Piše: Claire Beale, Campaign
Posljednjih nekoliko sedmica se željno iščekivao neki veliki potez oglašavanja koji će definirati debatu i čiju sliku će glasači imati na umu kada uđu u glasačku kabinu. Umjesto toga, čuli su se zbunjeni i nepovezani mali oglasi koji su nalikovali na neki mlaki rezultat odlučivanja neke komisije.
Možda to i nije toliko iznenađujuće. Navodno su svakog petka proteklih nekoliko sedmica ljudi iz kampanje za ostanak Velike Britanije u EU obilazili partnerske agencije među kojima su bili Adam & Eve/DDB, M&C Saatchi, Saatchi & Saatchi, ključni kreativci WPP-a i drugi, kako bi vidjeli šta oni imaju za njih. Prikupili bi tako čitav naramak različitih ideja, a onda raspravljali i gubili vrijeme dok je sat otkucavao svoje.
Ljudi su mi pokazali mnoge sjajne radove koje su ponudile različite agencije, od kojih su neki i dobili odobrenje, ali su onda povučeni u „pet do dvanaest“, često bez objašnjenja ili alternative. Neke agencije, kao što je Adam & Eve sa njihovim „Don't fuck my future“ (Ne zajebavaj se s mojom budućnošću) filmovima, otišle su u gerilu i poslale same svoje salve. Mnoge – a možda i većina – najboljih ideja oglašivačke industrije u korist ostanka u EU ostale su ležati na stolu. Očajna frustracija uključenih agencija bila je bolna za gledati. Rezultat – odluka referenduma – donijet će stvarni bol.
Kolektivna moć oglašivačke industrije Velike Britanije, vrijedne 20 milijardi funti, a koja je bila ujedinjena u svojoj podršci za Remain (Ostati) kampanju, nije uspjela naći one uvjerljive poruke koje smo tako očajnički trebali. Sram nas bilo.
