Organizatori Dana komunikacija 2026. najavili su ga kao „oca moderne umjetne inteligencije“, čovjeka koji je osmislio osnove P i T u ChatGPT-u, izumio i naučio umjetnu inteligenciju da misli, genija za kojeg je Elon Musk rekao: „On je izmislio sve.“ Zato nije bilo iznenađenje što se za njegovo predavanje tražilo mjesto više.
A onda je Jürgen Schmidhuber uradio ono što rade rijetki geniji: nije držao klasično predavanje, nego je publiku gotovo hipnotisao tokom spontanog, vrtoglavo brzog toka misli u kojem su se smjenjivali Veliki prasak, neuronske mreže, samoreplicirajuće mašine, roboti budućnosti i sudbina univerzuma. U pojedinim trenucima bilo ga je teško i pratiti, ne zato što nije bio jasan, nego zato što je mislima već bio miljama ispred svijeta koji danas tek otkriva mogućnosti generativne umjetne inteligencije.
Njegovo predavanje „Modern AI and the Future of the Universe“ nije bilo još jedno tehnološko predviđanje o tome kako ćemo efikasnije pisati mailove, generisati fotografije ili automatizovati poslove. Bila je to gotovo kosmička interpretacija razvoja inteligencije. Schmidhuber umjetnu inteligenciju ne vidi kao prolazni tehnološki trend, nego kao nastavak evolucije univerzuma, procesa koji traje milijardama godina i koji se sada ubrzava pred našim očima.
„Današnja AI već dominira digitalnim svijetom, ali još nije osvojila fizički“, poručio je, objašnjavajući da ChatGPT i slični sistemi mogu briljantno manipulisati riječima i podacima, ali i dalje ne mogu zamijeniti čovjeka u jednostavnim fizičkim poslovima koji zahtijevaju motoriku, snalažljivost i interakciju sa stvarnim svijetom. Upravo zato, smatra on, sljedeća velika revolucija neće biti nova verzija chatbota, nego roboti koji uče kroz pokušaje i greške, poput djece ili naučnika.
Ali ono što je publiku istovremeno fasciniralo i uznemirilo bila je njegova vizija onoga što dolazi poslije. Schmidhuber govori o self-replicating i self-improving systems, odnosno mašinama koje neće samo izvršavati zadatke nego će stvarati nove verzije sebe, popravljati vlastite greške i eksponencijalno ubrzavati vlastiti razvoj. U toj viziji AI više nije alat, nego novi evolucijski sloj univerzuma.
Posebno intrigantan bio je trenutak kada je razvoj umjetne inteligencije povezao sa širim istorijskim obrascem ubrzavanja. Od nastanka života, razvoja mozga, civilizacije i industrijske revolucije, pa sve do digitalnog doba, ističući da razmaci između velikih civilizacijskih skokova postaju sve kraći. Po njemu, moderna AI samo je sljedeća faza tog procesa. „Čovječanstvo možda nije završna faza evolucije inteligencije, nego njen početak“.
Dok većina govornika o umjetnoj inteligenciji govori o tržištu, produktivnosti ili poslovnim alatima, Schmidhuber AI posmatra iz perspektive milijardi godina evolucije i milijardi godina budućnosti. Slušajući ga, stičete osjećaj da tehnologiju ne objašnjava kroz prizmu biznisa, nego kroz prizmu kosmosa.
Njegova poruka bila je da umjetna inteligencija ne mora nužno predstavljati kraj čovječanstva. Naprotiv, ona može biti nastavak iste one ljudske potrebe koja nas je od pećina dovela do svemira, potrebe da razumijemo, gradimo, istražujemo i širimo granice mogućeg.
I za kraj šta reći, slušati Jürgena Schmidhubera nije značilo samo pratiti predavanje o umjetnoj inteligenciji, nego na trenutak pokušati razumjeti koliko je mali naš današnji pogled na tehnologiju u odnosu na budućnost koja se već ubrzano oblikuje pred nama.
