Drugi jezik na kojem je dostupan ovaj članak: English
U siječnju ove godine, Grey Europe je u sklopu svoje redovne godišnje konferencije organizirao konferenciju samo za žene naziva Women of Tomorrow. U duhu sve prisutnijeg pokreta za ravnopravnost spolova, ovog puta je redovna konferencija održana s impresivnim i hvalevrijednim omjerom, odnosno podjednakim brojem žena i muškaraca. Za usporedbu, dovoljno je reći kako je prethodnih godina omjer ženskih učesnica naspram muških bio samo 22 posto.
Women of Tomorrow konferenciju vodila je organizacija Shine for Women čija je misija čim veći broj žena na upravljačkim položajima u tvrtkama, s jasnom porukom da balansirano radno okruženje ostvaruje bolje poslovne rezultate u vidu većeg profita, izvrsnosti u kreativnosti i upravljanju timovima
Dvije sjajne žene, Anna Barez Brow i Caroline Whaley, pokrenule su Shine for Women nakon dugogodišnjeg i uspješnog poslovnog puta na kojemu je Anna gradila karijeru u medijima, a Caroline provela dugi niz godina u brend marketingu Nikea i The Nike Foundationa. Anna i Caroline provele su nas kroz konferenciju prirodno, spontano i uigrano.
U društvu kolegica iz agencije, client service direktorice Maše Ivanov i direktorice financija Matije Mandić, zakoračila sam u ovo dvodnevno, znanjem i iskustvima bogato putovanje. Kao velika ljubiteljica osobnog razvoja često pohađam slične seminare i odmah me je razveselila prilika da se dva dana mogu posvetiti isključivo sebi i skrivenim aspektima sebe kojih često nismo svjesni, ali itekako djeluju ne samo na naš poslovni kontekst već i na naš životni put i odluke općenito. Nije mi namjera u ovome tekstu samo prenijeti vlastito viđenje konferencije koja mi je bila od velike vrijednosti, već i dati osobni osvrt na temu ravnopravnosti spolova koja nije bio predmetom konferencije.
Za početak smo kroz niz interaktivnih vježbi osvijestile gdje se trenutno nalazimo u životu, ne samo u poslovnom već i u privatnom kontekstu. To smo u prvom redu učinile kroz osvještavanje vlastitih vrijednosti, pozitivnih pa tako i onih koje percipiramo kao negativne osobine, uloge i obrasce te osvještavanjem poslovne i privatne stvarnosti.
Nadalje, drugi dio nazvan Playing the bigger game, odnosio se na projekciju — gdje se vidimo i na koji način možemo tamo doći, odnosno koji su hrabri koraci koji će nas dovesti do željenog cilja. Playing a bigger game je tehnika koja nam može pomoći pri otkrivanju vlastite individualne svrhe te osvijestiti način na koji se ta ista svrha isprepliće s organizacijskom svrhom. Posljednji dio konferencije bio je posvećen tome kako u vlastitoj organizaciji povećati spolnu jednakost.
Kako možemo bolje upravljati sobom?
Kroz razne metode i tehnike, od vizualizacije, kolaža do brzog pričanja, zaronile smo u naše podsvjesno, izvan poznate zone svjesnoga uma, u dublji dio nas koji krije našu autentičnu mudrost i istinu. Ne ono što mislimo da bi trebale ili ono što se od nas očekuje, već ono što je u skladu s našim autentičnim Ja. Dotakle smo se važnih aspekata upravljanja sobom i za iste dobile vrlo jednostavne, ali moćne alate koji nam mogu pomoći u što boljem upravljanju sobom.
Jedan od takvih alata je i upravljanje vlastitom energijom na način da osvijestimo situacije koje se inicijalno mogu činiti kao da su izvan naše zone utjecaja.
Nakon što identificiramo one za nas bitne situacije, možemo ih vratiti pod naš utjecaj, a ostale na koje ne možemo utjecati možemo otpustiti tako da na njih više ne trošimo energiju.
