Decenijama je bila popularna (istinita) šala o 50 odsto marketinškog budžeta kojeg bacamo u prazno. Odnosila se na to da jednostavno nismo znali šta djeluje, a šta ne. Sada, već više od jedne decenije, slušamo mantru o tome koliko je podataka na raspolaganju i šta sve pomoću njih možemo saznati o svojim potrošačima, kako bismo ih što efikasnije ubijedili.
Direktori marketinga po cijelom svijetu se, prema podacima iz IBM-ovog istraživanja, boje eksplozije podataka i žele da im neko osigura „insight“ uvid. To malo podsjeća na situaciju iz uvodnog pasusa. Lijepo je bilo bacati novac i pozivati se na famoznih 50 odsto. Sad, kad sija sunce, postalo je malo prevruće.
IBM-ovo istraživanje otkriva, prije svega, kako se sve nenormalno brzo odvija u današnjem svijetu i kako smo za to nepripremljeni. Činjenica je, naime, da bismo se mogli barem još deset godina navikavati na upotrebu sve veće količine podataka. Da smo počeli prije nekoliko godina, današnja količina nam se ne bi činila prevelika kao eksplozija. Ko zna šta traži i šta mora pratiti, njemu nikada neće biti previše podataka.
Naravno, obrada podataka i upotreba rezultata dugoročno zahtijeva drugačiju organizaciju rada i raspodjelu marketinških budžeta.
