Po nekakvoj prirodnoj logici kreativnost bi morala cvetati upravo tamo gde je najteže, kao nekakav izraz borbe za opstanak. Ali srpsko oglašavanje je trenutno na najnižoj mogućoj tački. Agencije dobijaju posao na unapred dogovorenim pitchevima, na koje bude pozvano čak i po dvadeset agencija. Kreativnost uglavnom ne igra nikakvu ulogu, potrošače potcenjuju. Po ulicama vise ružni i neprivlačni bilbordi koji kao da su sami sebe dizajnirali. Oglasi na televiziji su poglavlje za sebe. Mislim da sve što dodiruje kreativnost nikada nije bilo tako loše. Dobro je da svako toliko vremena zaiskri neka iskra kreativnosti ali se, nažalost, brzo ugasi. U Communisu svetlo na kraju tunela trudi se pronaći moj kreativni saradnik Nebojša Krivokuća svojim blogom www.dobroidrugacije.blogspot.com. Što se tiče takmičenja, nagrade na festivalima su pre breme nego prednost jer ih klijenti razumeju kao predznak nedostupnog i preskupog. Ako dodamo još i ekonomsku krizu, opšte siromaštvo, krizu nacionalnog identiteta i polarizaciju društva, onda moramo biti sretni da uopšte imamo posla. Celokupno društvo je u zastoju. Čekamo da neko pritisne dugme za „play“.