Priredio: Ekrem Dupanović
Kreativne ideje danas vrlo često služe za potkusurivanje između klijenata i agencija. U sve bespoštednijoj borbi za klijente (i njihove medijske budžete), agencije klijentima poklanjaju kreativne ideje kako bi dobile medijske budžete iz kojih će, zahvaljujući neprofesionalnom i gotovo nenormalnom utrkivanju medija u davanju medijskih popusta, naplatiti svoju kreativnu ideju. Kreativna ideja je jedini proizvod kojeg agencija može prodati klijentu, ali se agencije, uglavnom, tako ne ponašaju.
Na pitanje ‘Koliko košta kreativna ideja?‘ danas odgovara Dušan Drakalski, regionalni kreativni direktor New Moment New Ideas Company, čovjek čija je ideja prošle godine nagrađena Titanijumskim lavom u Cannesu.
„Ekrem mi je opet postavio teško pitanje. Potrudiću se da na njega nekako odgovorim. Svi likovi u ovoj priči su izmišljeni i svaka je sasvim slučajna. Ovaj cijeli tekst je plod moje mašte.”
Odgovor na pitanje bi mogao stati u jednu rečenicu. Na brdovitom Balkanu ideja ne košta i ništa. Nula, zero! I ako se plaća, onda su u ugovoru ideje predstavljene u kilogramima. Morate smisliti puno njih za malo para.
Ovdje bi mogao da bude kraj teksta. Ali ipak mislim da je potrebno malo objašnjenje.
Hajde da vidimo, kao i uvijek, gdje smo, šta smo i zašto smo?
Imam utisak da živimo na prostoru gdje svi imaju ideje i zato se ideja ovdje ne cijeni. Imali smo situacija kad su ljudi odbijali da plate ideje uz obrazloženje: ‘Što ja da plaćam da vi mislite? Ne dolazi u obzir’. Ali ti isti se ne ljute kada plaćaju skupu analizu koju je uradila neka zapadna kompanija. I ne ljute se kada plaćaju londonskom studiju za dizajn ambalaže. Jer to je smislio neki genijalac sa zapada. Ali malo kasnije o tome.
Naravno, govorim o ekstermnim situacijama. Ima i slučajeva kada klijent traži minimum tri ideje misleći da su za toliko platili. To je neko pravilo u biznisu – dajte nekoliko njih, a mi ćemo odabrati. Zanima me kako bi to izgledalo u medicini, građevini ili nekoj drugoj egzaktnoj nauci. Da imate pravo na izbor rješenja problema. Želim da odaberem kakvo će srce kucati u mojim grudima, ili da odaberem krvnu grupu koju želim. Ne kažem da svaki problem ima samo jedno rješenje, ali vrlo često iznošenje nekoliko kreativnih rješenja pred klijenta demonstrira neodlučnost pa i nesposobnost agencije da sam odlučuje, a klijenti analiziraju, dorađuju i mijenjaju koncepte tako da, naravno, na kraju od izvorne kreativne ideje nastane Frankeštajn koji se emituje na televiziji, ili se lijepi po gradu, ljudi ga ne primjećuju jer sliči svim ostalim Frankeštajnima oko njega.
Mnogo puta se desi da se ideja tako izbanalizira da na kraju stvarno i nema šta da se plati osim truda ljudi koji su ubili ideju. Kako sam već pomenuo, svi mi koji ne cijenimo lokalne ideje, veoma cijenimo ideje koje dolaze izvan ovog prostora. Odlazimo u kino i divimo se filmovima, volimo zapadne brendove, divimo se njihovom dizajnu, kupujemo magazine i opremamo naše kuće i stanove u stilu kojeg je neko tamo osmislio. Neki nemaju problem da daju i par hiljada eura za komad mebla koji dolazi iz inostranstva, oduševljavaju se reklamama koje dolaze sa zapada. Na pitanje zašto i mi ne radimo nešto ovako (ili bolje od ovoga), odgovor je uvijek isti: ‘Naše tržište nije spremno za to’. Naš je problem, izgleda, što smo se prerano rodili. Trebali smo prvo čekati da tržište sazrije.
Znači, ovde žive ljudi koji su uperili svoj pogled ka zapadu. Tamo gde sunce zalazi, tamo se rađaju ideje.
To znači da je Balkan pun followera, a ne ljudi koji veruju u ideje, Balkan je pun ljudi koji jednostavno ne misle da bi te iste ideje mogle doći sa ovih prostora.
To je postalo uvreženo mišljenje i zato je ovde teško prodati ideju.
Teško je početi prodavati ideje u ovakvom regionu. Da se Steve Jobs rodio ovde, verovatno bi bio u nekom unosnijem balkanskom biznisu, u politici, na primer.
Kako je tamo na zapadu gde se rađaju velike ideje?
Jedan od momentalno najprodavanijih automobila u Americi, koji po poslednjim analizama ugrožava jako tržište BMWa, Mercedesa i Audija, jeste jedan relativno novi automobilski brend koji se doživljava kao evolucija u auto industriji, a nosi ime balkanskog čoveka – Tesla.
Tesla je primer da ideja može doći sa sela, upravo našeg, balkanskog sela i obićiu svet. Da svi uključe svoje ipade, lap tope i ostale moderne gadgete u ono sto je smislio neko iz balkanskog sela.
Meni je Tesla uvek bio primer da ideja može doći od bilo kuda. Naravno, ako ne uspete ovde na Balkanu, preselite se tamo gde vaša ideja ima cijenu.
Ili, možda, umesto da se svi iselimo tamo gde naše ideje imaju cenu, stvorimo uslove da ideje ovde žive svoj život u svim profesijama, pa čak i u advertisingu.