This article is also available in: English
Piše: Nermin Nino Kasupović, NDM Agency
Da sam kojim slučajem uvjetovan da moram imati banalan naslov, on bi, definitivno glasio ovako: „Mala zemlja za velike konferencije“.
Ruku na srce, takav naslov bio bi krajnje istinit i korektan. Bosna i Hercegovina može ponosno da kaže kako ima tri značajne konferencije posvećene kreativnoj i komunikacijskoj industriji.
Imamo mi tako u Sarajevu gigantsku Branding Conference, koja iz godine u godinu postavlja nove napredne standarde, kako organizacijske i produkcijske, tako i odabirom predavača. Nevjerovatno je posmatrati ekipu koja stoji iza Branding konferencije i svake nas godine iznenadi. Njihove predavače dan prije Sarajeva gledate u New Yorku, a dan poslije u Dubaiju. Može li bolje? Može! Oni će to, vjerujte mi i dokazati. U Banjaluci imamo Play Media Day, jedinstveni, razigrani, neobični i nimalo obični regionalni komunikacijski događaj. Banjalučani drugu godinu za redom pokazuju kako se kreira izvanredan sadržaj o kojem se priča cijelu godinu. I treća, meni najvažnija konferencija, svakako je Kreativna republika koja se ove godine održava po peti put u Bihaću. Kreativna republika je posebna vrsta konferencije, mi volimo da kažemo ‘veoma intimna konferencija’, jer se, prije svega, bavimo emocijama. U našu dvoranu staje 100 ljudi i to je onih 100 rođenih pod sretnom zvijezdom pa mogu da budu u takvom ambijentu i okruženi sa takvim ljudima. Obzirom da je ovaj tekst svojevrsni osvrt na protekli Play Media Day, neću puno pisati o Kreativnoj republici. Garantiram da ćete u narednim mjesecima puno čitati o njoj. Ali, reći ću vam nešto veoma važno, dvije prve konferencije su prošle za ovu godinu, Kreativna republika tek dolazi i rezervirajte datum 13-15.09.2018. Pratite objave, kada se otvore prijave pravac na sajt jer možda ste ove godine baš vi jedan od tih stotinu sretnika.
Poslije ovog malo opširnijeg uvoda da se vratimo na poentu cijele priče i osvrt na Play Media Day 03. Koliko je teško organizirati jedan ovakav događaj zna samo onaj ko ga organizira. Siguran sam da smo zbog ove činjenice Vesna Beganović (Via Media), koja organizira Branding konferenciju, i ja vrištali od radosti kada smo vidjeli kako su Dijana Tepšić i njen Play Team uradili sjajnu stvar sa PMD03. Bravo ekipa, ponosni smo na vas! Jedina zamjerka koju imam je ta da se ovako genijalan program nikako ne treba trpati u jedan dan, jer svi mi želimo da pogledamo sva ili skoro sva predavanja.
Uvodno predavanje imao je Sašo Dimitrievski (Pristop), koji je govorio na temu kreativnosti u doba digitalizacije. Sorry Sašo, bio sam na Merkuru u tom trenutku. Dok sam ja na Merkuru, Tatjana Vučić je bila na Jupiteru pa nisam ni nju vidio. Na Merkuru sam bio sa Borislavom Miljanovićem (Represent System), koji je održao sjajno predavanje na temu digitalne transformacije PR agencija. Osvrnuo se na sve promjene koje su se desile u biznisu u posljednjih dvadesetak godina, ali i na sve ono što nas čeka u nekom predstojećem periodu. Nadam se da smo svi zajedno nešto naučili od Bore i da nas opet neka nova promjena neće uhvatiti nespremne.
Kako to inače ide na ozbiljnim konferencijama, red edukacije, red zabave, red networkinga. Tako je u petak bilo u Banjaluci. Poslije prve kafe pauze na Uran su, u svemirskoj letjelici roza boje, sletjeli nevjerovatni Fredrik Öst i Erik Kockum iz švedske agencije SNASK. Ovaj, kao što već rekoh, nevjerovatni dvojac iz Štokholma oduševio je krcatu dvoranu svojom pozitivnom energijom i cijelim procesom rada. Oni se igraju drugačije od ostalih, njihova taktika je podložna promjenama, navikli su da na tribinama gledaju stari konzervativni svijet, te motivisan njime, kao dosadnim i najvećim neprijateljem, zabijaju golove svjetske klase, pomažu brendovima da budu vidljiviji.
