Razgovarao: Ekrem Dupanović
Lea Stanković je diplomirala historiju na University College London, Master iz evropskog biznisa na ESCP-EAP, a MBA iz kreativnog liderstva na Berlin School of Creative Leadership. Radi u digitalnom sektoru agencije Communis od 2010. godine. Autor je stručnih članaka za Media Marketing, The Huffington Post, TheForbes.com…
MEDIA MARKETING: U komunikacijskoj ste industriji zato što volite taj posao ili zato što jednostavno nešto morate raditi?
LEA STANKOVIĆ: Odrasla sam s tim poslom, a imala sam i sreću u nesreći da mi prvi posao bude nešto što mi apsolutno ne leži i u čemu uopšte nisam uživala. Nikad nisam želela klasičan posao od devet do pet, koji zaboraviš kad dođeš kući, niti striktno razdvajanje privatnog i poslovnog. Život mi je potpuno integrisan u posao i obrnuto, jedna sfera obogaćuje drugu i nema ničeg lepšeg od toga.
MEDIA MARKETING: Posrećilo vam se da ste već nakon nekoliko godina rada dobila IAA stipendiju za Berlinsku školu kreativnog liderstva. Bili ste najbolji na svjetskom konkursu. U Berlinu ste učili s poznatim imenima oglašivačke industrije iz cijeloga svijeta. Da li se znanje stečeno u Berlinu može primijeniti u Beogradu?
LEA STANKOVIĆ: Svakako mi je mnogo značilo, imala sam priliku da učim od veoma stručnih ljudi i da razmenjujem mišljenja s kolegama iz čitavog sveta. Znanje koje sam stekla može se svuda primeniti jer su izazovi naše industrije svuda slični. Trava ipak nije toliko zelenija u tuđem dvorištu.
MEDIA MARKETING: Šta mladi lideri trebaju naučiti i neizostavno usvojiti od starijih kolega?
LEA STANKOVIĆ: Snalažljivost, zapaljenost, skromnost, smirenost, kolegijalnost, radoznalost. Mada se ove stvari teško mogu naučiti, to ili imaš ili nemaš. Doduše uvek postoji opcija – fake it, till you make it.
MEDIA MARKETING: A šta bi obavezno trebali odbaciti iz tog nasljeđa?
LEA STANKOVIĆ: Slepo praćenje davno ustaljenih procedura i procesa rada. Danas se sve mora raditi brže, a način rada u agencijama često ne dozvoljava agilnost. Običaj dugih i neproduktivnih sastanaka s velikim brojem ljudi.
MEDIA MARKETING: Znanje i iskustvo: šta je važnije i kako na najbolji način ispreplesti ta dva neizostavna aspekta rada i kreativnosti?
LEA STANKOVIĆ: Učenje na radu. Kako reče Oskar Vajld – „Nisam dovoljno mlad da sve znam“. Čar ovog posla je što nikad nećete pomisliti – sve sam skapirala, sve je pod kontrolom. Novi klijenti, nove generacije, novi konteksti teraju vas na konstantno učenje, menjanje, adaptiranje. S iskustvom shvatate koliko toga ne znate, a nikad se ne opuštate jer znate da postoji velika šansa da jednog dana ono što danas znate bude prevaziđeno.
MEDIA MARKETING: U vašoj su porodici dvije generacije u advertisingu. Otac Ivan, predsjednik Communisa, Old School Man i vi, digitalac od glave do pete. Kako ide ta saradnja? Ima li sukoba između klasičnog i digitalnog?
LEA STANKOVIĆ: Saradnja ide lepo, svako na svom spratu svoje bitke bije. Nema sukoba, oboje radimo i težimo ka istom cilju, a to su integrisane komunikacije.
MEDIA MARKETING: Šta savjetujete vršnjacima? Da vam se pridruže u ovoj industriji ili da pokušaju naći bolji posao?
LEA STANKOVIĆ: Da nađu ono što vole da rade, a ako je to advertising, da se ne predaju kod prvog stresa ili prepreke, najčešće u vidu teškog klijenta.
MEDIA MARKETING: Kakvi su klijenti danas? Tvrdi se da ih je strah novih ideja, novih medija i tehnologija te da taj strah prenose i na agencije koje se boje da ne izgube klijeta pa igraju na sigurno.
LEA STANKOVIĆ: Mnogi su se adaptirali jer vide da su svi na društvenim mrežama i da su nove tehnologije način da se približe potrošačima ili dopru do novih. Straha ima tamo gde ima neznanja, što u sektorima marketinga, što izvan njih… Jer i naši klijenti nekome odgovaraju.
MEDIA MARKETING: Vaše najbolje iskustvo s klijentima do sada?
LEA STANKOVIĆ: Teško pitanje, brzo zaboravljam… Možda je to prilika da vidim na delu odlične lidere i marketinške stručnjake među klijentima, koja mi se ukazala nekoliko puta.
MEDIA MARKETING: Kako vidite budućnost oglašavanja i PR-a?
LEA STANKOVIĆ: Teško mi je da razmišljam na duge staze, jer se kod nas stvari toliko brzo menjaju da i idući mesec deluje kao daleka budućnost. Negde sam ovih dana pročitala: Content is not king. Conversation is king. Content is just something to talk about. U tome vidim naznake naše budućnosti – u praćenju popularne kulture i detektovanju novih trendova, pokreta, stvari o kojima ljudi pričaju, naročito u definisanju uloge svakog brenda u okviru te konstelacije – neki će se priključiti razgovoru, a neki će ga kreirati.
