Zahvaljujući ljubaznosti potpisnika ovog teksta, dobili smo priliku da ga objavimo istovremeno s tjednikom Forum za koji je on pripreman i u kojem je objavljeno daleko više finansijskih podataka koji ilustruju činjenicu da PR agencije, kako je to premijer Milanović izjavio prije par dana, živjela od Vlade i javnih poduzeća pa zato vrište nakon Vladine odluke o ukidanju saradnje s agencijama za odnose s javnostima kojoj smo posvetili ovonedjeljnu temu na našem portalu.
Tekst objavljujemo u cjelini.
Posljednjih smo dana svjedoci kako se cjelokupnoj struci odnosa s javnošću želi prilijepiti etiketa „cmizdravaca“ zbog snažnog i oštrog protivljenja Vladinoj odluci o zabrani suradnje državnih institucija i tvrtki s agencijama za odnose s javnošću. Iako se za glavni razlog ovoj reakciji želi nametnuti financijski gubitak industrije, stvarni razlozi zašto se struka buni posve su drugačiji. Glavni je argument pritom činjenica da je navedena odluka prije svega potpuno diskriminirajuća. Iako često razjedinjeni, stručnjaci za odnose s javnošću ovog su puta jedinstveni u stavu kako je Vlada prilikom donošenja ove odluke zaboravila jednu važnu stvar – objasniti zašto ju je zapravo donijela.
Argument racionalizacije i smanjivanja troškova državne uprave i javnih tvrtki postaje prilično nevjerodostojan samo letimičnim pogledom na postotak prometa koji su agencije ostvarivale radeći s državom, a koji se protekle četiri godina kretao od 4% – 6%. Drugi argument koji se neslužbeno spominjao, kontrola ministara, također je, osim teškim populizmom, neobjašnjiv budući da je zaista teško obrazložiti stav jednog premijera koji ne želi da potezi, odluke i djelovanje njegovih ministara budu pažljivo i konstruktivno objašnjeni javnosti i biračima.
Ključan problem za vlasnike i direktore hrvatskih agencija nisu financijske posljedice ove odluke, već ružna poruka za više od 1000 ljudi koji pošteno rade svoj posao i više od 1000 studenata koji entuzijastično uče da bi sutra postali ravnopravni članovi struke. S druge strane, zabraniti agencijama, njihovim vlasnicima i ljudima koji ih vode, a koji su poslodavci, koji plaćaju poreze, doprinose i sva ostala davanja državi, da uopće ponude svoje usluge državi zaista je krajnje opasan presedan te pljuska bilo kakvom razvoju poduzetništva u Hrvatskoj. Svi se pitamo čime je struka odnosa s javnošću zavrijedila ovu pljusku jer, da je Vlada zaista željela uštedjeti, zar se ne bi na istom udaru našle sve intelektualne usluge, uključujući odvjetnike i pravnike, poslovne konzultante ili informatičke stručnjake? Također, svjetska i europska praksa potpuno je suprotna vladinoj odluci. Na međunarodnoj se razini, ali i u Hrvatskoj, posljednjeg desetljeća svake godine pojavljuje sve veći broj međunarodnih natječaja za komunikacijske projekte u javnom sektoru koje financiraju iz pretpristupnih ili strukturnih fondova EU, UN, Svjetska banka ili EBRD. Zar će Vlada i ovim svjetskim institucijama zabraniti da financiraju komunikacijske kampanje kojima su nerijetko krajnji korisnici državne institucije?
Stoga su stručnjaci za odnose s javnošću, okupljeni u strukovnim udrugama (HUOJ i HUKA), jedinstveni i odlučni u svojoj namjeri da zaustave diskriminaciju i stigmatizaciju cijele jedne profesije, kao i s time povezanog daljnjeg širenja antipoduzetničke klime. Najveći dio poslova agencija za odnose s javnošću ostvaruje se u suradnji s tvrtkama u stranom vlasništvu u kojima postoji razumijevanje o značaju kvalitetne komunikacijske podrške. Upravo zbog toga, za struku nema opasnosti da će zbog ovakve odluke Vlade ostatati bez najvažnijeg dijela tržišta. No, kakva je poruka poslana hrvatskim poduzetnicima, malim i srednjim tvrtkama koji se još uče zakonitostima kompetitivnih ekonomija? Dobili su poruku da nije potrebno koristiti struku, nego se osloniti na vlastite resurse koliko god oni možda bili nedostatni utakmicu na proširenom tržištu EU.
