Drugi jezik na kojem je dostupan ovaj članak: English
Piše: Tomasz Pirc, stručnjak za korisničko iskustvo i partner, Innovatif
Strip Petra Steinera jedno je od mojih prvih sjećanja koja su povezana sa internetom. Ne sjećam se više da li sma ga vidio kad je izašao ili koju godinu kasnije kada sam dobio pristup internetu i mogućnost da njegovu tvrdnju provjerim sam. Nije to samo jedan od prvih, već i jedan od onih memova za kojima i danas rado posežem. S njim sam, recimo, dugi niz godina ilustrirao kako je Google promijenio oglašavanje kada je ispred demografije stavio interes. Naime, prilikom korištenja pretraživača nije važno da li je frazu “poštar” unio pas ili otac nekog nadobudnog balavca koji bi se volio igrati poštara. Možda tek onda kada treba upotrijebiti kreditnu karticu za kupovinu poštarske uniforme do izražaja dolaze nijanse, znate već šta želim kazati. Najvažnija je namjera koju izražavamo unošenjem fraze u polje pretraživača.
Šta u takvom ekosistemu uopšte ostaje ciljnim skupinama i osobnim karakteristikama? Na prvi pogled, čini se, vrlo malo. Onda dođe interesant na internet stranicu, a prodavac nema nijedan podatak pomoću kojeg bi svoju ponudu, ili način prodaje, mogao prilagoditi. Dobro, pa neka se kupac sam predstavi ili čak segmentira. Ali brzo se ispostavlja da posjetilac predloženim rješenjem i nije baš oduševljen. Zamislite koliko bi frustrirajuće bilo kada bismo u svakoj trgovini obućom prodavačici morali eksplicitno navesti informacije koje bi sama morala razbarti samom vašom pojavom i to u prvim sekundama nakon vašeg ulaska u trgovinu. U težnji da što efikasnije komuniciraju sa strankama, internet stranice su im ponudile mogućnost da otvore korisničke račune na kojima mogu pohraniti makar svoje podatke za uvodno predstavljanje. Ali ne samo one koje eksplicitno navode već i one koje “navode” implicitno, onda kada nešto urade u našoj trgovini. Isti principi sastavljanja profila se na mnogo sofisticiranijem nivou – uglavnom zato što raspolažu s većim količinama podataka – koriste ih i u oglašivačkim sistemima na internetu što im omogućava izuzetno efikasno ciljanje i analiziranje ponašanja.
U isto to vrijeme mi smo stvorili na hiljade identiteta s kojima izuzetno teško upravljamo. Zaštita osobnih podataka postaje prava noćna mora. Promjena na koju digitalni ekosistem već poziva jeste uspostavljanje digitalizirane osobe. Identiteta koji će biti pohranjen kod nas i u kojem ćemo moći lakše odrediti koje smo podatke spremni dijeliti sa drugima. Neke podatke, kao što su starost ili spol, proslijedit ćemo većini sistema, a druge samo pažljivo odabranim. Takav identitet bi morao omogućiti i pohranjivanje interakcija između pojedinca i internet mjesta koje te podatke ne bi smjelo pohranjivati kod sebe. Veliki izazov će biti kako takav identitet zaštititi od zloupotreba. I kako oisgurati da se kad tad možemo maskirati. Da Steinerov strip ne bi postao irelevantan. Zanimljivo će biti promatrati kako će ta promjena uticati na efikasnost komuniciranja.