Samopouzdanje i vjerovanje u sebe velik je kamen spoticanja u karijeri mnogih žena. Puno nas je upoznatih sa strahom koji se provlači kroz sve naše odnose, poslovne pothvate i stvara osjećaj da će svi otkriti kakve smo uistinu, što je za neke od nas samo jedan veliki blef. Strah da se nećemo svidjeti drugima, strah od osuđivanja, strah od neuspjeha, strah da smo i loše majke i poslovne žene i supruge.
Mnogobrojne studije u različitim industrijama pokazuju da žene često puta doživljavaju svoj vlastiti poslovni učinak lošijim nego što on to zaista jest. Za razliku od muškaraca koji se u istom kontekstu doživljavaju puno boljima nego što stvarno jesu.
Razlog tome leži u činjenici da su žene i muškarci biološki različiti. Iako i jedni i drugi posjedujemo obje kvalitete, muške i ženske, generalno gledano, žene će zbog biološke različitosti reagirati emotivnije te posljedično podcjenivati sebe i biti nesigurnije. Muškarci će pritom reagirati racionalnije i agresivnije te će zbog toga precjenjivati svoje sposobnosti.
Sheryl Sandberg, COO Facebooka, u svojoj se knjizi Lean In često referira na vlastitu nesigurnost i nedostatak samopouzdanja. Za vrijeme studentskih dana, mjesecima se s prijateljicom pripremala za ispit o europskoj povijesti. Sheryl i njezina prijateljica pročitale su sve knjige na tu temu, njih čak 10, a prije toga su i redovito odlazile na sva predavanja. Sherylin brat pročitao je samo jednu knjigu, bio je na dva predavanja, a dan prije ispita zamolio je Sheryl i njezinu prijateljicu za pomoć u pripremi za ispit. Sheryl se prisjeća kako su ona i prijateljica nakon ispita izašle zbunjene i nezadovoljne jer su zaboravile napisati neke stvari. Iako se minimalno pripremao, njezin brat je izašao zadovoljan, dobivši čistu peticu, kao uostalom i njih dvije. Ono što je Sheryl u tom trenutku shvatila je da su ona i njezina prijateljica, za razliku od njezinog brata, zapravo nesigurne u sebe. Sheryl je od tada naučila upravljati osjećajem nesigurnosti i sumnje i to na način konfrontirajući vlastita uvjerenja. Primjerice, ako je mislila da nije sposobna nešto napraviti, podsjetila bi se i pitala kako je sličnu stvar riješila u prošlosti i shvatila da u konačnici, koliko god ekstremno zvučalo, nikada nije završila na ulici kao beskućnica, bez hrane, prijatelja i novaca.
Prolazeći kroz jednostavnu vježbu, na sličan smo način i mi naučile upravljati strahom, također konfrontirajući vlastita uvjerenja, pitajući se odgovaraju li zaista istini? Ova naizgled jednostavna vježba podsjetila me na Katie Byron koja je u knjizi Voljeti to što jest osmislila proces rada sastavljen od četiri pitanja. Kad ih primijenite na konkretan problem, ova vam pitanja omogućuju sagledati situaciju u potpuno drukčijem svjetlu. »Našu patnju ne uzrokuje problem, nego misli o njemu«, kaže Katie Byron. Kroz njezinu metodu ispituje se također istinitost naših misli i vjerovanja. Oslobođenje dolazi kada shvatimo da priče koje si pričamo nisu istinite i u tom trenutku uistinu možemo voljeti to što jest, upravo takvo kakvo jest.
Jedna od jako važnih vježbi je i osvještavanje takozvanih gremlina, vlastitoga glasa u glavi koji nam govori kako nismo dovoljno dobre, kako smo ovakve i onakve, uglavnom s negativnim predznakom. To je onaj glas kojim gazimo same sebe i zbog kojeg bježimo u razne obrambene mehanizme, od kojih neki na prvu mogu izgledati i društveno prihvatljivi kao primjerice perfekcionizam, a koji često prikrivaju osjećaj vlastite bezvrijednosti. Takvi gremlini imaju tendenciju privlačenja pa nije rijetkost da se nađu unutar iste organizacije tvoreći tako korporativnog meta-gremlina. Kao što pojedinci imaju nesvjesne dijelove sebe, koje Jung naziva sjenama, imaju ih i organizacije.
