Ponosan sam da mi je klavir pomogao da izaberem Paolo Fazioli osobno u njegovoj tvornici. Paolo je mašinski inženjer, profesor klavira i sin proizvođača drvenog namještaja. Nikada nije bio sasvim zadovoljan s klavirima na kojima je svirao. Udružio je sve svoje vještine i porodičnu tradiciju te po mišljenju mnogih napravio najbolji klavir na svijetu.
Muzika je univerzalna komunikacija. Kao svaka dobra komunikacija i muzika ima snagu da pomjera ljude, da ih dodirne emotivnom energijom koju posjeduje. Paradoks je, da baš u klasičnoj muzici ima najviše strasti, emocija i drame, a mnogi ljudi nisu u stanju da se povežu s njom. Često čak i muzičari misle da tako i treba biti i da klasičnu muziku može slušati samo oko 3 odsto ljudi. Ako se taj nivo podigne na 4 odsto bit će više nego super. Kao kad govorimo o latinskom jeziku, kojeg je nekad razumio cijeli svijet, a danas se njime služe još samo farmaceuti, doktori i pravnici.
Benjamin Zander, bostonski dirigent, na početku svog TED predavanja, kojeg morate obavezno pogledati (www.ted.com), počinje s pričom o dva trgovca cipelama. Prvi je razočarano nazvao tvornicu i kazao: »U Africi niko ne nosi cipele, situacija je beznadežna«. Drugi je nazvao i sav uzbuđen kazao: »U Africi su svi bosi, potencijal za našu tvornicu je ogroman«.
Slično je i u klasičnoj muzici. Neki smatraju da izumire i da je sve više zatvorena u uske klrugove njenih poznavaoca. Benjamin Zander i mnogi drugi smatraju da klasičnu muziku voli i razumije svako, jer je njena emocionalna i transformacijska moć univerzalna.
NEMOJ MU NIŠTA DODAVATI, ALI NEMOJ NI ODUZIMNATI. Zvuku Faziolija u studijskom procesu ne možeš mnogo toga dodati, ali se zato silno moraš potruditi da mu na putu od strune do zvučnog zapisa nešto ne oduzmeš. To je jedina vodilja u svim narednim koracima procesa snimanja klavirskog zvuka
Kao profesionalni markentingaš i amaterski muzičar bih rekao:»There is a lot of space for improvement«. Vjerujem takođe, iako riječ marketing među umjetnicima često ima loš prizvuk, da marketinškim vještinama možemo pomoći da se smanji ponor između percepcije i realnosti i približiti klasičnu te drugu kvalitetnu muziku široj javnosti s projektima koji će popularizirati muziku i muzičare.
Kada je moja kćerka Lana bila još u osnovnoj školi i tu i tamo pobjeđivala na nekim važnim klavirskim takmičenjima, svojim drugovima u školi nije saopštavala velike novosti niti je svoje slike s takmičenja objavljivala na Facebooku. Svoje klavirske uspjehe bi radije zatajila nego razglašavala jer je u školi važila za čudakinju koja svira onu dosadnu muziku koju niko ne sluša.
Zamislite! Imamo mlade ljude koji ulažu ogroman trud da postignu izuzetnu vještinu i rezultat, ali se s tim ne mogu pohvaliti pred svojim vršnjacima dok je, istovremeno, prihvaćenost među vršnjacima u tim godinama ključna za njihovo samopouzdanje.
Od tada me zanima kako mogu komunikacijske vještine uvesti u klasičnu i drugu kvalitetnu muziku. Kako mladim umjetnicima podići prepoznatljivost i ugled?
Tako sam došao na ideju o PianoRoomu, projektu koji bi približio snimanje klavirske muzike mladim talentiranim pijanistima. U razvoju mladog muzičara iskustvo snimanja je veoma važno, dok im se studio za snimanje s vrhunskim klavirom čini često veoma udaljenim. Kako logistički, tako i cjenovno i psihološki.
