Zamisli probudiš se u svijetu bez digitale… Ustaneš iz kreveta pa uz prvu kafu, umjesto laptopa, otvoriš dobre stare novine koje mirišu na „olovo“ ili na neko drugo malo mjesto u Bosni i Hercegovini.
Protrljaš oči, pa umjesto „klika“, ovlažiš jezikom prst da otvoriš novu stranicu.
A na novoj stranici novina, mnoštvo šarenih reklama.
Naprimjer, ona za uvozne jabuke sorte „Apple“ koje je uzgojio voćar Steve Jobs iz nekog sela u Silicijskoj dolini.
Uz slogan „Zagrizi drugačije“ piše da nude isto što i sve druge uz nešto veću cijenu jer nemaju crve.
Pri dnu stranice i vijest da se „influenserima“ u BiH nudi mogućnost prekvalifikacije u „mahaluše“ kako bi mogli nastaviti utjecati na donošenje odluka o kupovini… barem u svom komšiluku.
Stara poslovica da ni najbolje digitalno iskustvo ne može zamijeniti iskustvo susreta licem u lice, ukidanjem digitale dolazi na svoje.
Svoje fotografije egzotičnih jela i još egzotičnijih putovanja, influenseri će od danas dostavljati ručno putem svojih foto-albuma na vaša vrata. Da pogledate al’ „iz njihove ruke“.
Umjesto od Jehovinih svjedoka, narod će se kriti od ljudi sa foto-albumima. To neće ići lako, recimo „blokiranje reklama“ bit će moguće samo parkiranjem vašeg automobila ispred city –light-a ili nekog niskog billborda.
Bez digitale, sve će ponovo postati „realno“, što znači da ćemo se na fotografijama bez photoshopa i filtera pojaviti „stvarni“ mi.
Ako prepoznate sebe, možda prepoznate i vašu djecu koja su nekad davno otišla na internet. Pokušajte pokrenuti razgovor, ako se uspijete razumjeti, jer vaša djeca komuniciraju samo akronimima.
Svijet bez digitale će umjesto globalnog ponovo postati obično selo, pa ćemo svojim partnerima onako „seljački-lično“ iskazivati ljubav, a da za to nećemo dobiti ni jedan pišljivi lajk.
Još jučer, oglašivači su bez velikog srkleta, mogli doći skoro do svakog čovjeka na dunjaluku, a od danas će vam zvoniti na interfon, slati telegrame o dnevnim akcijama i „disati“ na fiksni telefon.
Da, na fiksni, jer preko noći nestali su i mobilni telefoni i sva pamet koju su pokupili.
Zadnja poruka vašeg smartphona bi zvučala nešto kao: „Ne znam, nisam više pametan“.
Valjda nekako podnesemo taj bolan povratak na „glupi“ fiksni telefon čija je šnjura svjesno kratka da se ne biste previše udaljili od teme razgovora.
Doduše, i fiksni telefon je sasvim dovoljan da mi marketing znalci svojim klijentima javimo našu novu fiks ideju.
Naprimjer, da izlazimo iz svojih šminkerskih agencijskih kancelarija na ulicu.
Akaunti će kao partizanski kuriri trčati od klijenta do klijenta spremni da progutaju ceduljicu sa briefom ako ih uhvati konkurencija.
Dizajneri će od danas vizuale nositi na leđima, a kopirajteri će na trgovima uzvikivati slogane.
Poput „telala” koji su na ulicama prenosili novosti i poruke, naš kopirajter, to jest ja lično, ću uz pratnju doboša zagalamiti: „Dragi narode, čujte i počujte… Just do it! Vaš Nike.“
Alternativa je da kao kopirajter odem u privatnike i, recimo, na Baščaršiji otvorim Samostalnu slogandžijsku radnju „Jaka riječ“.
Kopirajt u društvu starih zanata će na neki način narodu najaviti povratak na staro.
Povratak sa vještačke inteligencije na dobru staru prirodnu inteligenciju uzgojenu u našim glavama koja je pomalo zarasla u korov.
I za kraj ovog neozbiljnog teksta, nešto kao „ozbiljna dijagnoza“.
Nestanak digitale značio bi radikalnu promjenu temeljnih obrazaca moderne marketinške komunikacije te bi naše poruke morale biti još kreativnije i snažnije kako bi u reduciranom broju komunikacijskih kanala uspjele doprijeti do onoga kome su namijenjene.
Da li Vam ova vizija svijeta bez digitale zvuči optimistično ili pesimistično, prosudite sami!