Drugi jezik na kojem je dostupan ovaj članak: English
Razgovarala: Asja Dupanović
Maja Bajić Rudinac je Client Service direktorica u agenciji New Moment New Ideas Comapny BiH. Tu je, bukvalno, i odrasla – zaposlila se u agenciji kao studentica i u proteklih 15 godina prošla kroz sve sektore agencijskog posla, doživjela sve što se agencijskog života tiče pa i kanske lavove. Njih je, kao članica međunarodnog tima koji stoji iz projekta One Book For Peace, u svojim rukama držala čak pet.
MM: Za tebe se može reći da si odrasla u New Momentu. Došla si u agenciju još kao tinejdžerka. Otkuda interes za rad u agenciji i zašto baš New Moment?
Maja Bajić Rudinac: Upravo tako. New Moment je od curice u Kikers cipelicama, sa kikicama i kosom ofarbanom u dvije boje, napravio ženu koja ne zna za riječ nemoguće, udao me i naučio me kako se voli ono što se radi! Iskreno, kada sam sa 19 godina počela da radim u New Momentu, moj interes je bio da budem najbolji advokat u državi koji je upisao Pravni fakultet i dao uslov za drugu godinu već u prvom roku. Ja nisam znala ni šta je marketing, ni šta je New Moment, ni ko je Saki. Nisam mogla ni sanjati da ćemo nakon 15 godina pričati o ovome. Sada, kada sjedim i pišem odgovore na ova pitanja, najsrećnija samo osoba na svijetu jer je upravo New Moment moj izbor. To je Saki, to su ljudi koji rade srcem, to se živi i voli!
MM: Prošla si trnovit put od sekretarice do izvršne direktorice, radila u svim odjelima agencije. Šta smatraš svojom najvrijednijom lekcijom za svih ovih godina koliko živiš agencijski život?
Maja Bajić Rudinac: Moj put je bio zaista trnovit i mogla bih mnogo da pričam o njemu. Počela sam da radim kao sekretarica, nastavila kao PR asistent, nakon toga napredovala i postala PR menadžer, cijelo vrijeme se bavila finansijama, a nakon toga odlučila da je ipak Account i taj odnos sa klijentima nešto što ću da volim i živim, ispostavilo se kao dobra odluka i uspješno sam vodila velike klijente i došla do pozicije Client Service Director-a. Najvrjednija lekcija u toku mog New Moment odrastanja je da ljudi koji vole svoj posao jedino mogu da budu sretni ljudi i da samo od nas samih zavisi naš uspjeh!
Jedna lekcija koju još uvijek učim je da prećutim nekad, jer ljudima koji se ne razumiju u ovo što mi ili oni rade, ne možemo objasniti da nisu u pravu, a ja nekako uvijek pokušavam da ganjam neku istinu i pravdu. U našem poslu to i nije najpametnija odluka.
MM: Prije dvije godine bila si dio međunarodnog tima koji je stvorio The One Book. U Cannesu ste 2017. za taj projekat osvojili pet lavova. Kakav je to bio osjećaj? Kako si nastavila živjeti i raditi nakon tolikog priznanja za svoj rad? Šta se u tebi promijenilo?
Maja Bajić Rudinac: Lav je nešto što svi želimo. Za lava se živjelo. Lav je vaš trofej. Lav je prestiž i najsjajnija medalja kada je naš posao u pitanju. Ja ne znam da li sam bila srećnija kada me je koleginica iz Beograda pozvala da budem dio ovog projekta, kada sam vidjela svoje ime i prezime u Kanu, kada sam vidjela ovaj projekat u short listi ili kada sam Lava imala u svojoj ruci. To je zaista neopisiv osjećaj, kada sami sebi kažete – Ma bravo! On je stigao u Banjaluku!
