Razgovarala: Asja Dupanović
Dajana Mihajlović je 25-ogodišnja grafička dizajnerka banjalučke agencije Mint, jedna mlada i raspjevana duša. U Mintovom timu je već dvije godine, i postala je njegov nezamjenjiv dio. Super moć koju posjeduje (pored talenata za recepte za zdravu ishranu) jeste što svakom problemu prilazi na maštovit način, obogaćujući tako perspektive kolega u timu. Ono što je čini mladom liderkom nije samo inovativnost razmišljanja, nego i rijedak spoj velike kreativnosti i odgovornosti. Gledano sa strane struke, Dajanini talenti se najbolje ogledaju u crtanju i ilustracijama, koje i jesu u žiži njenog interesovanja. U malom Mint svijetu, Dajana je oko sokolovo za nijanse, detalje i zarazni osmijeh.
MM: Ljubav prema kreativnom izražaju ipak je pobijedila u utrci s pravom. Kako je došlo do toga da napustiš put buduće pravnice i posvetiš se obrazovanju u grafičkom dizajnu? Kako si došla u Mint?
Dajana Mihajlović: U jednom trenutku sam prosto shvatila da pravo nije ono čim želim da se bavim u životu. Mislim da svako od nas zaslužuje baviti se poslom koji istinski voli, jer ćemo jedino tako izvući svoj maksimum i biti zadovoljni sobom. Meni mnogo dragi ljudi su bili vjetar u leđa kada mi je to bilo najpotrebnije, a ja sam svojom upornošću obavila ostatak posla. Nije bilo jednostavno odustati po prvi put u životu od nečega i rizikovati da se upustiš u nešto sasvim novo ne znajući da li je to to. Naravno, u svemu tome su najbitniji motivacija, istrajnost i disciplina da istražuješ, naučiš svaki dan nešto novo. Nije jednostavno, ali na nama je kako ćemo iskoristiti prednosti današnjice i dostupnost informacija. Praksu sam obavila u marketing agenciji Mania, a potom portfolio poslala u Mint, moju drugu porodicu, gdje sam i danas. Mislim da je bitno da čovjek sebi da prostora da shvati šta želi, bez pritiska. Moje mišljenje je da svako treba obratiti pažnju na svoj hobi, tu se krije i put kojim treba ići dalje.
MM: Kakav dizajn te najviše privlači i ko su tvoji uzori u svijetu grafičkog dizajna?
Dajana Mihajlović: Ono što trenutno najviše radim je korporativni dizajn, koji je meni lično zanimljiv jer predstavlja izazov. Njegovim kreiranjem, zapravo, utičemo na to da li će neko biti prepoznatljiv na tržištu ili će jednostavno postati dio mase. Pored korporativnog dizajna privlače me ilustracije i tipografija, čemu ću se sigurno više posvetiti u budućnosti. Mislim da tu mašta stvarno nema granica, a najteži dio je pronaći svoj stil i prepoznatljivost i naravno uživati u svemu tome. Uzora zapravo i nemam, ali divim se određenim ljudima i njihovim postignućima i pratim ih. Smatram da svako stvara svoj put koji je jedinstven i baš zbog toga poseban. Neke koje bih istakla su Stefan Sagmeister, David Carson, Rosanna Tasker, Neville Brody i mnogi drugi koje pratim na društvenim mrežama i koji često posluže kao izvor inspiracije.
MM: Šta su najveći izazovi tvog posla u agenciji? Kako se nosiš s njima?
Dajana Mihajlović: Faktor iznenađenja, možda? Svaki projekat je priča za sebe i zahtijeva da se stvari sagledaju iz drugog ugla. Poenta je biti prilagodljiv, pogotovo na našem tržištu, upoznati dobro klijenta i biti spreman odgovoriti na njegove želje i zahtjeve bez obzira na to kako gledamo na problem, jer: zadovoljan klijent = zadovoljniji dizajner. Ponekad treba malo više strpljenja, ali nakon uspješno obavljenog zadatka, sve su to „slatke muke“. U našoj agenciji sve radimo uz dobro raspoloženje, tako da nam svaki novi zadatak predstavlja novo zadovoljstvo.
