„Mad Men“ je, po meni, jedna od najboljih serija koja je ikada napravljena. Pravo umetničko delo koje je za mesto događanja uzelo jednu reklamnu agenciju iz šezdesetih godina, gde se mnogo toga prepliće, sve urađeno na maestralan način.
Meni, kao čoveku iz profesije je to još interesantnije, jer mi pokazuje kako je to bilo nekada. A bilo je mnogo drugačije i sa dosta stereotipa: od muško-ženskih odnosa, do preterane konzumacije cigareta i alkohola. I taj deo je onaj koji se najviše promenio, cigarete su prognane, alkohol nije toliko prisutan, barem ne tako javno, nešto belo i praškasto je daleko efikasnije. I stereotip o Mad Manu, čoveku koji šika, pljuga, naskače na saradnice i pri tome kreira genijalne oglase se promenio. Nedavno u Kanu je baš bilo govora o toj „smrti“ čuvenog Mad Mana, prvenstveno jer su se desile velike promene u struci. ‘Stari’ Mad Man je bazirao mnogo toga na svojoj intuiciji, genijalnosti i kreativnosti, koju je koristio na najbolji način.
Reklamni biznis, kakav je danas, je suviše komplikovan za takav pristup i obiluje ogromnom količinom podataka. Ranije si bio u prednosti kada bi saznao nešto više o svom potrošaču, a sada svi znaju sve o svakome: od navike kupovanja, gledanja, korišćenja slobodnog vremena, do seksualnih preferencija.
Živimo u vreme tzv. Big Data – ogromne količine podataka koje treba pratiti, analizirati i iskoristiti. Zbog toga mnogi sada pominju da je umesto Mad Mana, nastupilo vreme Math Mana – nekoga ko će najbolje znati da iskoristi sve te podatke kako bi napravio najbolji algoritam za najefikasniju potrebu. Mnogo toga se prebacuje na mašine, nedavno sam pronašao podatak da je najveći svetski oglašivač Procter and Gamble, odlučio da 100% svog on-line budžeta usmeri u tzv. predictibility advertising, odnosno planiranje medija koje se isključivo bazira na korišćenju algoritama za određene ciljne grupe i gde se ljudski rad skroz isključuje.
Da li je to budućnost, ostaje da se vidi. Da li će stvarno Math Man zameniti Mad Mana? Ja ne mislim da hoće, jer i dalje će se ljudi razlikovati ne samo po umešnosti korišćenja svih podataka, nego još i po dva organa: nosu i mudima.
(Veliki intervju sa Ivanom Stankovićem, predsjednikom regionalne agencijske mreže Communis, objavljen je u beogradskom Nedeljniku, od 10.7.2014. Sa Stankovićem je o političkoj sceni Srbije i političkom marketing razgovarao Branko Rosić).