Meni je to bila ogromna satisfakcija i ogroman vjetar u leđa, savršen osjećaj, jer ste vidjeli da je nagrađeno djelo, nagrađen je projekat, nagrađeni su ljudi koji su dali sve od sebe da ovo izgleda tako. Nažalost, živimo u državi koja ovakve uspjehe ne cijeni, u državi u kojoj mediji ne misle da je ovo uspjeh, ne misle da je ovo interesantno ikome. U državi gdje kolege ne kažu bravo, nego te gledaju ispod oka. Ovo veliko priznanje je meni lično značilo mnogo – potvrdilo mi je da ovo što radim, stvarno dobro radim ali, nažalost, to za naš poslovni put, za klijente, za kolege, za medije i dalju karijeru, nije predstavljalo ništa.
MM: Kako izgleda jedan tvoj radni dan?
Maja Bajić Rudinac: Uh! Radni dan? Da li postoji dan koji nije radni dan? Ja bih na to pitanje odgovorila ovako… New Moment je moj život, moj radni dan je svaki dan. Ja ne znam šta je vikend, ne znam šta je more, niti bilo koji odmor bez telefona, e-maila i sl. Upravo sam se vratila sa zimovanja koje sam pomjerala tri puta jer sam imala mnogo poslovnih obaveza. Na kraju sam otišla i radila svaki dan. Ja ustajem u 07.00 i otvaram oči uz e-mail, odmah nakon alarma. Završavam ga najčešće oko 01.00 (sad je 01.45) ali to mi ne smeta. U međuvremenu, dok radim, stignem sve. To je ona najbolja strana našeg posla – možeš da radiš sa Tajlanda i možeš da radiš kada i gdje želiš.
MM: Šta misliš da mladi lideri trebaju naučiti i neizostavno usvojiti od svojih starijih kolega?
Maja Bajić Rudinac: Ja mislim da mladi lideri moraju da slušaju starije kolege. Trebaju i moraju da čuju i lošu stranu ovog posla, da bi znali kako da se postave u sličnim situacijama. Treba da slušaju starije kolege kada im govore o poslovnoj etici, o poslovnim potezima, kada ućutati, kada popustiti, kako postupiti u kriznim situacijama. Oni svakako imaju više poslovne mudrosti. Ovo je jedna od stvari koju ja idalje usvajam. Treba ih se slušati! Pažljivo! Mnogo toga imaju da nam kažu, a mi moramo da čitamo između redova. Veliki je benefit kada u kompaniji imate starije kolege, kada imate nekog od koga možete da učite. Ja to nisam imala. Zgrabite to oberučke i pitajte, pitajte, pitajte.
MM: A šta bi obavezno trebali odbaciti iz tog nasljeđa?
Maja Bajić Rudinac: Ja sam neko ko obožava da uči, da sluša priče starijih kolega. Nedavno sam imala tu čast da razgovaram sa kolegom koji ima 65 godina. Mnogo sam naučila, čula, usvojila. Stvarno smatram da ništa ne treba da odbacimo. Jedino što mislim da treba da radimo, jeste da razgovaramo, da mi njima pričamo o novim trendovima, da moramo da uključimo i segment Digital u naše price, da su dnevne novine dobre ali da postoji još dobrih medija. Ako treba da odvojim jednu stvar koju svakako ne bih usvojila od starijih kolega to je odnos direktor – radnik. Ja sam neko ko želi da radi sa svima jednako, da očistim patike nakon fotografisanja, da sjedem na stepenice u sred snimanja, u štiklicama, i diskutujem sa režiserom kako bismo došli do najboljeg rješenja, da skuham kafu i sebi i klijentu i onoj teti koja pere prozor, neko ko želi da smo svi jednaki i taj odnos da neko nekome nešto naređuje, kod mene ne prolazi. Svi moramo da budemo jednaki, moramo prije svega da budemo prijatelji i samo tako ćemo ostvariti zajedničke ciljeve, svi biti nasmijani i zadovoljni. Niko ne voli šefovanje.
MM: Kada govorimo o ludim i hrabrim idejama, opšte je uvjerenje da komunikacijskom industrijom vlada strah. Agencije je strah da ne izgube klijenta, klijenta je strah da ne izgubi posao. Kako pobijediti taj strah i koliko vi mladi lideri možete doprinijeti da industrija izađe iz tog stanja?
