Razgovarala: Asja Dupanović
Nemanja Milenković mladi je Account Manager beogradske agencije Starcom. Tokom studija je govorio da se nikada ne bi bavio marketingom, a danas se ne vidi nigdje drugo nego u medijskoj agenciji. Vode ga uzbuđenje oko pokretanja nove kampanje kao i svakodnevna neizvjesnost. Skoro je siguran da postoji Excel formula za sve (životne) probleme. Vrijeme van posla, između ostalog, koristi za duge vožnje biciklom pored beogradskih rijeka.
MM: Kako si završio u komunikacijskoj industriji, slučajno ili namjerno?
Nemanja Milenković: Tokom studija na Ekonomskom fakuletu sam često govorio kako mi je marketing najmanje zanimljiva oblast i kako ne bih voleo njime da se bavim, ali kako to često biva, ostvarilo se upravo ono što u tom trenutku nisam nikako želeo. Neplanirano sam došao na razgovor za posao i dobio ga, a zapravo nisam imao predstavu šta je medijska agencija i kakva mašinerija stoji iza jedne „obične“ reklame puštene na TV-u, bilborda koji stoji na ulici, oglasa u novinama… Vrlo brzo me je ovaj posao uzeo pod svoje i ne mogu sebe da zamslim ni u jednoj drugoj oblasti. Slučajno sam došao, ali namerno ostajem tu gde sam.
MM: Šta su najveći izazovi tvoje pozicije u agenciji i kako se nosiš s nima?
Nemanja Milenković: Najveći izazov su definitivno kratki rokovi i čest stres koji ovaj posao nosi. Iskustvo koje se stiče vremenom u poslu utiče na smanjenje stresa, ali ne i na njegovo neutralisanje. Sa stresom se borim tako što se trudim da slobodno vreme provodim radeći stvari koje me čine srećnim i opuštenim – od vožnje bicikle, putovanja, do viđanja sa porodicom i prijateljima. Takođe na smanjenje stresa utiče i iskustvo koje stičem svakog dana radom sa različitim klijentima na različitim medijima. Ta raznovrsnost mi pomaže u smislu da prenesem iskustvo rada sa jednim klijentom na drugog klijenta kroz slično ili isto rešavanje problema. Ne postoje dva ista klijenta, ali problemi sa kojima se suočavaju su često slični.
Dodatni izazov predstavljaju sve kompleksiniji i obimniji zahtevi (posebno globalnih) klijenata koji traže od osoba zaposlenih u agenciji široko znanje iz svih oblasti: offline-a, online-a, PR-a, komunikacija i sl. Očekuje se da osoba zadužena za digitalne medije ima znanja iz oflline medija i obrnuto. Rešenje je u stalnom učenju i usvajanju novih znanja.
MM: A šta ti donosi najveću radost u poslu koji radiš?
Nemanja Milenković: Zadovoljstvo klijenta dobro kreiranom i lansiranom kampanjom. I danas, posle više od pet godina rada u medijskoj agenciji, osećam radost i uzbuđenje prilikom pokretanja kampanje za novi proizvod. Trenutak kada prvi put vidim na TV-u reklamu za kampanju u čijem pokretanju sam učestvovao, neprocenjiv je jer obično dolazi nakon mnogobrojnih i dugotrajnih sastanaka sa klijentom, kreativnom agencijom, medijima, dobavljačima itd. Tada budem posebno srećan jer konačno postaje vidljiv ogroman trud koji je uložen iza toga.
Takođe mi radost donosi i svaki novi dobijen pitch, tj. doveden klijent jer nam to kao agenciji omogućava rast, a nama zaposlenima usvajanje novih znanja i veština koje možda nismo stekli radom na drugim klijentima. Svaki novi klijent sa sobom donosi neki malo drugačiji princip rada i nesumljivo novo znanje o kategorijama, proizvodima i potrošaču koje nam može pomoći da bolje razumemo kako sam posao tako i krajnjeg kupca.
MM: Šta su izazovi medijskih agencija danas općenito? Kako prevazilazite prepreke na koje nailazite?
Nemanja Milenković: Najveći izazov predstavljaju sve kompleksniji zahtevi klijenata koje naša tržišta (tu pre svega mislim na Adriatic region) često nisu u mogućnosti da ispune. Globalno tržište rapidno napreduje, mogućnosti su sve veće dok se mi malo borimo sa napretkom. Mi se kao agencija borimo sa time što održavamo stalni kontakt sa našom centralom i kolegama iz sveta sa kojima delimo znanja i iskustva. Takođe je bitan i kontakt sa kolegama iz regiona sa kojima fukcionišemo po istom principu jer su nam tržišta jako mala i tek kroz koordinisan regionalni rad možemo da ponudimo klijentima u ovom regionu ono što je svetski standard.
MM: Od koga najviše učiš o svom zanatu? Ko su tvoji go-to izvori kada ti je potrebno znanje ili inspiracija?
