Drugi jezik na kojem je dostupan ovaj članak: English
Piše: Danijel Koletić
Foto: Andrej Plenković, Predsjednik Vlade Republike Hrvatske
Premijer Plenković i njegov tim uspjeli su odoljeti raznim provokacijama te umjerenom retorikom balansirati između komunikacijskih prijetnji oporbe te očekivane krize u komuniciranju koalicijskih partnera.
Sam predsjednik Vlade u javnim nastupima njeguje istu frekvenciju i boju glasa zbog čega je ta komunikacija u jednom trenutku postala monotona. No, tu monotoniju uspijeva pokriti sadržajem iako pritom ne naglašava bitne riječi, već to čini govorom tijela, podizanjem obrva i držeći otvorene ruke čime pokazuje spremnost za dvosmjernu komunikaciju. Usporedbe radi, američki predsjednik Trump u svojim javnim govorima također ima izraženu gestikulaciju i to podizanjem desne ruke i prstiju u trenucima kada želi istaknuti važnost neke poruke.
Unatoč njegovoj mladosti, premijerovo odijevanje je strogo. Njegova su odijela uglavnom klasičnih krojeva i sivih tonova. Nedostaje svježine u odabiru boja odijela ili kravata koje odvlače pozornost.
Komunikacijska strategija u objavi političkih odluka trebala je ipak biti usklađena te je prije medijskih objava bilo potrebno pravovremeno informirati stručnu i utjecajnu javnost, a ne dopustiti da ti ključni akteri informaciju o prodaji HEP-a doznaju iz medija. Zbog toga se vrlo nepotrebno Vlada dovela u neugodnu poziciju dozvolivši medijima, sindikatima i drugim interesnim skupinama manipulativni prostor. Tako je pitanje, koje je trebalo biti javni poziv za debatu i prezentaciju, dobilo potpuno pogrešan smjer.
Zahvaljujući diplomatskom iskustvu stečenom u Bruxellesu, premijer Andrej Plenković je uspio tijekom prvih sto dana na čelu Vlade potisnuti provokacije unutar vlastite stranke, koje su stizale iz desno orijentiranih krugova HDZ-a, poput pritisaka u vezi odabira ministra kulture ili HOS-ove ploče u Jasenovcu.
Komunikacijsko i diplomatsko iskustvo prvog čovjeka Vlade vidljivo je i naspram komunikacije s Predsjednicom Republike Hrvatske, što odaje dojam stabilnosti u hrvatskom političkom vrhu.
Krizni komunikacijski elementi vidljivi su i u slučaju ministra znanosti i obrazovanja u kojem premijer, unatoč brojnim napadima, ostaje čvrst pri svojem stavu i tako strpljivo čeka da tema padne u zaborav.
Komunikacija s oporbenim čelnikom Davorom Bernardićem ipak je trebala rezultirati susretom, nakon što ga je ovaj otvoreno pozvao na konstruktivni sastanak. Time bi premijer Plenković pokazao političku zrelost i veći komunikacijski nivo, bez obzira na ishod ili zaključke tog sastanka.
Ovako je ta tema nepotrebno već predugo prisutna u medijima, a predsjednik Vlade šalje sliku osobe koja nije spremna na dijalog.
Iz političkog aspekta, šalje se jasna poruka koja se može protumačiti na različite načine. Jedna od najjasnijih poruka je već puno puta viđena u hrvatskom političkom prostoru, a odnosi se na princip plavi s plavim, crveni s crvenima. S druge strane, moguće je da premijer ovim potezom ne želi dati na važnosti predsjedniku SDP-a.
Među najistaknutijim ministrima su ministar financija Zdravko Marić, ministar poljoprivrede Tihomir Tolušić te ministar unutarnjih poslova Orepić koji su se jasnom retorikom i komunikacijskim porukama nametnuli kao vješti komunikatori koji čvrsto stoje iza onoga što javno kažu. U posljednje vrijeme, sve je učinkovitija i komunikacija potpredsjednice Vlade i ministrice gospodarstva Martine Dalić.
Prvih 100 dana Vlade u komunikacijskom smislu je uspješno izbjeglo brojne krize i to ponajviše zahvaljujući mirnoći i fokusu na vlastite ciljeve i poruke.
Jedan od izazova predsjednika Vlade i njegovih ministara je slika koju svakodnevno gledamo kada ispred zgrade Vlade mediji naprosto, kao paparazzi, uhode ministre ne bi li uzeli izjave od njih. Ministri se u tim situacijama ne snalaze najbolje pa u hodu pristaju komentirati određene situacije ili ih izbjegavaju čime šalju nepotrebno lošu sliku o samome sebi. Time se javnosti šalje slika neorganiziranosti Vlade što je sasvim suprotno onome što ured za vladinu komunikaciju čini.