Prihvaćanje vlastitih gremlina, ali i životnih izazova koji upravo te iste gremline izvlače na površinu, nije ništa drugo nego poziv na rast i razvoj svjesnosti. Kao što je rekao Ifeanyi Enoch Onuoha, životni trener i autor – kada se nađemo na životnim prekretnicama i trebamo odlučiti kuda krenuti, naprijed, natrag, propasti ili napraviti spasonosni proboj, možemo uvijek odabrati potonje pa tako i u kontekstu osvještavanja i upravljanja vlastitim gremlinima.
Dobre stvari kod različitosti
Konferenciju je obilježilo više sjajnih trenutaka i tekovina. Jedna od njih je i multinacionalnost koja u velikoj mjeri pridonosi kreativnosti, otvorenosti i obogaćenju suradnje. Nova energija, ideje i različite kulture mogu pridonijeti novoj perspektivi, pogledima i širenju vlastite već poznate zone komfora. Multikulturalnost na mene djeluje poput kisika koji potpiruje vatru kreativnosti.
Bez obzira što imamo različita iskustva i običaje, u suštini svi imamo iste probleme i razvojni put kojeg ne možemo preskočiti. Kada smo spremni, a to je obično onda kada mislimo da nismo, neki Kraken ili Leviatan iskoči iz dubina mora (naše podsvjesti) koji nas s vremena na vrijeme podsjeti kako još postoje mjesta koje valja istražiti i u kojima možemo rasti. U suprotnom, ista ta arhetipska čudovišta ne bi ni postojala, kako u nama tako ni izvan nas.
Ono što nas povezuje i definira kao vrstu su sposobnost društvene interakcije i empatija. Bilo je inspirativno slušati individualne priče žena i njihovo otvoreno dijeljenje vlastitih problema s kojima se svakodnevno suočavaju u poslovnom okruženju. Takvo dijeljenje i razgovori doprinijeli su autentičnijim i otvorenijim odnosima tvoreći tako nevidljive povezujuće niti između žena koje se prvi put susreću. Upoznajući druge, ne samo kroz njihove jake strane koje se tradicionalno pripisuju muškim vrijednostima, već i kroz one koje nas eksponiraju i čine društveno ranjivima, dobivamo na humanosti, autentičnosti u izražavanju i spremnosti pomaganja jedni drugima.
U knjizi Reinventing the Organizations Frederica Lalouxa spominju se nove vrste organizacija, takozvane Teal organizacije u kojima je jedan od osnovnih stupova cjelovitost. Ona znači stvaranje ne samo slike profesionalnog sebe kroz isključivo muške aspekate poput odlučnosti, samouvjerenosti, brzine i sličnog. Jednako prihvaćanje ranjivosti, nesigurnosti i strahova otkriva nas onakvima kakvi uistinu jesmo i pridonosi drugačijoj poslovnoj atmosferi koja uključuje autentičnost i bliskost.
Uključivanjem ženskog principa unosimo toplinu u komunikaciju, jačaju se veze i gradi se suradnja. Tradicionalno ženske kvalitete promiču sklad i suradnju te kreiraju kvalitetne suradničke organizacije u usporedbi s tradicionalno muškim kvalitetama kao što su kompetitivnost i natjecanje. Posredno, nestaju izoliranost i distanca rastapajući hladan oklop toliko karakterističan za poslovne krugove.
U budućem poslovnom kontekstu od presudne je važnosti uvažavanje i poštivanje kako muških tako i ženskih kvaliteta te ravnopravnost istih. Upravo korištenjem navedenih različitosti možemo ostvariti naprednije i kvalitetnije odnose na kojima mogu počivati organizacije koje su u svim aspektima bolje nego što je to sada slučaj.