Nakon svih prikazanih projekata dvojca iz Snask-a, i nakon njihove prezentacije, sve što smo mogli zaključiti jeste da je Švedska obećana zemlja. Snask! Iako sam planirao da uživam u predavanju Bojana Hadžihalilovića, stigao sam na sami kraj obzirom da je Snask potrošio i njegov termin J
Kroz ostatak predavanja i panela sam se „provlačio“, ulazio, izlazio, više koristio vrijeme za networking. A poslije pauze za ručak, čekao nas je panel kojem sam se najviše veselio.
Panel pod nazivom „The Power of Like“. Kompletan taj fenomen influensera mene najviše zanima sa jednog sociološko-antropološkog aspekta. U ovom dijelu teksta, nekoliko puta ću ponoviti dva termina „agencijski patuljci“ i „uzvišena bića“. I baš tako je izgledalo, u dvorani Uran su sjedili većinom agencijski patuljci dok su ispred njih bila poredana ta uzvišena bića. Priča je bila divna, rasipali su se brojevima pratitelja na sve strane i, ono najvažnije, kako su ti brojevi organski. A onda počnu da nas uvjeravaju kako ti brojevi nisu bitni, nije važno da li neko ima 10K, 30K, 50K ili 80K pratitelja, bitan je sadržaj. Uglavnom, poslije sjajnog dijela samohvale uslijedio je dijaloški dio sa publikom. Interakciju je pokrenula Brankica Raković (Aquarius) serijom briljantnih pitanja o odnosu influensera sa agencijama. Iz svih odgovora koje smo dobili moglo se samo zaključiti da su nama, agencijskim patuljcima, potrebni oni, uzvišena bića i da mi moramo tražiti njih, a ne oni nas. Poslije Brankice, mogli smo čuti jako puno savjeta od Vesne Beganović, koja je pokušala da iskustva koja je stekla u razvijenim sistemima prezentira kao potencijalno rješenje. Na svu žalost, ni to se nije moglo prihvatiti, jer zaboga, opet agencijski patuljci pokušavaju da uzvišenim bićima nametnu kojekakve licence, regulative i pravila. I na samom kraju moje pitanje je došlo kao kolateralna šteta. U dvorani je postalo veoma sparno i vruće, i publika je samo čekala kraj. Pitao sam šta je to problem sa tipkom follow back? Ako je bitan sadržaj, a ne broj pratitelja, zašto oni ne zaprate nazad. Barem su toliko dužni tim „jadnicima“ koje prodaju u formi broja svojim klijentima. Odgovori su izgledali identično i krajnje nemaštovito, na fonu: „…pratim samo ljude čiji sadržaj me zanima…“ „…ne želim da mi neko zatrpava feed nebitnim stvarima…“ „…masa je to ljudi, trebao bi neko da samo sjedi i klika follow back…“
Imao sam ja na te sve njihove odgovore dodati puno toga, ali bilo mi žao publike koja se preznojavala u dvorani, a i na kraju, otkud meni, agencijskom patuljku, pravo da tako nešto pitam njih, uzvišena bića.
Ali sada, moji dragi influenseri, nakon što sam imao priliku još malo provariti stvari, želim vam ponuditi par savjeta:
Agencije su vam prijatelji, a ozbiljni oglašivači drže do svojih agencija.
Svi uglas pričate kako su vaši profili privatni, a ne biznis profili. Formalno. možda jesu privatni, ali ako preko njih ostvarujete prihod, onda su ipak biznis.
Zalažite se za regulative i licence, jer ima vaših kolega influensera koji imaju i po 100K pratitelja i javno pozivaju na fizičko nasilje nad ženama.
Svako od vas je mali brend, pa se tako i ponašajte. Svi mi kada radimo na razvoju malih brendova obavezno zapratimo našeg pratitelja.
Pliz, follow back, jer znate, ja sve te vaše silne K vidim kao robote koji nikom ne trebaju. I sami smo ustanovili da je bitan sadržaj, a ne broj, tako da nema straha od njih :)
Razmišljao sam da li sve ovo da napišem ili ne, i sjetio sam se šta jedna od influenserki reče – „Niko više ne čita. Narod hoće brze stvari, slike, videe, storije..“. Komentare i savjete koje sam ovdje napisao oni ionako neće pročitati i neće mi zamjeriti.
Ostatak dana sam proveo u društvu mojih dragih prijatelja Damire Ibranović, Dejane Mišković i Dragana Kneževića, novih nada industrije. Oni su iskusni influenseri i uvijek im radi follow back.