MM: Koji ti je Mintov projekat, kojem si poklonila svoj talenat, posebno drag?
Dajana Mihajlović: Uh, teško pitanje. Razlika je u nijansama. Recimo, moj prvi redizajn etikete za ambalažu Ledo sladoleda, Grande familiare. Ne trebam spominjati razloge, jer dovoljno je to što je to bio moj prvenac u ovoj firmi, pa zato ću njega i izdvojiti kao meni posebno iskustvo. Napravila sam malo odvažniji korak, mimo zahtjeva i upotrijebila intenzivnije boje, što je rezultiralo razigranijim dizajnom i na kraju se svidjelo klijentu. Iz mog ugla danas, najbitniji koraci u kreiranju bilo čega su istraživanje tržišta, odnosno konkurencije, inspiracija i na kraju, ukoliko imamo priliku da se odvažimo, da odstupimo od zahtjeva i svemu damo neku svoju notu. Bitno je povremeno izaći van okvira, jer je to ključ daljeg napretka kako nas samih, tako i tržišta generalno.
MM: Šta si sve u ovoj industriji do sada naučila na svojim greškama?
Dajana Mihajlović: Ja sam bezgrešna?. Šalu na stranu, izdvojia bih možda vrijeme i onu poznatu ”strpljen, spašen”. Konkretno, ja sam u nekim trenucima osuđivala sebe jer sam htjela naučiti sve sada i odmah. Međutim, tek vremenom sam shvatila da je ovo posao u kojem nikad ne možemo reći da sve znamo. Svijet velikom brzinom napreduje, a mi uvijek moramo ići u korak sa njim i sa trendovima.
MM: Može li grafički dizajn mijenjati svijet na bolje i koliku odgovornost ti osjećaš kao jedan od kreatora komunikacije?
Dajana Mihajlović: Dizajn je zapravo svuda oko nas, a da toga često nismo ni svjesni. Iz tog razloga, smatram da on definitivno mijenja svijet svakodnevno, pokazujući samo koliko smo kao vrsta posebni, jer koristimo urođenu kreativnost kao vid komunikacije. Kao jedan od učesnika tog procesa, imam odgovornost prema klijentima, kao i sebi, da uvijek budem u toku trendova, da uvijek iznjedrim kvalitet i da pokušam da doprinesem razvoju same struke uvijek dajući svoj maksimum. Naravno, svijet treba uvijek svojim primjerom mijenjati nabolje, bez obzira na profesiju.
MM: Ako te komunikacijska industrija uspije zadržati u svojim vodama, jednog ćeš dana sa svojim vršnjacima biti na njenom čelu. Kakvu industriju želiš vidjeti kada je u pitanju naša odgovornost prema društvu u kojem živimo?
Dajana Mihajlović: Ja ću se svakako truditi da ostanem na visini zadatka, ukoliko ostanem u ovim vodama, a mislim da hoću. Ne samo ovu, nego generalno sve kreativne industrije bih voljela vidjeti kao rasadnik ideja i pozitivnog razmišljanja. Voljela bih da se usko povežu evolucija društvene svijesti i kreativa koja je u našem poslu imperativ. Jedino prihvatanje novog i različitog će dovesti do napretka. U svakom pogledu.
MM: Kako se najradije opuštaš i gdje te možemo naći kad nisi na poslu?
Dajana Mihajlović: Najčešče je to kuhinja, volim eksperimentisati i to su mi obično trenuci kad se isključim sasvim. Nekad mi prija mir, pa mjesto za opuštanje bude soba, terasa uz knjigu ili šetnja u prirodi. Međutim obično mi je draže druženje sa prijateljima, bilo da je to vikend putovanje ili obična priča uz kafu (prije pivo), ljudi i njihova energija su ono što me diže, pored muzike naravno. Kad već imamo priliku da živimo, zašto je ne iskoristiti baš sasvim.