Zato pijanisti koji se školuju imaju malo iskustva sa snimanjem. Pa nakon višemjesečnog brušenja takmičarskog programa, recitala, koncerata ili autorske muzike često niti ne pomišljaju da bi melodije mogli odsvirati na vrhunskom klaviru i zabilježiti te ih sačuvati na profesionalnom nosaču zvuka. Osim toga mladi pijanisti u svoju vještinu ulažu »Gladwelowih 10.000 sati« već do kraja svoje srednje škole za šta, po mom mišljenju, zaslužuju pošten snimak. Dobri zvučni snimci, video promocijski materijal i prezentacija na internetu su jedan od prvih koraka na putu ka većoj prepoznatljivosti i afirmaciji mladih muzičara i među širom publikom.
SMANJITI PONOR IZMEĐU PERCEPCIJE I REALNOSTI. Iako riječ marketing među umjetnicima često ima loš prizvuk, vjerujem da marketinškim vještinama možemo pomoći da se smanji ponor između percepcije i realnosti i približiti klasičnu te drugu kvalitetnu muziku široj javnosti s projektima koji će popularizirati muziku i muzičare
U PianoRoomu obećavamo »Home atmosphere – studio performance«. Za razliku od atmosfere koja, recimo, vlada na klavirskim takmičenjima gdje bi se često mogao rezati zrak između žirija i mladih pijanista na sceni :).
U PianoRoomu nema razloga za strah. Prvo vas posluže s čajem, rogačem ili s obaveznom Bajaderom. Zatim se u miru upoznate s prostorom i klavirom i opušteno počnete svirati. Svi koji su se do sada upoznali sa našim prostorom i s našim Faziolijem212, nisu ostali ravnodušni. To je instrument koji isnpiriše pijanistu i omogućava mu da iz muzičkog djela izvuče sve sitne detalje, boju i dinamiku tona. Ponosan sam da mi je klavir pomogao da izaberem Paolo Fazioli osobno u njegovoj tvornici. Paolo je mašinski inženjer, profesor klavira i sin proizvođača drvenog namještaja. Nikada nije bio sasvim zadovoljan s klavirima na kojima je svirao. Udružio je sve svoje vještine i porodičnu tradiciju te po mišljenju mnogih napravio najbolji klavir na svijetu. Godišnje napravi oko 130 butik kvalira, rezonansno drvo za njega bira iz iste šume iz koje je to prije stoljeća radio Antonio Stardivari. Ne mogu sebi pomoći. Osim proizvoda uvijek »kupim« i priču. Činjenica je da je Fazioli klavir u koji je ugrađeno najviše sati ručnog rada i vjerovatno instrument s najviše duše koju mu još uvijek daje njegov izumitelj gospodin Paolo.
Imajući u vidu sve ovo što je rečeno, zvuku Faziolija u studijskom procesu ne možeš mnogo toga dodati, ali se zato silno moraš potruditi da mu na putu od strune do zvučnog zapisa nešto ne oduzmeš. To je jedina vodilja u svim narednim koracima procesa snimanja klavirskog zvuka. Nakon skoro godinu dana testiranja bili smo zadovoljni do te mjere da smo u februaru ove godine počeli sa snimanjima. Od tada zvuk PianoRooma stvaramo zajedno sa muzičarima. There is still space for improvement.
Želim se zahvaliti Tareku Yamaniju, newyorškom jazz pianistu libanonskih korjena, Juretu Goručanu, izuzetnom mladom slovenskom pijanisti, koji već koncertrira sa značajnim evropskim orkestrima, Tsarini Marinkovi, bugarskoj pijanistici koja djeluje u Holandiji, profesoru Juretu Vičentiču i duetu Silence, Blažu Jurjevčiču, članu Big benda RTV Slovenija te brojnim mladim pijanistima koji su svojim iskustvom i savjetima pomogli u kreiranju ovog projekta.
Ako zaključim u marketinškom žargonu: PianoRoom, kao proizvod približava snimanje svim pijanistima, a kao robna marka želi popularizirati mlade klasične muzičare i oduševljavati širu publiku klavirskom i klasičnom muzikom. Tako je šira platforma na kojoj ćemo u budućnosti kreirati projekte i sadržaje koji će premostiti ponor između percepcije i realnosti, o čemu sam govorio na početku. Čaj, rogač, Bajadera, Fazioli, vrhunska tehnika i opuštena atmosfera su na raspolaganju i svim afirmiranim pijanistima. Razlika je samo u tome da njihove kolege koje se tek školuju za istu snimajuću seansu plaćaju oko 30 odsto manje.