Pomnijom analizom, uviđa se da je potez štetan jer Vlada i javna tijela ostaju bez dijela znanja i kompetencija koncentriranih u agencijama koje najbrže usvajaju svjetske prakse, uvode inovacije i nove tehnologije. Kolege koji rade u državnoj upravi ili tvrtkama nisu u mogućnosti sami usvajati takva znanja onom brzinom koja je danas potrebna jer se bave nizom administrativnih procedura te upravljaju procesima unutar sustava u kojima su zaposleni. Stručnjaci iz agencija su im potrebni kako bi, kroz sinergiju s internim timovima, svojim specifičnim znanjima i iskustvima doprinijeli kvaliteti provedbe projekata.
Takav oblik suradnje vanjskih savjetnika s internim timovima uobičajena je praksa diljem svijeta, o čemu najbolje govore brojne podrške pristigle proteklih dana od međunarodnih i regionalnih udruga kao i pojedinačnih agencija.
Nadalje, u proteklih osam godina struci je rad s Vladom i državom bio prilično ograničen zbog, kasnije objelodanjenih poslova koje su sklapali Maček i Sanader, a koji su kulminirali u aferi Fimi medija koja nikada nije ni bila agencija za odnose s javnošću. Upravo stoga, bilo kakvo obrazloženje kojim se ova odluka povezuje s mogućim izbjegavanjem nove afere Fimi medija nije utemeljeno jer bi se po toj logici trebao zabraniti rad s agencijama za marketing, zakup medijskog prostora i organizaciju događanja što odgovara djelatnostima s kojima se bavila Fimi medija. Međutim, u odluci se ne spominju tvrtke takvih djelatnosti.
Struka je stoga jedinstvena u stavu da se konačno želi odmaknuti od bilo kakvog povezivanja s Fimi medijom i percepcije o ostalim netransparentnim praksama koje su naslijeđene. Među takve prakse svrstavaju se i netransparentni odnosi koji osobi koja je zaposlena u privatnoj tvrtci omogućavaju nesmetani pristup povjerljivim državnim informacijama, a bez ikakve mogućnosti državne kontrole korištenja povjerljivih informacija jer rad te osobe nije ugovorno reguliran.
Potreba za dijalogom
Hrvatski PR stručnjaci s odobravanjem su dočekali Milanovićevo inzistiranje na podizanju demokratskih standarda u odlučivanju i komuniciranju s građanima te transparentnijem vođenju države, odnosno transparentnijem trošenju javnog novca.
Nažalost, prošlotjedna Vladina odluka o zabrani angažiranja vanjskih komunikacijskih savjetnika nastavak je loše prakse donošenja odluka bez dijaloga sa zainteresiranim javnostima. Uz to, praksa komuniciranja s javnošću gdje se najvažnije informacije plasiraju od strane neimenovanih bliskih izvora nije u skladu sa samonametnutim visoko postavljenim demokratskim standardima. Takva vrsta komunikacije je netransparentna jer se o važnim pitanjima javnih politika rasprava svodi na dijalog imenovanih predstavnika zainteresirane javnosti i neimenovanih izvora bliskih Vladi.
Samo tjedan dana prije donošenja sporne Vladine odluke, HUOJ je osnovao radnu skupinu za javna nadmetanja, s ciljem izrade smjernica za javne natječaje koje bi trebale pomoći u preciznom određivanju kriterija odabira te transparentnijem procesu javne nabave.
U sklopu konstruktivnog dijaloga s Vladom, željeli bismo unaprijediti proces javnih natječaja u korist stvaranja jasnih i demokratskih smjernica za korištenje usluga odnosa s javnošću od strane javnih subjekata.
Upravni odbor Hrvatske udruge komunikacijskih agencija
Dijana Kobas Dešković
Mario Aunedi Medek
Damir Jugo
Hrvatska udruga komunikacijskih agencija (HUKA) okuplja 11 vodećih hrvatskih tvrtki s područja odnosa s javnošću i komunikacija. Kao članica udruge ICCO (The International Communications Consultancy Organisation), međunarodne organizacije koja okuplja nacionalne udruge agencija iz 28 zemalja svijeta, HUKA se obvezuje na unaprijeđenje i promicanje standarda rada struke te podršku članicama s ciljem postizanja što boljih poslovnih rezultata.