Maja Bajić Rudinac: Ovo je stvarno postala ”bolest ovog doba” (imala sam ovu situaciju prije 20 dana s obe strane). Nikad se nije osjećao ovakav strah, ni u agencijama, ni kod klijenta. Klijentu treba znati prići, dati mu argumente zašto da izabere TO. Ja uvijek biram lude i hrabre ideje, jer znam da one skreću pažnju, znam da se o njima priča, znam da one donose uspjeh, znam da je to najbolji put da se dođe do krajnjeg cilja. Ono što ne bismo smjeli dopustiti u ovakvim situacijama je korekcija slogana koji su vezani za ideju, korekcija koncepta, fontova i sl., jer kada agencija – account i kreativni tim dođu do te lude i hrabre ideje, nemojte da joj oduzimate i dodajete ništa. To vam je kao da ste na najslađu tortu dodali so i biber – to više nije ta ista torta.
MM: Istraživanja pokazuju da mladi danas izbjegavaju raditi u oglašavanju. Tvrde da je agresivno i neistinito. Savjetuješ li im da se pridruže ovoj industriji ili da pokušaju naći bolji posao?
Maja Bajić Rudinac: Možda će mnoge iznenaditi ovaj odgovor ali u Bosni i Hercegovini je sve vezano za našu industriju izgubilo ono što je nekad ovu industriju činilo divnom, najdivnijom. Oglašavanje je postalo pijaca i jedino što prolazi je dumping. Mladima uvijek savjetujem da rade ono što vole, ako imaju ”želudac za to”, ako su spremni da uskoče u baru punu krokodila i bore se sa tim – GO for it! Moguće je, ja se borim svaki dan. I danas sam se borila!
MM: Kako zamišljaš budućnost oglašavanja?
Maja Bajić Rudinac: Obzirom da sam 15 godina u oglašavanju, bila sam dio velikih promjena u rasporedu budžeta. Mislim da će se sve više ići u online oglašavanje, ali da će tradicionalni mediji, bar u Bosni i Hercegovini, imati i dalje značajnu ulogu u media miksu. Ako mene pitate, ja obožavam gerilu, obožavam nove medije i direktnu kreativnu komunikaciju sa ciljnom grupom. Morat ćemo da radimo drugačije stvari, da smišljamo i dizajniramo neke nove formate, jer tržište je zasićeno svim postojećim.
MM: A gdje sebe vidiš u budućnosti?
Maja Bajić Rudinac: Ja sebe trenutno vidim i dalje u Bosni i Hercegovini, jer ovakva država i ovakvi ljudi ne postoje nigdje. Vidim sebe isključivo i samo u advertising industriji ali, ako se neke krupne stvari dese i ne budem sretna, ako neke druge vrijednosti, a ne rad, postanu bitnije, onda sebe vidim kao profesoricu koja sa studentima i mladim ljudima dijeli iskustva, znanje i razgovara s njima o svemu, što velika većina ne radi. Ukoliko me neki loši ljudi i situacije dovedu do toga da ne mogu da radim ovo što volim, vidim sebe na nekoj dalekoj destinaciji, na nekom ostrvu, kako fotografišem, putujem s kamperom i čamčićem, i pišem knjigu.
MM: Koliko imaš slobodnog vremena i kako ga najradije provodiš?
Maja Bajić Rudinac: Svaki svoj slobodan trenutak, kada nisam na poslu ili na treningu, koristim da budem sa ljudima koje volim, a to je prvenstveno moja porodica i, naravno, najuži krug prijatelja. Ukoliko mi se ukaže neki slobodan vikend, onda otputujem nekud u prirodu. Obožavam rijeke, more, planine, prirodu, šume, šetnje, rolere, snowbord, knjige, duge kafe sama sa sobom, u nekoj dobroj bašti, uz rijeku, ili pored kamina zimi.