Osobni razvoj pojedinaca i njegov značaj za organizacije
Svakodnevno osvještavanje uvjerenja, obrazaca i osjećaja vezanih uz te obrasce najvrjedniji je poklon kojeg, privatno i poslovno, bili muškarci ili žene, možemo darovati sebi. Upravljanje organizacijom prije svega podrazumijeva pojam upravljanja samoga sobom koje nije moguće bez svijesti o samome sebi.
Vlastito osvještavanje omogućuje nam istinsko poznavanje sebe i svojih obrazaca ponašanja putem kojih svakodnevno funkcioniramo u bilo kojem kontekstu. Kada govorimo o načinu na koji ti obrasci kreiraju i utječu na naše odnose govorimo o svojevrsnom lakmus papiru, jer kako tretiramo druge tako zapravo tretiramo sami sebe.
Ovakvi seminari daju nam mogućnost da dublje zagrebemo ispod površine i vidimo od čega smo zaista napravljeni, postepeno, s puno ljubavi i razumijevanja vlastitog rasta i razvoja koji dolazi na tom putu. Okrenuti se prema sebi i zaroniti u skrivene dijelove sebe — za to treba imati istinske hrabrosti.
Imperativ i preduvjet novog vodstva je osobni razvoj. Koliko smo kao organizacije i individualci spremni odvojiti vremena za sebe i svoje zaposlenike, toliko smo sposobni stvoriti nove radne sredine koje teže razumijevanju i empatiji, koje su posljedično humanije i uključuju i srce, a ne samo glavu.
Kada sam radila našu agencijsku prezentaciju s referencama, dodala sam stranicu na koju sam jako ponosna, a to je podatak da je naša agencija imala svog psihijatra. Radeći intenzivno na sebi kao pojedinci, a potom i kao organizacija, kreirali smo bolje odnose, bolju radnu sredinu i na kraju bolje poslovne rezultate. Vjerujem da je spremnost vodstva bilo koje organizacije da aktivno ulaže u osobni razvoj, nešto za što svi trebamo zdušno navijati i zalagati se.
Ravnopravnost spolova i individualna odgovornost
Vraćam se na temu spolne jednakosti na poslu. Stoljetno potiskivanje ženskog principa donekle je utjecalo na sve nas te ukorijenilo stereotip koji definira muške i ženske uloge te prihvatljiva ponašanja.
U pedesetim i šezdesetim godinama prošloga stoljeća, ženama se pripisivala vrijednost kroz ulogu savršene domaćice, supruge i majke koja cijeli svoj životni vijek posvećuje submisivnoj ulozi. U filmu Sati, Julianne Moore glumi Lauru Brown, kućanicu koja je 1950. pronašla svoj kućni život kao zatvor. Bez obzira sto ima muža i dijete koji je očigledno obožavaju, Laura se bori s činjenicom da ne može pronaći ispunjenje koje traži u životu preko uloge žene i majke koje joj je društvo predodredilo. Sve su žene u ovome filmu na neki način nezadovoljne restrikcijama i ograničenjima nametnutima od strane društva.
#MeToo pokret, iniciran zbog Harveya Winestena i sličnih strašnih svjedočanstava zlostavljanih žena, gdje muškarci i dalje tretiraju žene kao seksualne objekte koje su tu samo da zadovoljavaju njihove potrebe, tek je odnedavno aktualizirana tema u našem društvu. Holywoodska industrija snova postala je industrija noćnih mora kada su iz nje počele puzati dugo skrivane kreature koje su vrlo brzo postale vidljive i u drugim industrijama. Takva zlostavljanja su naličje tretmana žena u suvremenom društvu.
Sheryl Sandberg u svojoj knjizi Lean In navodi jako zanimljive činjenice koje pokazuju kako društvo tretira žene. Od žena se ne očekuju uspjeh u karijeri dok se kod muškaraca to podrazumijeva, a ono što zaprepašćuje je da sviđanje i uspjeh nisu pozitivno korelirali sa ženama, dok s muškarcima jesu. Drugim riječima, za razliku od muškarca, uspješna žena nije simpatična. “Tretirane smo drugačije od kad smo djeca pa ćemo i danas naići na majice smart like daddy and pretty like mommy, kaže Sheryl.
