Upoznajte Aljošu. Voli plivati, trčati i igrati Roblox na svom iPadu. Aljoša je poseban dječak, kao što je svako dijete posebno svojim roditeljima, ali ima još jednu posebnost: ADHD.
„Moj svet z ADHD: Aljoševa zgodba” lični je hibridni AI dokumentarni film koji istražuje neurorazličitost kroz priču o ocu i njegovom sedmogodišnjem sinu Aljoši – obojica žive s ADHD-om. Film pionirskog slovenskog AI kreativnog studija Digital Da Vincis ima za cilj približiti ADHD publici i pomoći u uklanjanju stigme „mentalne bolesti” koja često prati neurorazličitost.
ADHD pogađa približno 3–7 % odraslih širom svijeta i oko 7–8 % djece. Film se tako bavi globalnim izazovom koji dotiče milione porodica, a koji je i dalje često pogrešno shvaćen i o kojem se premalo govori.
Kampanju podržava Modri Junaki – slovenska inicijativa posvećena podizanju svijesti, razumijevanju i prihvatanju ADHD-a. Kroz edukativne radionice, praktične savjete i podršku zajednice pomažu osobama s ADHD-om, njihovim porodicama i stručnjacima da otkriju svoje snage, prevaziđu svakodnevne izazove i izgrade inkluzivniji svijet.
„Film ‘Moj svet z ADHD: Aljoševa zgodba’ na jednostavan, ali iskren način, kroz odnos oca i sina, pokazuje kako je živjeti s ADHD-om. Drago nam je što možemo biti dio ovog projekta i gledaoce platforme VOYO povesti u svijet koji mnogi poznaju samo izvana. Uvjereni smo da će film mnogima pomoći da bolje razumiju druge, a možda i sami sebe.” izjavila je Tanja Picek, voditeljica društveno odgovornih projekata, PRO PLUS:
AI x ljudska mašta = magija
Film koristi hibridnu tehniku koja spaja originalne snimke nastale mobilnim telefonom s jedinstvenim pristupom zasnovanim na vještačkoj inteligenciji. Mnogi trenuci snimljeni iPhoneom magično se pretvaraju u svijet pletene stop-motion animacije, u kojem osmogodišnji dječak postaje mali pleteni lik – i naš lični vodič na nevjerovatnom putovanju vozom kroz mozak.
Produkcija filma trajala je nekoliko mjeseci, tokom kojih je korišten niz AI alata, uključujući Magnific AI, Nano Banana Pro, Nano Banana 2, ElevenLabs i invideo. Sam film animiran je pomoću Kling video modela, dok je muzika stvorena uz pomoć Sunoa.
O tome kako je lično iskustvo s ADHD-om postalo polazište za nastanak filma govori Kirill Karnovich-Valua, režiser filma i kreativni direktor studija Digital Da Vincis:
„Tako se dogodilo da moj sin i ja – obojica imamo ADHD. A za vlastitu sam dijagnozu saznao tek nakon što je ADHD dijagnosticiran Aljoši. To mi je zapravo pomoglo da razumijem mnoge stvari o sebi i svom djetinjstvu.
Kasnije, dok je Aljoša odrastao, tokom jednog sasvim slučajnog, emotivnog razgovora rekao je nešto što mi je slomilo srce – nešto što roditelji nisu uvijek spremni čuti od sedmogodišnjeg djeteta: ‘Zašto sam čudan? Zašto nisam kao druga djeca?’
I upravo se tada počela rađati ideja za ovaj film stvoren uz pomoć vještačke inteligencije. Dakle, film je započeo jednostavnim pitanjem: kako bih svom sinu mogao vizuelno objasniti neurorazličitost i zainteresovati ga za priču o njegovom vlastitom mozgu?”
Film o ljubavi
Film je edukativni dokumentarac nastao uz primarnu upotrebu vještačke inteligencije, u kojem se nauka susreće s magijom, a granica između stvarnosti i mašte tiho nestaje. Ovo je film o empatiji. On se suprotstavlja stigmi koja često prati ADHD, autizam, disleksiju i druge oblike neurorazličitosti, nudeći perspektivu zasnovanu na razumijevanju.
Ali prije svega, ovo je film o ljubavi. O dječijoj strasti da otkriva svijet otvorenog srca, bez straha da će biti isključen ili neshvaćen. Film šalje poruku podrške – podsjetnik da neurorazličitost ne znači biti „čudan” ili „pokvaren”, već jednostavno biti drugačiji. A biti drugačiji sasvim je u redu (i ponekad stvarno super!).
„Bez vještačke inteligencije i njene magije ovaj film doslovno ne bi bilo moguće napraviti s ograničenim budžetom. Na neki način, nerazumijevanje vještačke inteligencije pomalo me podsjeća na to kako ljudi prije 20 ili 30 godina nisu razumjeli neurorazličitost. Često se bojimo onoga što u početku ne razumijemo. A cilj ovog filma jeste učiniti neurorazličitost vidljivijom, razumljivijom i bolje objašnjenom. U tom smislu, korištenje vještačke inteligencije kao medija činilo mi se prikladnim iz svakog mogućeg ugla.” dodao je Kirill Karnovich-Valua.
