Drugi jezik na kojem je dostupan ovaj članak: English
Za Francuze obično kažu da loše ili nikako govore engleski. A predrasude su kao predrasude – uglavnom netočne. No, ova nije. Galski pijetlovi, naime, i dalje najradije kukuriču na maternjem. To Luki i meni, dvojici anglofonskih momaka, definitivno predstavlja issue. Stoga smo odlučili da je red, pošto smo u Cannesu, da ipak malo bolje naučimo jezik domorodaca, počevši s “au revoir” jer nam je trebalo nešto za promrmljat’ na izlasku iz taksija. No, diftonzi u francuskom jeziku (diftong = dva samoglasnika koji se izgovaraju u jednom artikularnom pokretu) za nas su se pokazali kao noćna mora. Tu bi se naši Dubrovčani i Dubrovkinje puno bolje snašli. Njihov diftong “oa” (npr. groad, mloadi, stoari) odlično bi nam ovdje legao. Uostalom, svi znaju da lingvistička geneza termina “croissant” počinje s Dubrovčaninom koji je Napoleonovom vojniku, nakon što je probao to neobično francusko pecivo, rekao: “Uh, što je kroasan!
Elem, glede festivala… Treći dan donio nam je konačno malo sunca i topline. Odlična je to prilika da reklamni hodočasnici i hodočasnice nabace lanene košulje, sunčane naočale i kratke suknjice, a lokalni galebovi da izlete iz štala na propetim konjićima, razjarenim bikovima te ostaloj fauni na četiri kotača.
Elem, glede festivala… Kao vječiti copywriter u duši, zanimalo me što mladac po imenu Jimmy Maymann ima za reći o budućnosti storytellinga.
Čim smo sjeli u Claude Debussy teatar, Jimmy je krenuo u akciju. Čovjek se svojski potrudio da nauči cijelo svoje predavanje napamet, svih 6000 rečenica. Luka je prekrižio ruke (njegov prvi znak da mu nije napeto), a ja sam, nakon što sam se probudio, razmišljao da li bi predavanje imalo više smisla da ga je Jimmy nazvao “Neverending storytelling”? Ili još jednostavnije, “Storykilling”?
OD NARKOLEPSIJE DO BOSANSKE TEPSIJE
Zaključili smo da je to festivalska strateška taktika da se najzanimljiviji i najatraktivniji događaji i predavanja stave na prvi dan festivala (petak), zatim na dan u sredini (utorak), te zadnji dan (petak), kako bi motivirali goste da ostanu (i plate) svih 8 dana. Sljedeće predavanje nismo smjeli “faliti”. Druženje s Carlom Addyijem, kreativnim direktorom iz najbolje i najkreativnije produkcijske kuće na svijetu , The Mill, se ne propušta. U svojoj zanimljivoj prezentaciji Situation Normal, All Fucked up u kojoj nam je, ilustrirajući vlastitim projektima, efektno pokazao da je stanje kreativnosti u stvari stanje kreativnog kaosa, stresa i nelagode, te stalne improvizacije. Iz svog iskustva, ne mogu se ne složiti s njim.
Nakon uzbudljivog stresa i kaosa na Carlovom predavanju, došao je red da opet malo ubijemo oko. Za to se pobrinulo predavanje: Why dynamism is the new creativity? koje je ugostio IPG Mediabrands. Što su gosti, a jedan od njih je bio kreativni direktor iz Droge 5, imali za reći, nikad neću saznati. Nekako me taj koncept s jednim moderatorom i dva sugovornika koji sjede i razgovaraju jedan s drugim kao da 300 ljudi u publici i ne postoji, nije uspio zaintrigirati… usprkos silnom “dynamismu” u nazivu događaja.
Nakon što sam opet osjetio Lukin lakat, otisnuli smo se u novu, potencijalno zanimljiviju pustolovinu u formi rasprave pod nazivom: Will drone and 360 video change the future of advertising? Forma prezentacije: jedan moderator, dva govornika i tri fotelje. Zzzzzzzzzz…..
Od svih tih silnih uzbuđenja brzo smo ogladnjeli pa smo ušli u prvi restoran na koji smo naletjeli. Mlada konobarica koja nam je na pladnju donijela klopu, čuvši naše glasno blebetanje, uleti nam na poznatom “dijalektu”: Momci, a što ćete popiti? Dijana, inače dijete Sarajlija, iako rođena u Francuskoj, odlično se snalazila u nama simpatičnoj i preslatkoj kombinaciji bosanskog i francuskog govora. Izgleda da se Balkanci , kada su vani, uvijek nekako namirišu. Valjda i zato jer nam je uvijek milo čuti poznat govor, čak i u ovako neobičnoj formi. Inače, u Cannesu su stranci konobari/ce uglavnom iz Belgije, Njemačke Britanije i Amerike. Isto, doduše, ne vrijedi i za taksiste. Taj dan u hotel nas je vozio Uberov vozač Miroslav, inače Srbin koji već duže vrijeme živi u Francuskoj. Čovjek je, kaže, učio za popa, ali se na kraju ipak odlučio za taksističku službu. I tako nas je simpatični Miroslav držao budnima svojim taksističkim pričama i teorijama zavjera na kojima bi mu i Mel Gibsonov lik iz filma Conspiracy theory debelo pozavidio.
NIŠTA NE RAZBUĐUJE KAO DOBAR POSTER I KANSKA KAVA
Na povratku u festivalsku zgradu u večenjim satima, odgledali smo dodjelu lavova, te prisustvovali službenoj svečanosti Gala otvorenja. Iako ovaj put nećemo otkrivati laureate, posebno su nam za oko zapeli plakati i printevi za humanitarne i društveno odgovorne kampanje. Ne samo zbog dobre ideje i insighta, već prvenstveno zbog art directoringa, koji je inače rak rana hrvatskog advertisinga. Mogli smo samo nijemo koračati hodnikom u kojem su bili izloženi finalisti kategorije i diviti se umijeću te vizualnom stilu i perfekcionizmu kojima su odisali neki od radova. Sutradan ujutro, naručili smo kavu u nekom fensi kafiću preko puta Debussy teatra kako bi rekapitulirali jučerašnji dan, te uvježbavali svoj francuski:
- Jesi vidio onaj plakat za borbu protiv obiteljskog nasilja? Kako ti se čini?
- Fantastique!
- A što misliš o onim posterima za pomoć beskućnicima?
- Genial!
- Što reći za onaj print s vizualom dječaka s bodljama po tijelu?
- Formidable!
U taj čas dođe konobar i donese nam račun: dvije kave s mlijekom i jedna mineralna, 100 kuna.
- Merde!
(Almir Okanović je Chief Creative Director, BBDO Zagreb)
