Razgovarao: Ekrem Dupanović
Bruno Jelić je savjetnik i specijalista za public affairs područje u agenciji Dialog komunikacije. Prije dolaska u Dialog, Bruno je radio u jednoj lobističkoj firmi i to je njegova prva ljubav. U Dialogu ju je spojio s ekspertizom u upravljanju komunikacijskim projektima i time napravio značajan iskorak za tvrtku. U četvrtak mu izlazi priručnik o lobiranju, kojeg je napisao zajedno s Natkom Vlahovićem, predsjednikom hrvatske Udruge lobista. Bruno je strastven i ambiciozan i stalno se trudi pomaknuti postojeće granice i rješavati prepreke razmišljajući izvan zadanih okvira. U tome se najbolje prepoznaje njegova kreativnost i buduće liderstvo.
MEDIA MARKETING: U komunikacijskoj ste industriji zato što volite taj posao ili zato što jednostavno nešto morate raditi?
BRUNO JELIĆ: Posao odrađen bez strasti je polovično odrađen posao, konstatacija je koje se i privatno i poslovno u životu valja držati. Ako nešto ne volite, onda nemojte to raditi. Osobno sam imao sreću da je želja za bavljenje komunikacijom kod mene dosta rano sazrela pa sam sukladno tome izabrao adekvatan fakultet stječući teorijsku podlogu te naknadno PR agenciju u kojoj sam imao priliku steći praktičnu podlogu i saznati što taj posao nosi i kako ga valja raditi.
Ono što je specifično i motivirajuće za rad u komunikacijskoj industriji jest činjenica da znanja i vještine usvojene poslovno imate priliku primjenjivati i u privatnom životu. Na taj se način imate priliku razvijati poslovno kao i privatno što samu industriju čini interesantnijom i privlačnijom za sve njezine buduće članove.
MEDIA MARKETING: Vaša prva ljubav je bilo lobiranje i tu ste bili vrlo uspješni, sada izdajete i priručnik za lobiste. Zašto ste prešli u komunikacijsku industriju, iako bi se i lobiranje moglo nazvati njenim dijelom, i to je komunikacija?
BRUNO JELIĆ: Točno, i komunikatori lobiraju. Zapravo, svi lobiraju, samo neki to rade profesionalno i specijalizirani su za područje kojeg se ostali dotiču samo u dijelovima svojeg rada.
Prelazak iz PR-a u lobističku industriju i obrnuto, ne utječe na pojedinca do te mjere da ste dužni vršiti dugotrajne prilagodbe uvjetima jedne, odnosno druge industrije, naravno ukoliko imate nekog prethodnog i relevantnog iskustva. Naime, iako su znanja i alati kojima se služite nešto drugačiji, „pravila igre“ i zakonitosti poslovanja dvaju industrija dosta su slični.
Na kraju krajeva, mjesto nastanka i razvoja lobističke industije bilo je upravo u velikim globalnim PR agencijama koje su tu profesiju razvile i počele prodavati kao dodatnu uslugu. Ono što se posljedično dogodilo jest da su time stvorili i razvili najmoćniju svjetsku profesiju i jednu od najskupljih intelektualnih usluga na tržištu.
MEDIA MARKETING: Možete li mladim liderima dati jedan efikasan lobistički savjet?
BRUNO JELIĆ: Mogu, najefikasniji – provodite što manje vremena u uredu.
MEDIA MARKETING: Šta mladi lideri trebaju naučiti i neizostavno usvojiti od svojih starijih kolega?
BRUNO JELIĆ: Kada već ističete pojam “starijih” bit ću pretenciozan i iskoristiti onu “vrag nije pametan zato što je vrag, nego zato što je star”.
Naši stariji kolege nemaju samo više “utakmica u nogama” te više poslovnih uspjeha i brodoloma od nas, nego i iskustvo u odnosu prema ljudima koje je esencijalan aspekt komunikacijske industrije. Oni nas mogu, a dobra većina i želi naučiti: Taktičnosti. Promišljenosti. Strateškom pristupu radu. Sagledavanju šire slike. Pretpostavljanju budućih koraka i ishoda određenih radnji. Važnosti “stajanja na loptu”.
To su znanja i vještine koje dolaze s iskustvom, koje se kuju i tale tijekom vremena i koje nijedan priručnik ne može prenijeti kao što to oni mogu. To je njihova najveća komparativna prednost.
MEDIA MARKETING: A šta bi obavezno trebali odbaciti iz tog nasljeđa?
BRUNO JELIĆ: Stajalište “tako sam ja to naučio raditi” koje u većini slučajeva podrazumijeva dominantno preslikavanje principa i načina rada starijih kolega na mlađe. Osobno smatram da svatko tko je u mogućnosti učiti od starijih kolega to i učini, ali da u određenim aspketima rada unese svoja razmišljanja i ideje, svoj princip rada te se na taj način istakne kao pojedinac i profesionalac.
Budući da je samo mijena stalna, neki stariji kolege će tu logiku prepoznati i znati prenijeti na mlađe kolege, a onima koji to previde treba učiniti uslugu i ljubazno ih upozoriti.
MEDIA MARKETING: Znanje i iskustvo: šta je važnije i kako na najbolji način ispreplesti ta dva neizostavna aspekta rada i kreativnosti?
BRUNO JELIĆ: Rekao bih da iskustvo ima zlatnu dionicu u ovako postavljenom omjeru, ali čovjek koji prestane učiti prestao je i rasti. Idealan spoj je cjeloživotno obrazovanje uz profesionalni rad. Držim da je to najbolji način da se “popunjavaju rupe” kako u znanju tako i iskustvu. Ovaj model nije jednostavan i zahtijeva puno dodatnog rada i odricanja, ali ništa što vrijedi i nosi dodatnu vrijednost u životu nije jednostavno.
MEDIA MARKETING: Šta savjetujete svojim vršnjacima? Da vam se pridruže u ovoj industriji ili da pokušaju naći bolji posao?
BRUNO JELIĆ: Da se ističu! Da napreduju brže i više nego što to radi “konkurencija”. Na taj će način sebi stvoriti prostor ne samo u ovoj nego i drugim srodnim industrijama.
Smatram da od ovoga posla nema “boljeg posla”. Ima dinamičnijih, kompleksnijih i bolje plaćenih ali po mom mišljenju od komunikacijskih poslova nema boljih poslova.
Svatko je dobrodošao u industriju komunikacija. S obzirom da nije riječ o profesiji, za rad nisu nam potrebne licence, ali su zato potrebni intuicija, interpersonalne vještine, kreativnost i niz drugih znanja i vještina koje vas ne uče na fakultetu, a za bavljenje ovim poslom neophodno ih je razvijati.
MEDIA MARKETING: Kako vizionirate budućnost oglašavanja i PR-a?
BRUNO JELIĆ: Uvijek će biti onih koji nešto žele reći i shodno tome će se javljati potreba da se angažiraju oni posrednici koji su u tome verzirani. Industrija je kroz prošlost doživljavala svoje uspone i padove i to se ne bi trebalo mijenjati niti u budućnosti. One promjene na kojima konstantno treba raditi odnose se na “mindset” pojedinaca koji rade i vode industrije oglašavanja i PR-a. Na potezima i odlukama koje oni donose svaki dan temelji se naša budućnost. O njihovom “mindsetu” ovisi koliko široko industrija može ići i koliko u dubinu i srž može pogađati. Što šire idemo, a uspijevamo pogađati srž problema s kojima se nosimo, bit ćemo uspješniji i stvarati mogućnosti za razvoj i napredak.