Drugi jezik na kojem je dostupan ovaj članak: English
Piše: Teodora Migdalovici, Lions Ambassador, Rumunija
Gdje nalazimo dragocjenu inspiraciju? Gdje idemo u potragu za neuobičajenim perspektivama? Gdje je pravo mjesto gdje treba zastati i promisliti o tome što svakodnevno radimo, i lucidno provjeriti da li smo na pravom putu ili smo potpuno promašili odredište? I kada?
Za mene, odgovor je došao u obliku festivala Hunter i načina razmišljanja koji je postao duboko usađen u moj profesionalni DNK. Proteklo je više od 18 godina intenzivnog putovanja u svrhu učenja. Počela sam sa malo, i razmahala sam svoja krila široko, kao savremeni nomad, kako bi istražila svijet u potrazi za perspektivama, dubljim razumijevanjem i inspiracijom.
Od 2007. godine, uz tek nekoliko izuzetaka, svakog proljeća prisustvujem Dubai Lynx festivalu. Ne samo zbog iščekivanja sunca kod kuće. Ne samo zbog umrežavanja, iako moram priznati, regionalni festivali su više easy-going od globalnih. Možete pronaći ritam i prostor za uživanje u inteligentnom razgovoru sa nekim govornikom, ili imati značajan razgovor sa respektabilnim članom žirija uz šoljicu čaja od jasmina. Nije čak ni zbog šopinga – ako mene pitate, to je precijenjena tema jer više volim vibru starih bazara nego agitaciju futurističkih tržnih centara, koliko god oni izgledali nevjerovatno sa svojim sky barovima, planetarijima ili čim već ne.
Ono što me iznova dovodi na Lynx ima veze sa prilikom da posmatram jednu kulturu kako se razvija pred mojim očima, sa ogromnom privilegijom otkrivanja, iz godine u godinu, industrija u izgradnji, u procesu pronalaženja svog glasa i formula kojim će razgovarati sa ljudima i privući njihovu pažnju, poštovanje i mjesto u njihovim životima.
Na Lynx-u sam vidjela kako dobro njegovani brendovi, domaći i međunarodni, uspjevaju da razgovaraju sa lokalnim stanovništvom u duhu njihove realnosti, i na kraju utiču na društvo na najbolji način.
Na istom događaju, pored globalnih, poznatih govornika A klase koje sam uvijek očarana čuti – znate, tipa Matt Eastwooda – apsolutni je užitak otkriti nove glasove koji pršte talentom, oštroumnošću, sadržajem, pa čak i neke koji ruše tabue.
Svako izdanje Lynx-a ima svoje buntovnike. Još uvijek se sjećam priče o jednoj producentkinji i režiserki i njenim duhovitim rješenjima kako uspjeti u muškom svijetu.
Još uvijek se sjećam živopisnog, temperamentnog pristupa Yousefa Tuqan Tuqana, koji je tada bio sa Leo Burnett-om, a danas je glas hotelijerskog brenda Jumeirah.
Jedno otkrovenje je došlo 2017. godine, u prezentaciji Tahaaba Raisa i njegovog kolege iz FP 7, MENA. Njegovo izlaganje je istraživalo svijet potrošača, odakle je izvlačilo nevjerovatne lekcije za preživljavanje i uspjeh putem kreativnih rješenja. Svojim govorom, on je poveo publiku na očaravajuće putovanje kroz sve vrste zajednica Bliskog istoka i sjeverne Afrike. U 30 minuta otkrili smo impresivan genij koji živi u tim ljudima koji žele da se razvijaju i imaju bolje živote, uprkos svemu. Mi smo iz istočne Evrope, i neko bi mogao pitati kakva je relevantnost Bliskog istoka za stvarnost na našem tržištu, ili za nas same na kraju krajeva.
Moj odgovor je da imamo više zajedničkog nego što mislimo. Većina nas dijeli etiketu „zemalja u razvoju“. Vrlo često vodimo istu borbu sa potrebom da se uradi mnogo sa oskudnim resursima, u pokušaju da prevaziđemo naše stanje i dobijemo pristup višem nivou. Dijelimo isti izazov potrebe da prihvatimo zapadnu strogost, hitnost i sposobnost, istovremeno zadržavajući naš kulturni DNK živim.
A tamo gdje prestaju sličnosti, možemo pogledati naše razlike, naći inspiraciju u stvarima kojima se divimo na Bliskom istoku kao što je njihova lakoća rada u trgovini koju vode ljudi, njihova toplina, njihova vitalnost, njihova strast za geometrijskom ljepotom u vizualnim obrascima, ili njihov talenat za izgradnju čitavih svjetova od pijeska, nafte i čiste ambicije.
I još jedna stvar koju mi kao Evropljani, koji gledaju ka istoku, možemo uraditi jeste brojati naše blagoslove u svim onim stvarima koje uzimamo zdravo za gotovo: hrana za večeru, krov nad glavama i mir među nama.
Kreativnost Bliskog istoka nas može mnogo toga naučiti, i to je upravo razlog zbog kojeg smo pozvali Tahaaba Raisa u Bukurešt.
Imam osjećaj da će očarati publiku, baš kao što je učinio na Lynx-u. On će biti dašak svježeg zraka, a ponekad je to sve što nam je potrebno: da zastanemo na dva sata, uronimo u egzotično iskustvo učenja, i ustanemo osvježeni i spremni da ponovo pomjeramo planine.