Nemanja Milenković: Imao sam tu sreću da na samom početku karijere učim od najboljih ljudi u poslu i mogu reći da su mi oni i dalje, svako na svoj način, uzori. Na poslu učim od klijenata, iskusnijih kolega, pretpostavljenih, mlađih kolega koji mogu da nam pruže malo drugačiju perspektivu od one na koju smo navikli, kao i od kolega koje srećem na sastanicma sa klijentom. Takođe učim od ljudi iz svog okruženja jer kao osoba koja se bavi marketingom, ja nisam klasičan potrošač/kupac i posmatram stvari drugačije od osoba koje se ne bave ovom industrijom, tako da mi je i njihova perspektiva dragocena. Glasni sam zagovornik teze da se može učiti i na dobrim i lošim primerima podjednako i tome se trudim da naučim mlađe kolege.
MM: Možeš li izdvojiti jednu iznimno izazovnu situaciju na nekom projektu, navesti kako ste je kolege i ti prevazišli i šta ste iz tog iskustva naučili?
Nemanja Milenković: Veliki regionalni klijent je lansirao proizvod na tržištu Srbije koji je već bio lansiran u zemljama regiona. Od starta se kampanja realizovala prilično loše, sa nedovoljno dobrim ostvarenjem ciljeva i jako malim interesovanjem ciljne grupe za nov proizovd. U tim trenucima nismo imali vremena za promenu celokupne strategije obzirom da je kampanja već odmakla, a zaustavljanje kampanje nije dolazilo u obzir. Klijent je postajao sve nezadovoljniji, a pritisak na agenciju sve veći. Rešenje je bilo da kontaktiramo kolege iz regiona gde je ta kampanja već bila završena i da proverimo da li su se oni susreli sa istim ili sličnim problemima. Kroz razmenu iskustva sa njima, došli smo do toga šta treba da promenimo u pristupu na svakom pojedinačnom kanalu komunikacije i koja je zapravo ta promena dovoljna da ne odstupimo previše od strategije, a da ostvarimo zacrtano. Kroz malo poboljšanje u pristupu došli smo do drastičnog pobljšanja u perfromansama kampanje, a posledično i u prodaji proizvoda. Na kraju kampanje klijent je bio zadovoljan, a mi bogatiji za novo iskustvo koje nam je pokazalo koliko nam je bitna regionalna razmena iskustva.
MM: Odgovornost koju snosimo kao kreatori komunikacije, jako nas obavezuje. Imamo moć uticati na pojedince i cijelo društvo, obavezu da budemo dio rješenja. Gdje je humana strana Excel tabela i kako vi u medijskim agencijama možete uticati na pozitivne promjene u društvu?
Nemanja Milenković: Smatram da kao kreatori komunikacije svi snosimo podjednaku odgovornost kako prema pojedincu tako i prema društvu jer upravo mi imamo tu moć da kreiramo i utičemo na pojedinačno i kolektivno mišljenje, a to često zaboravljamo. U nekom trenutku smo ispustili iz vida koliko je naša odgovornost velika i koliki uticaj možemo imati baš zbog posla kojim se svakodnevno bavimo. Naša obaveza je da odgovorno utičemo na to šta se pojavljuje u medijima, kritički razmišljamo i predupredimo svaki potencijalno loš uticaj na pojedinca i društvo. Odgovornim i savesnim poslovanjem i stalnom edukacijom možemo da podignemo svest kako pojedinca tako da i celog društva o relevantnnim temama, ali često to ne vidimo kao našu obavezu.
Excel kao osnovni alat u medijskoj agenciji je jako dehumanizovan program, ali kada ga upotrebljava media planner ili acconut manager onda ima moć da mu da tu (neophodnu) humanu stranu kroz odgovoran izbor medija u pravom trenutku i na pravom mestu. Na nama je odgovornost da Excelu damo tu humanu stranu i pretvorimo u alat koji može da menja svest ljudi. Zbog obima posla koji se nesumnjivo drastično povećava, a koji mora da se završi u jako kratkom roku, zaboravljamo činjenicu da iza svakog broja ili ćelije na kraju dana stoji živa osoba koja će videti našu TV reklamu, oglas, bilobord ili baner da mi vršimo direktan uticaj na tu osobu. Odogovnorst je ogromna i na svima nama je, ne smemo to da zaboravimo.
MM: Gdje ćemo te naći kad nisi u agenciji, kako se najradije opuštaš?
Nemanja Milenković: Agencijski posao je prilično stresan, tako da koristim svaki slobodan trenutak da radim stvari koje mi prijaju i koje me opuštaju. Kada nisam u agenciji, najčešće me možete naći u društvu porodice i prijatelja, bilo u šetnji gradom, bilo na okupljanjima. Nema pametnije investicije i potrošenog vremena od onog sa prijateljima i porodicom.