gledati na Netflixu i HBO-u.
Prekretnica i suradnja s Pristopom
Važna poslovna prekretnica za Digitel zbila se 2005. godine. Tada su se tri originalna osnivača Digitela odrekla dijela vlasništva u korist Roksandića, koji se iskazao u vođenju Premise te je postao ravnopravni četvrti partner. “Bila je to nagrada, ali i priznavanje realnosti. Dotad je Roksandić imao samo vlasnički udjel u Premisi”, tumači Vince. Zbog bolesti Vladimira Smoleca, upravljanje Digitel komunikacijama kao grupom preuzeo je Roksandić, ali uz Smoleca u upravi. Vince je pak ostao voditi kreativnu agenciju. Kako kaže, nije se s partnerima složio s tada najavljenom poslovnom strategijom širenja kompanije.
Te se godine Digitel povezao sa slovenskim Pristopom razmjenom vlasničkih udjela, nakon što je pala odluka o osvajanju regionalnoga marketinško-komunikacijskog tržišta. Nastala je Digitel Pristop Grupa koja se dičila sa sedam sastavnica, u Hrvatskoj, Sloveniji, Srbiji, BiH, Crnoj Gori, Makedoniji i EU (kupljene su tada i agencije u Ateni te Beču). Mnogi to danas opisuju megalomanskim projektom, a ideja je bila da se okrupnjeni i snažan biznis na kraju proda nekoj od velikih međunarodnih agencija. U grupi je 33 posto imao Pristop, 33 posto Digitel (bračni par Smolec, Vince i Roksandić) te 33 posto slovenski izdavačko-medijski konglomerat DZS Bojana Petana.
Iako je 2009. objavljeno da je u međuvremenu izrastao regionalni holding koji ima oko 100 milijuna eura prihoda i 400-injak zaposlenih, projekt se polako rasplinuo. Prije toga, DZS-ov je udjel otkupljen kroz tvrtku D ulaganja, objavljeno je, ali ne i iznos. Financijski repovi tih nejasnih aranžmana i ulaganja ostali su sve do raspada Digitela. Bojan Petan (DZS) u jednom je trenutku bio i prokurist u Digitelu, a slovenska banka NLB kreditirala je Digitel uz jamstvo DZS-a. Ona je svoja potraživanja pokušavala na razne načine naplatiti, ali je i DZS upao u financijske probleme.
Ipak, projekt Digitel-Pristop zamalo je uspio, kako se čini. “I EBRD je bio zainteresiran za ulazak u grupu, o tome se ozbiljno tada razgovaralo te smo bili pred potpisom ugovora, ali smo i mi i Slovenci na kraju odustali”, kaže nam Vince koji je, za razliku od partnera, smatrao je da bi EBRD donio Digitelu novu kvalitetu upravljanja i veću sigurnost. Nakon toga je čak postojala šansa da ih preuzme i dokapitalizira globalni marketinško-komunikacijski div WPP, ali je njihova analiza pokazala da su mogućnosti rasta dugoročno slabe te je uprava WPP-a odustala od akvizicije.
Sutra: Kako je propao Digitel (4): Maštali o burzi
