Razgovarala: Asja Dupanović
Jovana Pavlović predstavlja istaknutu figuru agencije Communis DDB i to ponajmanje zahvaljujući svojoj visini. Prije su razlog tome njena posvećenost poslu, fenomenalna sposobnost amortizovanja stresa, strpljenje prilikom komunikacije sa svima i fokusiranost na rezultat. Rođena je u Beogradu i rođena da, kažu, svima u timu obezbjedi idealne uslove za kreiranje. Vozi mali žuti auto i sanja velike, šarene projekte. Godinama vodi najzahtevnije klijente agencije. Nasmijana je i kad je potištena, a potištena je kada ljudi u njenom timu nisu nasmijani.
MM: Odakle potiču tvoje organizacione sposobnosti? Čega si se najviše igrala kao mala, šta sanjala da postaneš?
Jovana Pavlović: Moje želje i ideje šta ću biti kada porastem su sve bile kratkog daha, tako da ih gotovo i nisam zapamtila. Primer koji su mi dali roditelji i raspoređivanje brojnih obaveza u osnovnoj i srednjoj školi, bili su dobra osnova da na Fakultetu organizacionih nauka, ali i nakon toga kroz radno iskustvo, dodatno razvijam sve veštine koje me danas čine efikasnim accountom.
MM: Osim što se savršeno znaš pobrinuti za to da su svi oko tebe nasmijani i imaju idealne uslove za kreiranje, u čemu si ti u agenciji prava tata-mata, gdje si baš svoja na svom?
Jovana Pavlović: Nakon što sam se u početku bavila PR-om sa primesama BTL-a, prelaskom u account sektor sam se osetila baš kao svoja na svom. Kompletan opis posla accounta i sve što u njega spada poklapa se sa mojom ličnošću i radom na različitim projektima, prvo na poziciji account executive-a, a zatim account managera, napredovala sam kako profesionalno, tako i privatno. Ako bih baš morala da izdvojim nešto, onda bi to bila komunikacija, sposobnost da saslušam, razumem i „pomirim” različita mišljenja.
MM: Na kakvim projektima najviše voliš da radiš?
Jovana Pavlović: Volim kada stigne brif za 360° kampanje, jer tada imam priliku da ispratim sve, počev od strategije, ideja i koncepata, do realizacije.
Posebno drag projekat mi je kampanja za keks Zlatni Pek kompanije Bambi iz 2017. godine, pre svega jer je klijent odmah prepoznao potencijal ideje koja zahvaljujući tome nije pretrpela velike promene na putu od koncepta do realizacije. Tokom skoro godinu dana sprovedeno je repozicioniranje brenda, počev od osmišljavanja novog slogana i tona komunikacije, preko redizajna pakovanja, do odlične saradnje sa glumicom Goricom Popović koja je serijal od pet spotova iznela sa velikim, njoj svojstvenim šarmom. Rezultati u prodaji takođe nisu izostali, tako da je ovo projekat na koji smo ponosni i mi kao agencija i klijent.
MM: Šta su najveći izazovi s kojim se svakodnevno susrećeš i kako funkcioniše ta tvoja super moć po kojoj si poznata – ona da amortizuješ stres?
Jovana Pavlović: Generalno gledano, najvažniji izazov sa kojim se svi susrećemo je kako da prevaziđemo očekivanja potrošača i da pomognemo klijentima da se izdvoje u moru poruka ali, na svakodnevnom nivou, evidentno je koliko se ritam samog posla ubrzao i za mene lično cilj je da se u sve kraćim rokovima, koje tržište nameće, zadrži kvalitet rešenja i predloga.
Što se stresa tiče, daleko od toga da sam na njega imuna, ali tokom skoro sedam godina, koliko sam u Communisu, prošla sam kroz razne izazove i projekte, pa su me ta iskustva i uverila da je svaka situacija rešiva. Od velike pomoći mi je i što se trudim da u glavi uvek imam širu sliku pa, kada se naiđe na bilo kakvu nepredviđenu okolnost, mogu znatno brže da donosim odluke jer znam koji je sledeći korak i šta je cilj.
Ipak, kada se sve sabere, stres je neizbežan, ali se mnogo lakše podnosi kada si okružen ljudima koji su spremni da pomognu, nekad samim tim što znaš da su tu za tebe, nekad znanjem i iskustvom, a nekad i time što u pravom trenutku donesu čokoladu. :)
MM: A šta je ono u agencijskom poslu zbog čega i dalje voliš ponedeljke?
Jovana Pavlović: Dinamičnost, raznovrsnost i ljudi. Svaki dan je nova avantura, nikad ne znam da li će me na mejlu dočekati novi „zadatak“, format sa kojim se još nisam srela ili slično. Gotovo da ne postoje dva ista projekta, a uvek postoji prilika da naučim nešto novo i budem bolja ja.
Posebnu sreću sam imala da moji mentori budu pre svega divni ljudi koji nesebično dele znanje i na čiju podršku sam mogla, i dalje mogu, da računam. Kada vam kolege postanu prijatelji, nema razloga da ih ponedeljkom ujutru ne pozdravite iskrenim osmehom.
MM: Šta je ono što nedostaje odnosima na relaciji agencija – klijent, šta bi ti tu dodala/oduzela?
Jovana Pavlović: Dodala bih više neformalnih kontakata koji omogućavaju da se ljudi u okviru kompanijskog i agencijskog tima upoznaju i zbliže kako bi svim članovima tima u glavi izbledela granica na relaciji klijent – agencija, kako bi se svi povezali i što više osećali kao deo jednog tima sa zajedničkim ciljem, jer mi to i jesmo.
MM: Šta je to što vi mladi donosite komunikacijskoj industriji, koje su vaše prednosti pred starijim kolegama? Imate li u sebi više hrabrosti, ludosti, slobode da se izrazite?
Jovana Pavlović: Iako mislim da je mladost stvar duha, a ne godina, sa iskustvom se neminovno stvaraju i granice u razmišljanju koje sami sebi namećemo. Mladima je lakše da sanjaju „nerealne” snove i upravo tu je teritorija za nove ideje, a zahvaljujući znanju starijih kolega ti snovi se mogu preoblikovati u prihvatljive i izvodljive koncepte. Ukratko, mislim da „sveža krv“ i energija uvek treba da se mešaju sa znanjem i iskustvom starijih kolega i da je to dobitna kombinacija.
MM: Imaš li slobodnog vremena i kako ga najradije provodiš?
Jovana Pavlović: Po prelasku u account sektor moram priznati da sam se na skoro godinu dana gotovo odrekla slobodnog vremena tokom nedelje. Bilo je toliko toga što sam želela da naučim. Uložila sam veliki trud da što brže „upijem” što više znanja i to me je često na kraju dana ostavljalo bez energije da nešto posebno organizujem privatno vreme, ali kada se osvrnem, zaista se isplatilo.
Zahvaljujući rutini koju sam stekla, da brže i mislim i radim, sada imam više slobodnog vremena i uživam da ga provodim sa prijateljima uz dobru klopu i muziku. Uz slavlja, rođendane i druženja, neizostavan deo nedelje je i sport, bilo da je u pitanju teretana, joga ili bar samo šetnja. U kišnim i zimskim danima, najradije ipak ostanem kod kuće sa mužem, uz dobru knjigu, film ili seriju.