Ne govorimo više o pedesetim i šezdesetim godinama prošlog stoljeća, ovakav svjetonazor prisutan je i dalje u 21. stoljeću. Uče nas kako je poželjno da budemo ljubazne, fine i drage, a da potiskujemo svoju agresivnu stranu, svoju ljutnju i bijes pa nije ni čudno da danas velika većina žena ima izazova sa postavljanjem granica.
U poslovnom kontekstu sve navedeno se ogleda u manjem broju žena na vodećim pozicijama. Podaci govore da od 195 nezavisnih zemalja samo s njih 17 upravljaju žene, zastupljenost žena u parlamentima je samo 20 posto, a još manje, 18 posto ih je u vladi. Od Fortune 500 direktorica i direktora, samo je 21 žena. Žene zauzimaju samo 14 posto posto rukovoditeljskih pozicija, njih 17 posto su u upravama tvrtki.
No ono što je najvažnije je da se to ogleda u svim segmentima, ne samo u upravljačkim strukturama. Neke žene koje su odlučile kako ne žele imati karijeru i odabrale su drugačiji životni put, u svakodnevnim se životnim situacijama i dalje susreću s istim predrasudama.
Svi imamo veliku odgovornost u tom kontekstu. Muški kolege mogu se pitati što misle o svojim majkama, ženama, kćerima, kolegicama. Mi žene se isto možemo pitati što osjećamo i mislimo o našim muževima, očevima, sinovima i, što je najvažnije, nama samima. Ponekad vrlo jednostavne izjave poput ah, žene, ili sve djevojčice su… otkrivaju dublja uvjerenja koja na svjesnoj razini ne prepoznajemo. S druge stane, slične izjave žena koje klasificiraju muška ponašanja odgovor su na ono što žene stvarno misle o muškarcima.
Često nam ni ne odgovaraju društveno nametnute uloge, no pristajemo na njih.
U sebi potiskujemo skriveno zamjeranje prema drugima, a da nismo ni svjesne da smo si same kreirale te unutarnje barijere. Upravo smo mi same prenositeljice društvenog scenarija. Naša uloga i odgovornost u ranom odgoju od presudne je važnosti i samo mi možemo prekinuti transfer stereotipnih uloga na sljedeće generacije sinova i kćeri.
Ono što je definitivno vidljivo u svim segmentima jest da ženski princip želi izaći na površinu i to u posljednje vrijeme možemo vidjeti i osjetiti. Kako se društvo i kolektivna svijest razvijaju i žene se bude u svim svojima aspektima — od seksualnosti, razvoja karijere, životne energije i slavljenja sebe i onoga što one jesu. Women of Tomorrow jedan je takav korak koji može pomoći svim ženama u njihovom osnaživanju u organizacijama i postizanju uravnoteženije radne okoline.
Rad na sebi prvi je pravi korak kojim istinski možemo promijeniti sebe, srušiti svoje unutarnje barijere i reprogramirati kôd uvjerenja koja nam više ne služe. Jedino kada preuzmemo odgovornost za naša uvjerenja, misli, riječi i akcije, tek se tada možemo otvoriti daljnjem rastu i razvoju.
Na tom putu možemo napraviti niz operativnih koraka koji mogu pomoći našoj užoj zajednici i organizaciji da tome teži. No možemo i promijeniti paradigmu, umjesto usmjerenja na vanjski rad, što može biti korak u pravom smjeru, tek potpunom unutarnjom promjenom možemo promijeniti i naš vanjski svijet, a ne obratno. Pritom odgovornost za promjenu ne leži samo na nama već i na našim organizacijama. Nemoguće je promijeniti druge — jedino što možemo napraviti je promijeniti sebe.
Hvala Women on Shine, hvala ženama s konferencije Women of Tomorrow i hvala muškarcima i ženama Greya Europa koji su sve to omogućili. Možemo biti sretni da živimo u vremenima kada women of tomorrow postaju women of today.
